Magazin
Lakrdija
Zadovoljstvo je svih onih koji se bave kulturom da Hrvatska lutkarska scena odavno nije bila ovako produktivna.
Za Tomislavcity tropolje.info piše Marko Tokić
Propara Opara Keruma, ali ne uvjerljivo. Sedam posto izašlih Splićana na drugi krug izbora ne imaše drugoga posla nego protestno zaokruživati Keruma pa Oparu i pridodati nekoliko cvjetića (da se nađu). Grafološkom analizom utvrđeno je da nijedan od njih nije nacrtao swastiku na Poljudu.
Zagreb je izbjegao Mrak, ali mu je ostao Bandić (za utjehu).
Predstava u KazaliÅ¡tu lutaka za odrasle primiÄe se svome kraju. Na poÄetku Vjerodostojni s pet dasaka (za one koji ne razumiju poker: razliÄitih karata i niÅ¡ta ni s Äim, bez mogućnosti za pobjedu) i Å eksom u rukavu iziÄ‘e na svjetlo pozornice (i uÄ‘e u oko kamere) te dade na glasovanje povjerenje ministru Mariću.
MuÄni (kakvi jesu) i neviÄni bleferima Mostovci misle da imaju bolje karte i odluÄno se izjaÅ¡njavaju za smjenu. Iako nisu u dvorani naruÄitelji obilježenih karata poÄinju trljati ruke. AnemiÄni Vjerodostojni mrtav hladan poteže sljedeći potez: zamoli vlastiti alter ego (odnosno, tajnicu) da Mostovim ministrima napiÅ¡e razrjeÅ¡enje (iz Vlade). I izbaci ih iz igre, držeći se one stare koju je odavno iskustveno potvrdio veliki Al Capone (ne znam hoću li doslovno navesti ali smisao je posve pogoÄ‘en): argument i piÅ¡tolj uvijek su jaÄi od bilo kakvoga argumenta.
Veliki guru poznat kao Savjesni (Božo) prihvati se za pult (i srce) te zaleže predsjedati KazaliÅ¡tem držeći se zakona i procedure ko pijan plota (iako je Stari poruÄio posve suprotno). Toliko se držao da ga je (da ne kažem Å¡to) uspio zadržati sve dok Å eks s galerije nije pokazao palac dolje. U meÄ‘uvremenu su hvatali Glavu (generala Glasnovića) na srce (a na Å¡to će drugo) da digne ruku (iako je prije toga rekao da bi je raÄ‘e odsijekao nego glasovao za Njonju). No kad su generalu rekli da će ga povijest možebitno pamtiti kao drugog (poslije BudiÅ¡e) koji je doveo komuniste na vlast i on je nevoljko podigao ruku. JoÅ¡ jednom je tako hrvatska kleptokracija navodno manje zlo pobijedila veće: jugoslavenske nacionaliste. Blago nama.
I tako zavrÅ¡i prvi Äin.
U drugom Äinu nismo oÄekivali Godota nego imena ministara i novu većinu u KazaliÅ¡tu lutaka. Drugi Äin gotovo kao zasebna predstava dobio je i vlastito ime: Preslagivanje. Iako s pet dasaka odavno za stolom Vjerodostojni zna (ili mu je reÄeno) Å¡to odaje pozom pobjednika da ima Å eksa (i ne samo Å eksa) u rukavu, naglo podiže ulog i nudi Vrdoljaku (i njegovima) nemoralnu ponudu (uzmi sve Å¡to ti život pruža). ProbuÄ‘en u neko doba noći zbog Uputnika (da ne kažem curriculuma) Vrdoljak sanja ljepÅ¡a vremena za svoje dijete u kojem se nastranosti ne će tako imenovati i kultura će bez problema negirati biologiju a etika će postati ono Å¡to njemu sliÄni domisle. Naravno, uglavnom sve suprotno od deset Božjih zapovijedi, kad, u tom muÄnom trenutku, pomisli na mogućnost da se ona sedma umjesto zabrane može bezbolno u KazaliÅ¡tu lutaka izmijeniti u posve suprotnu zapovijed od radosti mu poteÄe slina sa usana. Zbog toga, ne zna se je li samo zbog toga, radosno se objavi svijetu kako će on žrtvovati sebe kako bi iznova Uputnik vratio na pravi put i zazva zazubastu subraću da prihvate ono Å¡to Vjerodostojni nudi. Na tu se vijest pobuniÅ¡e ustrajniji jugonacionalisti i za doruÄak na predsjedniÅ¡tvu stranke smazaÅ¡e Vrdoljaka. Ali Å eks (i njegovi znaju) skriveni u rukavu ili iza pozornice da tu nije kraj. BijaÅ¡e to rekvijem za privremene pobjednike jer se na SrediÅ¡njem odboru interesne zajednice odluÄi u skladu s predviÄ‘enim oÄekivanjima. Vjerodostojni je to već znao (ili mu je reÄeno) i zadovoljno objavi svijetu tražena imena, pa Äak i neprispodobivu većinu u KazaliÅ¡tu lutaka. Predstava nema kraja dok ima marioneta. I trajat će dok ima svijeta. Ostaje sporno Å¡to će biti s Uputnikom, ali tko da o tome brine – dovoljni su Vrdoljak i Vjerodostojni. A mi ostali, ostaje nam užitak u predstavi. Ili?!
A možda bi mogli ipak, i unatoÄ svemu, Äuvati nadu u srcu.
U BiH sve je uredu. Toliki je red da mnogi viÅ¡e ne mogu doÄekati pa odlaze u druge zemlje pateći za rodnim krajem i, naravno, Å¡to nisu s Njim u rodu kako bi i oni doÅ¡li na red. I tako je u svakom narodu (samo se On objavljuje kao druga osoba istog lika). Svako malo ipak u BiH se naruÅ¡i idila. Tako je juÄer veliki problem bio koncert. ÄŒak se i britanska vlada oglasila da je zabrinuta. Naime jedni pjevaju na stadionu a drugi s novog Starog mosta (onaj stari su sruÅ¡ili) puÅ¡taju 150 balona za toliko priželjkivanih godina zatvora nekim ljudima (doduÅ¡e, paradoksalno, istim onima kojima su na stadionu pjevali). Iako je ljubav uvijek jaÄa od mržnje pitanje je jesu li baloni otiÅ¡li u zrak ili do onih koji odluÄuju il im je pjesma doprla do uha.
Ne podcjenjujem maÅ¡tu lutkara iz sjene, ali Å¡to je previÅ¡e, previÅ¡e je. Opisane (a moguće i neke nove) lutkarske predstave za odrasle sve mi viÅ¡e poÄinje nalikovati na KazaliÅ¡te sjena u kojem viÅ¡e nema ni lutaka ni ljudi tek po zidovima pleÅ¡u ostaci nekadaÅ¡njih ljudi (Držić bi rekao onih nazbilj). Ali ne brini dragi Äitatelju koji si, unatoÄ mojoj ironiji, zadovoljan predstavom – lakrdija se nastavlja.
