Ljiljana Tolj “KUĆA PORED PUTA”

KUĆA PORED PUTA

U svijet bijeli kad sam odlazila

kroz suze mi reče dobri ćaća

jednog dana vratit ćeš se kćeri

k’o što lasta svom se gnijezdu vraća.

Falit će ti ovaj kamen sivi

kostila i tilovina žuta

murva , drača u uski puteljci

jedna mala kuća pored puta.

Tuđina je skoro ko maćeha

u njoj sunce ovako ne grije

jednog dana sjetit ćeš se dijete

kao ovdje nigdje lijepo nije.

Malo selo zamjeniti neće

blještavilo velikoga grada

rodnu kuću i njenu toplinu

na svijetu niti jedna zgrada.

Surova će tamo biti jutra

besane i duge bit će noći

ubrzo ćeš ti jedva čekati

kad ćeš svome zavičaju poći.

U tuđini ostala sam dosta

i provela mnoge zime , ljeta

kad se sjetim svih očevih riječi

suza teče , srce lomi sjeta.

Tuđina mi prošarala kosu

i na licu ispisala bore

čak i sada nakon mnogo ljeta

riječi oca kao rana bole.

Svakog dana iz dalekog svijeta

sjećanje mi kroz zavičaj luta

jer mu fali tvrdi kamen sivi

jedna mala kuća pored puta ….

OdgovorProslijedi

tropolje.info