LJUBIĆ: BiH nema budućnost bez izmjena Izbornoga zakona

Predsjednik Glavnog vijeća HNS-a i zastupnik u Hrvatskom saboru Božo Ljubić u intervjuu za Dnevnik.ba govorio je o budućnosti BiH, preduvjetima koje je potrebno ostvariti kako bi BiH profunkcionirala, ideji Herceg Bosne te srpskoj politici separatizma i bošnjačkoj politici unitarizma. “Bagateliziranje hrvatske pozicije u FBiH i BiH i ignoriranje hrvatskih legitimnih zahtjeva i prijedloga od strane bošnjačkog političkog vodstva je razorno za državu Bosnu i Hercegovinu ali i za Bošnjački narod. Svaki politički misleći Bošnjak a posebice samoproglašeni ‘probosanski patriot trebaju si postaviti pitanje s kime to misle izgraditi i održati Bosnu i Hercegovinu ako ne s legitimnim hrvatskim i srpskim predstavnicima”, rekao je Ljubić.

Razgovarao: Jurica Gudelj, Dnevnik.ba

Gospodine Ljubić, smatrate li kako je ideja Herceg Bosne, u kontekstu današnjeg položaja Hrvata u BiH, potrebnija, življa i aktualnija nego ratnih devedesetih?

Herceg Bosna je živa i aktualna kao trajna inspiracija i putokaz današnjoj i budućim generacijama Hrvata da je moguće i u najtežim trenucima povijesti(a agresija i obrambeni Domovinski rat 1991-1995 su zasigurno to) braniti narodnu opstojnost i slobodu. Herceg Bosna je živa i aktualna jer je ugrađena u temelje današnje Bosne i Hercegovine kao legalni i legitimni hrvatski entitet na isti način kako su to bili RS i RBiH. Posebice danas kada su u Bosni i Hercegovini na sceni slične političke paradigme kojih smo bili svjedoci u predvečerje osamostaljenja i rata u BiH. Srpska koja u to vrijeme nije htjela nikakvu BiH, danas pokušava dovršiti državnost srpskog entiteta uz prijetnje osamostaljenjem. Bošnjačka koja je Bosnu i Hercegovinu vidjela kao unitarnu i centraliziranu, eo ipso pod dominacijom većinskog muslimanskog/bošnjačkog naroda. Hrvatska koja je Bosnu i Hercegovinu izglasala, ali kao federalno ustrojenu s federalnom jedinicom s hrvatskom većinom. Stoga Herceg Bosnu danas vidim i kao pravo da Hrvati sami odluče kakvu Bosnu i Hercegovinu hoćemo jer ovakvu sigurno nećemo jer nije niti moguća kao samoodrživa država.

Postoji li pravni mehanizam službenog Zagreba koji bi se mogao aktivirati u kontekstu ostvarenja i dosljedne konzumacije političkih prava Hrvata u BiH?

Hrvatska kao članica EU i NATO, potpisnica i jamac Washingtona i Daytona sigurno ima instrumente da pomogne ostvarenje pune konstitutivnosti i suverenosti hrvatskog naroda u BiH. Konačno Hrvatska kao članica EU i NATO ima i odgovornost i mandat ovih asocijacija da osigura stabilnost i sigurnost jugoistočne granice EU i NATO duge preko 1000 kilometara. Jasno je da je uvjet stabilnosti i sigurnosti BiH jednakopravna pozicija njena tri tvorbena naroda.

Imaju li Hrvati u BiH pravo tražiti povratak na izvorni Daytonski, pa tako i Washingtonski sporazum?

Bez obzira što Dayton nikada nije dobio svoj puni narodni legitimitet, bez obzira što aneks 4 Daytona-Ustav nije bio niti idealan niti pravedan, s obzirom da su legitimni predstavnici Hrvata potpisali i Washingtonski i Daytonski mirovni sporazum, mi ostajemo kod onog što je prihvaćeno u naše ime. Tim više što je Dayton utemeljen na principu konstitutivnosti i jednakopravnosti tri konstitutivna naroda. Iako ovaj princip nije dosljedno operacionaliziran kroz ostale članke Ustava, posebice što je za tri naroda predvidio 2 entiteta, izvorni Dayton je i Hrvatima kao malobrojnijem od tri naroda pružao solidne instrumente zaštite kolektivnih narodnih prava.

