Laka vam zemlja Hrvatice i Hrvati

Mnijenja sam da domoljubi i rodoljubi nemaju strpljenja čekati ishod političkog kurvanja koje će se odvijati sljedećih dana; zato ću „istrčati“ s ovim tekstom, odnosno „trčati pred rudu“, jer i to ima svog šarma.

Nakon posljednjih lokalnih izbora svi su proglasili pobjedu. Isto su učinili nakon ovih sudbinskih parlamentarnih izbora, koji su se održali 8. studenog 2015., a trebali su biti „drugi“ Dan neovisnosti.

Najveći dobitnik MOST s 19 osvojenih mandata, a najveći gubitnik HDZ i koalicija, unatoč tomu što su osvojili 59 mandata, t.j. najveći broj istih. Zašto? Kako? Pa vrlo jednostavno; ukoliko se SDP-u pribroje 3 mandata IDS-a, imaju isto kao i Domoljubna koalicija. Izuzme li se MOST, tko su to mogući partneri Domoljubne koalicije za dobivanje saborske većine: Čačić, Bandić, Sinčić, Pupovac, Radin i ostale manjine; ili je to možda IDS, koji je doduše diskretno dao do znanja da će pružiti potporu onima koji im ne će previše kopati po političkoj i imovinskoj utrobi? No, kako bi onda Hrvatska napredovala kad se „u startu“ ne bi očistio istarski kriminal? Treba li računati na bijedna 2 mandata HDSSB-a, kojeg je osnovao HDZ-ov odmetnik, Branimir Glavaš, nakon što mu se Sanader (kojega je sam postavio za šefa stranke) oteo kontroli? Ako bi se svi, uključiv i Živi zid, koji tvrdi da će ni s kim koalirati, i manjine, priključili HDZ-u, što je nemoguće, ali još više – i nepoželjno, sa svima osim s SDPartijom i MOST-om, HDZ bi imao tek 75 zastupnika, dakle nedovoljno.

Domoljubna je koalicija doživjela debakl. Je li krivica na vodstvu HDZ-a, to će se utvrditi unutar stranke, ali hrvatski narod je jasno dao do znanja da im odgovara politika iseljavanja Hrvata, nerazumnog prihvata migranata, zaštite udbaša/ubojica svim dopuštenim i nedopuštenim sredstvima, monetizacija autocesta, bušenja i zagađenja Jadrana, šikaniranja branitelja, invalida i ostalih sudionika Domovinskog rata, odnosno sad se više to ne mora nazivati Domovinskim ratom, već treba koristiti naziv Vesne Pusić, koju su Hrvati opet odabrali – građanski rat, ili možda još bolje – bratoubilački rat. Politika regiona se isplatila, politika napitog luđaka na čelu države, koji ne poštuje ni jedan zakon, Ostoje koji šalje policiju u crkvu, Jovanovića koji uništava školstvo, Zlatar-Violić i Šipuša koji uništavaju kulturu, Vrdoljaka koji uništava gospodarstvo, Lalovca koji je zadužio Hrvatsku više no ijedan ministar ikada; očito je sve to prihvatljivo, dapače, poželjno od strane Hrvata i Hrvatica.

Napokon smo kao narod pokazali da ne volimo svoju zemlju, da je nikad nismo htjeli, da nam je miliji „region“, nego vlastita samobitnost, da štetočine i gamad poput Frljića rade „dobar“ posao, da ne cijenimo svoje. Kad za šest mjeseci banke zatvore podružnice i bankomate, kad migranti počnu „žariti i paliti“, silovati, ubijati i krasti, kad Jadran ne bude više plav, nego razrovaren zbog one tri kapi nafte što se pod njim nalazi, kad ionako odveć korumpirano sudstvo bude do kraja kadrovirano partijskim uhljebima, kad sve bude u potpunosti uništeno – e onda će biti plakanja i kuknjave, ali onda će biti prekasno.

