Ljilja Zovko “Staru baziliku sv. Petra, najglasovitiju i najveću starokršćansku baziliku, sagradio je car Konstantin

U 15. stoljeću stara bazilika sv. Petra  je bila stara više od 1100 godina i pokazivala je znakove starosti.

Papa Pavao III 1547. godine zapovijedio je poznatom izumutelju i kiparu Michelangelu gradnju nove crkve, a odlučio se za oblik

grčkog križa po preporuci graditelja crkvi Bramantea.

Kupola je najvažniji Michelangelov doprinos građevini svetog Petra, izgrađena je iznad papinskog oltara i poduprta je apsidijalnim galerijama. Iznutra je nose četiri masivna stupa, svaki u četvrtini sa stranicama od 18 metara. Kamena rebra koja se dižu iz tambura i dvostruki stupovi nose lanternu na vrhu.

Nakon Michelangelove smrti 1564. godine, rad je preuzeo Giacomo Della Porta 1573. godine, koji je ponešto promijenio projekt.

Kupolu su dovršili Michelangelovi nasljednici Giacomo Della Porta i Domenico Fontana,

od 1588.. do 1593. godine.

Do problema sa kupolom Bazilike Svetog Petra u Vatikanu dolazi ubrzo nakon njene izgradnje i do pojave prvih pukotina, vjerojatno posljedica konstruktivnih propusta.  Prvi dokumentirani spisi o radovima na saniranju kupole datiraju iz 1603. godine, no, unatoč svim do tada izvedenim poboljšanjima, tijekom 1631. godine dolazi do pojave novih, većih pukotina, uzrokovanih tlakom koji je kupola proizvodila na podkupolnu bazu.

1742. godine pukotine su postale veće i vidljivije.

Papa Benedikt XIV (1675-1758) je, uplašen od mogućeg rušenja kupole, uputio poziv trojici tada poznatih matematičara, R. Bošković, Le

Seur T. i Jacquier, F., zahtjevajući od njih da što prije istraže uzroke nastalih oštećenja te da iznesu prijedloge rješenja.