Princip konstitutivnosti i jednakopravnosti tri naroda je Ustavni sud B i H (odlučujući po mom Zahtjevu za ocjenu ustavnosti Izbornog zakona BiH), potvrdio kao natkrovljujući princip Ustava BiH, naglašavajući da je ovaj princip neodvojiv od prava svakog konstitutivnog naroda da sam bira svoje legitimne političke predstavnike u institucije vlasti BiH. Problem je u tome, što su Washingtonski i Daytonski sporazum prekršeni i to uglavnom na štetu Hrvata, nametnutim amandmanima na ustave entiteta od strane visokog predstavnika Wolfganga Petritscha i Izbornim zakonom izvedenim iz ovih promjena. Temeljem toga, s čisto pravnog stajališta, po principu „status quo ante“ mi bismo, imali pravo tražiti vraćanje na izvorna ustavna rješenja Washingtona i Daytona. Realpolitički gledano, znamo da to nije realno, zato smatram da je uvjet stabilnosti i opstanka BiH novi ustavni dogovor legitimnih predstavnika tri naroda u BiH.

Predsjednica Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović najavila je inicijativu za Daytonom 2 i određenim ustavno-političkim promjenama u BiH. Smatrate li kako je realniji povratak izvornom Daytonu ili Daytonu 2 ukoliko bi sadržavao načela federalizacije BiH te dosljedno provođenje načela pariteta i konsenzusa i rotacije?

S punom odgovornošću tvrdim da do samoodržive, politički stabilne i prosperitetne BiH može doći samo novim ustavnim dogovorom koji će uvažavati legitimne zahtjeve svakog od konstitutivnih naroda. Smatram da međunarodna zajednica, sponzori i popisnici Daytona imaju obvezu asistirati legitimnim političkim predstavnicima u postizanju ovakvog sporazuma. I sam sam godinama prije nastojao osvijestiti našim međunarodnim partnerima, koji su nas, uvijek kada bismo ukazali na neodrživost postojećih ustavnih rješenja, upućivali na unutarnji dogovor. Moj odgovor je uvijek bio sličan, niti ovo rješenje nije plod samo unutarnjeg dogovora a posebice je sada iluzorno to očekivati kada su tri strane postojećim rješenjem dovedene u potpuno različitu, neravnopravnu poziciju.

Kakvu političku budućnosti Hrvati u BiH imaju ukoliko ne dođe do promjena Izbornog zakona i ukoliko se ne provede odluka Ustavnog suda BIH o izbornim pravilima za Dom naroda?

Pravo pitanje je kakvu budućnost ima Bosna i Hercegovina, ako se ova odluka Ustavnog suda ne provede, točnije ako se ne sprovede na način kako je Zahtjev obrazložen i kako je Ustavni sud obrazložio tj da svaki narod ima pravo izabrati svoje legitimne predstavnike u institucije entiteta i BiH Ustavom predviđene za zastupanje interesa konstitutivnih naroda (Predsjedništvo BiH, domovi naroda…). U tom slučaju Bosna i Hercegovina nema budućnost. Hrvatski narod će zasigurno definirati svoju budućnost. Hrvatski narod (kao i druga dva naroda) su konstitutivni što će reći tvorbeni narodi države BiH. Narod je stariji od države. Narodi određuju sudbinu države a ne obratno. Gledano s čisto ustavno-pravnog stajališta, ukoliko se u roku od 6 mjeseci ne bi implementirala Odluka Ustavnog suda po mom Zahtjevu, Ustavni sud će po automatizmu staviti van snage Izborni zakon odnosno onaj njegov dio koji se odnosi na izbor Doma naroda Federacije. S obzirom da se dvije trećine Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH bira iz Doma naroda Federacije, bilo bi nemoguće konstituirati Parlament Bosne i Hercegovine i uspostaviti vlast ne samo u Federaciji već i u državi što će reći da se niti izbori ne bi mogli provesti. Zato ova Odluka Ustavnog suda ima mnogo dublje i dalekosežnije reperkusije nego bilo koja do sada uključujući i presudu Europskog suda u Strasbourgu, temeljem apelacije Sejdić-Finci.