Stranka koja je najavila lustraciju, ukidanje nepotrebnog ureda bivšeg predsjednika, ukidanje financiranja protuhrvatskih „nevladinih“ udruga i organizacija, koje se vucaraju po Beogradu i „rehabilitiraju“ propalu, zločinačku državnu tvorevinu, stranka koja je htjela pokrenuti natalitetnu politiku, jer smo narod koji izumire, koje je obećala smanjenje PDV-a na 20%; takva stranka nije dobila potrebnu većinu nakon 4 godine plača i škrguta zubi, kako glasi biblijski izraz, takva stranka nije prepoznata?! Zašto? Jer njezin čelnik nije „oku ugodan“, jer je čovjek od djela, a ne riječi, jer nije Demosten ili Ciceron? Možda su mu mudri Hrvati zamjerili što je baštinik suvremene i jedine (!) političke opcije koja predstavlja građansku, demokratsku opciju, jer je iskorijenio korumpirani kukolj iz stranke, jer je oko sebe okupio kvalitetne ljude, ljude s iskustvom? Možda su ljudi pomislili da se radi o izboru za miss Hrvatske, izboru za Hrvatski sabor?

>>Mesićev krug i postizborni scenarij preuzimanja HDZ-a

Pobjednik je, dakle, MOST. Neka jedan njihov birač kaže koji je to program MOST-a? Kakva je to nakupina lista, koje nemaju ništa zajedničkoga, koje nemaju program. Najavili su reforme? Koje, kakve reforme? Najavili su promjenu? Ma zbilja, promjena je jedan od najširih zamisliv pojmova; promjenu čega, kakvu promjenu? Toliko naivnosti – pa MOST nije pobijedio u Metkoviću, ali je ostatak Hrvatske „prepoznao“ Petrova?

S druge strane, kako je moguće da je Prgomet dobio toliko glasova u Zagrebu? Što je sa zagrebačkim HDZ-om? Što je sa HDZ-om 6. i 7. izborne jedinice? Kako to da je u 8. izbornoj jedinici drugi najveći broj preferencijalnih glasova dobio Ivan Kirin, kandidat HSP-AS, a može se samo zamisliti koliko ima pravaša u utvrdi SDP-a? Treba i na ta pitanja odgovoriti, a ne proglasiti pobjedu kako se članstvo ne bi uznemirilo i počelo tražiti krivca. Prirodno je nakon ovakvog neočekivanog i neviđenog poraza, ma što oni rekli, tražiti neko objašnjenje, nekakvo obrazloženje za izborni rezultat.

No, možda nije do vodstva stranke, već do tupih, glupih i naivnih Hrvata, koji su odabrali komunističku, zločinačku Partiju i nekakvu „treću“ opciju o kojoj neznaju ništa, već su samo čuli riječ „promjena“ i „reforma“. Kako stvari idu, Vojislav Šešelj je možda u pravu – Hrvati ne postoje, jer kad bi postojali, ne bi ovako glasali, a obrazloženje da su toliko neupućeni i neosvješteni je jednostavno nevjerovatno i sada jasno vidljivo.

Hrvatice i Hrvati, ukoliko se ne ponove izbori, na kojima bi većinu osvojila Domoljubna koalicija, nema vam spasa, već svi možemo „googlati“ mjesta u „inostranstvu“ i pronaći najpovoljnije odrediÅ¡te za ostatak života. Kladio sam se s prijateljem: on je tvrdio da osim dviju koalicija i regionalnih stranaka (IDS, HDSSB) nitko drugi ne će prijeći izborni prag, a ja sam tvrdio da hoće, misleći pritom na pokoji mandat Živom zidu, mostiću ili Josipoviću. Nakon konačnih rezultata, toliko mi je pozlilo da sam ga nazvao i rekao da ne želim nikakav novac, ma i da se radilo o milijardama dolara, ne bih ga uzeo, jer dobiti novac na propasti domovine…

Laka vam zemlja Hrvatice i Hrvati. Sami ste birali, a demokracija nalaže da se mišljenje drugih treba uvažiti i prihvatiti. No, kad budete, na ulici, „sami bez igdje ikoga“ kako kaže pjesnik, gladni, progonjeni, u dronjcima, ili kad budete tisućama milja daleko, čeznući za domovinom – nemojte plakati, već se sjetite koju ste listu i broj zaokružili – i iza te odluke stanite.

Josip Gajski tropolje.info