Kultura
Ljilja Tolj “Dirnuta samoćom jedne starice evo napisah i ove stihove <3 <3
Dirnuta samoćom jedne starice evo napisah i ove stihove <3 <3
Samoća je prekrila maleno selo
crkveno zvono tišinu kida
prazne su kuće , ognjišta hladna
u selu još samo baka sida.
Otvaram tiho zahrđalu kapiju
Hvaljen Isus starice draga!
Zaplaka tiho , kroz suze reče:
Odavno nitko ne pređe mi praga.
Nježno joj uzeh drhtavu ruku
Kako si bako upitah tiho?
Sama sam ovde , dica su otišla
u selu više ne živi nitko.
Iz stare pregače uzima sliku
na kojoj vidim nasmješena lica
ovo je sinko sve moje blago
za njih živim , to su mi dica.
Kako su samo boljele suze
dok padale su iz njenog oka
svaka joj riječ bila snažna
tako iskrena i tako duboka.
Ovde sam svoju rodila dicu
desetero njih dao mi Bog
vladalo siromaštvo , jad i bijeda
al nikad se nismo stidili tog.
Pretežak sinko život mi bio
i evo na kraju ostado sama
svaka mi riječ lomila srce
dok selom se lagano spuštala tama.
Sad moram poći starice draga
ostaj mi zbogom i dobro budi
na rastanku dade mi zagrljaj čvrsti
gorku suzu i uzdah iz grudi…
