Prva velika oslobodilačka operacija u Domovinskom ratu u Bosni i Hercegovine, ona koja je pokazala kako se, uz mnogo volje, visok moral i želju za životom u slobodi, u kratkom razdoblju mogu postići velike stvari, danas je utkana u biće BiH, a osobito područja Hercegovine, piše Večernji list BiH.
Lipanjske zore, operacija koju su provele združene hrvatske snage na potezu od samog juga zemlje pa do sjevera Mostara, a koja je za cilj imala odbacivanje vojske RS-a od većih gradskih središta Hercegovine, slamanje do tada nezamislive vojne sile s kojom se, u osvit samostalnosti BiH, suočio veliki dio žitelja ove zemlje, pokazale su se kao pun pogodak zahvaljujući strateškom planiranju te dobro izvedenoj realizaciji na svim pravcima. Zauvijek su utihnuli topovi koji su s okolnih brda neprestano gađali Mostar, ali i druga mjesta Hercegovine, pokazalo se kako odlučnost i volja za slobodom nadilaze sve izazove, a upućeni će reći i kako je upravo tu slomljen san o “velikoj Srbiji” te udaren ključni pečat suverenitetu i neovisnosti Bosne i Hercegovine.
Manifestacija i prisjećanje
U povodu 32. obljetnice prve velike pobjede i oslobađanja dijela Hercegovine od velikosrpske agresije središnja svečanost obilježavanja održat će se u Vojarni “Stanislav Baja Kraljević” kod Mostara, a tom prilikom bit će otkriven i spomenik “Zore slobode”, kip koji je izradio hrvatski akademski kipar i akademik Kuzma Kovačić, a koji je veleban spomen hrabrosti, odvažnosti, ljubavi i žrtvi. Ekipa Večernjeg lista obišla je lokaciju budućeg spomenika u društvu generala Stanka Sopte, ratnog zapovjednika jedne od najistaknutijih brigada HVO-a – 2. gardijske, a koji je i sam sudionik događanja.
A s povijesnog odmaka, ali i kroz stručno promišljanje svih aspekata tijeka oslobodilačke operacije “Lipanjske zore”, može se izvući zaključak kako je riječ o akciji koja je, s obzirom na okolnosti i omjer snaga, imala iznimno značajan rezultat koji se ogledao ne samo u oslobađanju značajnih dijelova Hercegovine već i stvaranju strateške dubine i zaleđa kojim je u velikoj mjeri srpsko topništvo onemogućeno djelovati po gradovima. Lipanjske zore bile su, pak, gledajući sveukupna događanja, reakcija na nekoliko događaja koji će odrediti tijek rata – zaustavljanje srpske ofenzive na Livno na sjeveru odnosno prijevoj Stolovi na jugu, kao i svojevrsni nastavak operacija deblokade juga Republike Hrvatske, a u tom kontekstu valja podsjetiti kako su nekoliko dana prije samog početka hrvatske snage oslobodile Slano, dio dubrovačkog zaleđa te izbile ne dijelove Popova polja, što će se pokazati značajnim čimbenikom koji je oslabio cjelokupnu srpsku ratnu mašineriju na jugu BiH. Nešto ranije hrvatske su snage zaustavile i razbile srpsku ofenzivu na prostoru Stolova, odnosno područja u trokutu Stolac – Neum – Čapljina, a to je zapravo bio pokazatelj kako se omjer snaga počeo mijenjati te kako je sazrelo vrijeme za oslobodilačku operaciju kojom će se srpske snage odbaciti do linije koja je, uglavnom, ostala nepromijenjena do potpisivanja Daytonskog sporazuma.
Strateški značaj
Prvi dio operacije proveden je od 7. lipnja na prostoru južne Hercegovine, a akcija se odvijala pod kodnim nazivom “Čagalj”. Rezultirala je oslobađanjem značajnog područja do tada okupiranih dijelova općina Čapljina i Stolac te je bila uvertira u nastavak ofenzivnih djelovanja koja su kulminirala 11. lipnja, kada su hrvatske snage uspjele odbaciti srpske snage s cjelokupne desne obale Neretve, deblokirati Mostar te osloboditi strateški važnu južnu, industrijsku zonu grada Mostara. Svjedoci vremena nam kažu kako je cjelokupan nalet hrvatskih snaga tekao uz iznimno visoku razinu koordinacije topništva i pješaštva, čime je zadan odlučujući udarac na srpske položaje na okolnim brdima.
Zauzimanjem “kasarne JNA Heliodrom”, toga su 11. lipnja žrtvu na oltar slobode položili Stanislav Baja Kraljević i Mijo Babić. A upravo će njihova imena sada biti u samom temelju spomenika, simbolizirajući time i činjenicu kako je njihova žrtva svojevrsni temelj slobode hrvatskoga naroda, ali i Bosne i Hercegovine u cjelini.