Može li BiH opstati kao državna zajednica triju konstitutivnih naroda s ovakvim bošnjačkim establišmentom koji na Hrvate gleda kao na „skupinu kojoj će nešto dati ili uskratiti“?

Bošnjačke političke elite, bilo da se legitimiraju kao takve, misleći prvenstveno na stranku SDA, bilo da se kao takve ponašaju kao što su tzv. lijeve (SDP, DF…) provodeći velikobošnjačku/unitarno centralističku politiku bi trebale vidjeti do kakvog ishoda po bivšu državu je dovela velikosrpska unitaristička politika. Ako su zaboravili, ja ću ih podsjetiti, doveli su do raspada bivše države. Političko Sarajevo, uz potporu određenih vjerskih i intelektualnih krugova danas Bosnu i Hercegovinu izlaže sličnom riziku.

Mislite li da je moguće da u BiH ponovno dođe do neke vrste oružanih sukoba, budući vidimo sad već i neskrivene prijetnje ratom koje su iz Sarajeva upućene ka Banja Luci.

Velikosrpski separatizam i velikobošnjački unitarizam se međusobno hrane ali istovremeno priječe razvoj, blokiraju Bosnu i Hercegovinu na euroatlantskom putu i naravno nose rizik i sukoba. Hrvati, koji istinski teže kao euroatlantskim integracijama a što je daleko važnije standardima, smo taoci ovih razornih politika. Stoga osnovna uloga hrvatskih predstavnika iz BiH, podržanih iz Republike Hrvatske je osvijestiti našem europskom okruženju, našim partnerima u EU i NATO-u, kakve opasnosti za širu regiju i Europu nose u sebi ove razorne politike Banja Luke i Sarajeva, tim više što su one snažno utjecane iz određenih centara izvana kojima, zbog njihovih geopolitičkih ambicija, nije cilj ulazak BiH u EU i NATO. Konačno, i ja kao zastupnik u Hrvatskom saboru i kao predsjednik Odbora za Hrvate izvan Hrvatske i kao voditelj i član grupa prijateljstva Sabora s parlamentima nekih vrlo važnih država to vidim i kao svoju misiju.

Je li u BiH moguć „ciparski scenarij“ tj. daljnje međusobno udaljavanje RS-a i FBiH i kakva je politička pozicija Hrvata u tom slučaju?

Ciparski scenarij je već na djelu tj., procesi podržavljenja dva entiteta, RS pod potpunom srpskom dominacijom, uz sustavna nastojanja velikobošnjačkih politika da Federaciju pretvore u bošnjačku repliku Republike Srpske. Bosna i Hercegovina je potpuno podijeljeno društvo, ukoliko se ovi procesi podjela ne zaustave pitanje je vremena kada će na red doći i podjela države. Povijesno iskustvo nas uči da to u Bosni i Hercegovini ne bi išlo bez sukoba. Naravno kao i 1991 tako i danas Hrvati će znati definirati svoj put, danas sigurno spremniji i s jačom podrškom jer danas imamo suverenu i samostalnu Hrvatsku, članicu EU i NATO. Zato je krajnje vrijeme da pristupimo scenariju unutarnjeg dogovora o strukturi države i uspostavi ravnoteže pozicije tri konstitutivna naroda.

Nedavno ste uputili otvoreno pismo bošnjačkom članu Predsjedništva BiH i predsjedniku SDA Bakiru Izetbegoviću. Samo u prethodnoj godini Izetbegović je nekoliko puta kazao kako “Hrvati nisu ugroženi i da je to mantra”. Je li bošnjački politički estamblišment nastavio tihu provedu Islamske deklaracije Alije Izetbegovića kojoj BiH nije cilj nego sredstvo a u kojoj sve stanovnike žele pretvoriti u Bosance ili Bošnjake?

Bagateliziranje hrvatske pozicije u FBiH i BiH i ignoriranje hrvatskih legitimnih zahtjeva i prijedloga od strane bošnjačkog političkog vodstva je razorno za državu Bosnu i Hercegovinu ali i za Bošnjački narod. Svaki politički misleći Bošnjak a posebice samoproglašeni „probosanski patrioti“ trebaju si postaviti pitanje s kime to misle izgraditi i održati Bosnu i Hercegovinu ako ne s legitimnim hrvatskim i srpskim predstavnicima.