Kraj smiljemaniji u Hercegovini? Vlasnici dižu ruke od plantaža

Smilje je zasađeno na više stotina hektara, a priča o ekspanziji, sigurnom plasmanu sirovine i eteričnog ulja i lakoj zaradi, dobiva negativan epilog. Cijena sirovine po kilogramu, za pet godina, smanjena je više od četiri puta. Umanjenu cijenu ulja nitko ne spominje. Uz sve to, ovogodišnji otkup nije izvjestan.  Hiperprodukcija, neorganiziranost i neispitano tržište, tvrde upućeniji, uzeli su danak. Obezvrijeđeno i sumnjivog kvaliteta, kod fizičkih osoba i u pojedinim destilerijama, na prodaju čeka velika količina eteričnog ulja.

Umjesto 5 do 8 maraka, prije pet, prošle godine otkupljivači su sirovo smilje plaćali marku i 30 po kilogramu, javlja RTRS.

Razočarani plantažeri kažu da su nasjeli na polovične informacije i ciljana, stručna predavanja. S pojedinih plantaža još nisu vratili uloženi novac. Smiljari tvrde da iza njih nije stala nijedna institucija. Za to vrijeme, u regiji je registrirano više desetina destilerija. Broj neregistriranih nitko ne zna. Pojedine su plantažerima obavljale usluge destiliranja. Veći broj destilerija zatvorile su vrata proizvođačima.

Općina Ljubinje će, uz pomoć Pravobraniteljstva, tražiti zaštitu interesa, iz ugovora s tvrtkom iz zapadne Hercegovine. ”Mi smo u proceduri raskida ugovora, zato što oni nisu, već dvije godine, ispoštovali uvjete, mi smo im dali salu,..bio uvjet da zaposle određen broj radnika, nisu ispoštovali kooperante”, ističe Darko Krunić, načelnik općine Ljubinje. Zbog toga, dio vlasnika diže ruke od plantaža. Tvrde da je korist imao tek mali broj pojedinaca. ”Najbolje tko je prodavao sadnice, bile su marku i pol do dvije, sada su deset do dvadeset feniga”,kaže Zaga Spaić, plantažerka. U nadi da će se nešto promijeniti, nove plantaže prava su rijetkost. Smiljari tvrde da bez organiziranosti i čvršće povezanosti sa institucijama, uz poštovanje strogih pravila proizvodnje, nema napretka. Pod uvjetom da se dio grešaka može ispraviti.