Nakon izborne pobjede Syrize i Å¡panjolska radikalna ljevica želi doći na vlast. Novi pokret Podemos pliva na valu uspjeha, no on bi uskoro mogao izgubiti svoju Äaroliju, smatra Gemma Casadevall.
Autor: Gemma Casadevall
U stvari bi se Europa trebala radovati kada se u doba sve slabijeg odaziva biraÄa na politiÄkoj pozornici pojavljuju novi Äimbenici. Stranke poput Syrize ili Podemosa ne vode glupavi protivnici sustava, nego dobro pripremljene mlade voÄ‘e. U GrÄkoj je to Alexis Tsipras, briljantan inženjer s karizmatiÄnim smijeÅ¡kom, u Å panjolskoj profesor Pablo Iglesias. Oni pozivaju graÄ‘ane da se posluže primjerenim demokratskim sredstvom: svojim glasom na izborima.
Tsipras i Iglesias predstavljaju jednu novu ljevicu koja zna kako dobiti glasove oÄajnih. S druge strane, istiÄu svoju Å¡to je moguće veću distancu od politiÄki etabliranih stranaka. Tu se uklapa i Tsiprasova odluka da stupi u koaliciju s konzervativnim nacionalistima iz “Neovisnih Grka”, kao i ton koji koristi u komunikaciji s Bruxellesom i Berlinom. Nova vlada kao partnera za razgovor odbija priznati Trojku koju Äine Europska srediÅ¡nja banka, MeÄ‘unarodni monetarni fond i Europska komisija.
Pobuna izgubljene generacije
I Tsiprasov Å¡panjolski saveznik Iglesias provocira kada daje intervju iranskoj televizijskoj postaji Hispan TV koja emitira program na Å¡panjolskom jeziku. Sada je dobio etiketu sluge iranskog režima, a na glasu je i kao netko tko u Å panjolsku želi uvesti Chavezov model iz Venezuele. PolitiÄki protivnici i etablirani mediji nazivaju mladi Å¡panjolski pokret populistiÄkim i besadržajnim. No to nije utjecalo na pristaÅ¡e Podemosa: u subotu (31.1.) su preplavili Puertu del Sol, ono mjesto na kojem je 2011. s monumentalnim kampom zaÄet pokret “nezadovoljnika”. BiraÄi Podemosa i dolaze upravo iz redova tih “nezadovoljnika”, koje uglavnom Äini obrazovana mladež u jednoj zemlji u kojoj je nezaposlenost meÄ‘u mladima tako visoka da se može govoriti o “izgubljenoj generaciji”.
Svi pokuÅ¡aji diskreditiranja te stranke doživjeli su neuspjeh zbog generacije pristaÅ¡a koji već odavno ne vjeruju medijima: prema njihovom miÅ¡ljenju, oni su se prodali svojim financijerima. Osim toga, ti pokuÅ¡aji „raskrinkavanja” Podemosa poprimaju groteskne crte, recimo napori da se omalovaže akademske karijere poznatih predstavnika stranke. U jednoj zemlji, u kojoj je pokrenuto na stotine postupaka zbog korumpiranosti politiÄara svih stranaka koji su bili ili joÅ¡ jesu na vlasti, krajnje je upitan pokuÅ¡aj podizanja medijske praÅ¡ine takvim “otkrićima”.
Å panjolska nije GrÄka
Treba li se Europa bojati snage te nove ljevice? Pod normalnim okolnostima bi Syriza i njezini radikalni prijedlozi doživjeli neuspjeh na biraliÅ¡tima. Njezina snaga nije u Tsiprasovom smijeÅ¡ku, nego u pustoÅ¡enju koje su kod stanovniÅ¡tva uzrokovale mjere Å¡tednje Trojke. Samaras, isto kao i Rajoy, za graÄ‘ane simboliziraju pokoravanje “diktatu”.
Nakon pobjede Syrize, predstavnici velikih Å¡panjolskih stranaka stalno kao mantru ponavljaju reÄenicu: “Å panjolska nije GrÄka.” U njoj se oslikava opći Å¡ok zbog Podemosa. No ta reÄenica je donekle toÄna: doduÅ¡e, plodove oporavka Å¡panjolskog gospodarstva do sada graÄ‘ani nisu stvarno osjetili, no nasuprot GrÄkoj ova zemlja nema takvu gomilu dugova koju nije moguće otplatiti.
Brz nestanak Äarolije?
“MarÅ¡ za promjene” do Puerte del Sol bio je demonstracija snage. No Podemos do parlamentarnih izbora mora položiti brojne ispite koji će pokazati kakav dojam ova stranka ostavlja na biraÄe. U razdoblju od ožujka do rujna održavaju se razni regionalni i lokalni izbori. U tim bi mjesecima najveći neprijatelj Podemosa moglo biti baÅ¡ držanje Tsiprasa prema EU-u. Radikalni sukob, pa sve do ekstrema koji bi doveo u pitanje ostanak GrÄke u eurozoni, imao bi zastraÅ¡ujući uÄinak na biraÄko tijelo u koje se pouzdaje Podemos.
Možda će tada Iglesias biti taj koji će ubuduće inzistirati na tome da “Å panjolska nije GrÄka”. Njegova prva žrtva tada ne bi bila stranka premijera Rajoya, nego tradicionalna Ljevica i Å¡panjolski socijalisti – progutani silinom Podemosovog vala, kao Å¡to se dogodilo grÄkom Pasoku sa Syrizom.
DW