Knjigozori Miljenka Stojića: Prst u rani

Michael D. O’Brien, Posljednja vremena. Ilija u Jeruzalemu, Verbum, Split, 2015.

U kakvim vremenima živimo? I Å¡to činimo u takvim vremenima? Na temelju ovih pitanja Michael D. O’Brien satkao je roman Posljednja vremena. Pred nama je njegov drugi dio.

Recimo odmah da ovo nije roman fikcije u punom smislu toga pojma, kako će ga neki nazvati. Radnja se događa u sadašnjosti, na stvarnim mjestima, protkana je stvarnim događajima. Pisac na svoj način odčitava tu stvarnost oko nas i priprema nas za buduće događaje. Koliko je u pravu?

Povijest se zgusla, tako navješćuje O’Brien preko svojih glavnih junaka, i sve ide prema konačnom raspletu. U srediÅ¡tu je pozornosti Jeruzalem. Antikrist se u njemu želi ustoličiti za kralja svijeta. Ilija i Henok slute da bi mogli biti ona dva glasnika koja će mu navijestiti propast. Ne žele si neÅ¡to umisliti i tako zgrijeÅ¡iti pred Bogom, ali ne žele ni propustiti odgovoriti na Božji poziv. Uputili su se u Jeruzalem. Tamo je krenuo i Predsjednik, naizgled veliki svjetski mirotvorac, u stvarnosti predstavnik zla i aspirant na prijestolje Antikrista. Posljednji boj, onaj duhovni, polako počinje.

Nisu Ilija i Henok jedini koji su naumili otvoriti oči ljudima. Diljem svijeta pojavljuju se raznorazni vidioci. Neki čak kažu da ne treba slušati današnjega papu jer da je on antipapa, lažni prorok. Nakon toga počinju se ponašati tako kao da su oni glas Svemogućega. Na jednom prijemu, kojemu nazoči nadajući se prodrijeti u okolinu Predsjednika, Ilija ima priliku slušati i nekog njemačkog nadbiskupa zanesena suvremenim mirovnim strujanjima na čelu s Predsjednikom. Slušao ga je jedno vrijeme, a onda mu stao postavljati pitanja na koja ovaj nije mogao odgovoriti, tek zaprepašteno zuriti. Osoba koja nije dopustila da je zaslijepi blještavilo današnje uljudbe jasno zaključuje: »Sotona je dovoljno pametan da zna da se istinski kršćani ne daju zavesti očitim zlom pa zato poseže za lukavstvima kako bi podijelio Kristovo Tijelo.« (str. 225.)

Dok pratimo radnju romana, pred oči nam dolaze prizori suvremenog progona kršćanstva. Iako spominje i Isil, O’Brien zapravo govori o dogaÄ‘ajima u zapadnoj civilizaciji. Sekularizam je na svome vrhuncu. Obračunava se s vjerom. Njegovi posebni odredi nemilosrdno nastupaju pod nazivom Organizacija Novoga Svijeta za očišćenje. Crkve su i samostani razoreni, svećenici i redovniÅ¡tvo ili ubijeni ili u tamnici. Totalitarizam u ime slobode nastupa kao plima. Kršćanstvo je stjerano u geto. Ilija kao Židov dobro zna Å¡to je to. Iskusio ga je nekada davno u VarÅ¡avi. I sada želi zaustaviti ponavljanje povijesti.

Uz događaje na ovoj vidljivoj razini pratimo i događaje na onoj duhovnoj. Pisac otkriva zbog čega su neke ličnosti u romanu postale takvima kakvima jesu. Time na neposredan način podučava čitatelje kršćanskoj vjeri. Posvješćuje nam da se sve poteškoće mogu pobijediti ako smo sa svojim Bogom. Zbog toga se treba prepustiti i postu i molitvi, djelovanje dolazi tek nakon toga.

Briljantan je ovaj roman, kao i neka druga piščeva djela. Ujedinjuje vrstan dar za književnost i vrsnu kršćansku duhovnost. Doziva nam u pamet da nismo ništa manje suvremeni ako smo pristalice dobra, čak štoviše. Jednom riječju skida nam mrenu s očiju i čini da vidimo na pravi način. Na nama je hoćemo li sve to poslušati ili se prikloniti onom lakšem putu, putu koji se proglašava tako suvremenim i vodi do ustoličenja Antikrista.

Miljenko Stojić