Nevenka Nekić, Omerta, Naklada Äuretić, Zagreb, 2014.
Domovinski rat vodile su tri strane: Velikosrbi, MeÄ‘unarodna zajednica i Hrvati. Napadnuti su bili, zna se, ovi posljednji. Tako smo mi mislili i tako je stvarno bilo, ali prikaz je poÄesto izgledao drukÄiji.
U ovom romanu Nevenka Nekić ispisuje naÅ¡e muke i dvojbe iz devedesetih godina koje su se produžile sve do danaÅ¡njih dana. Ne mrzi, samo nastoji prodrijeti u srž istine koja je obvijena velom vjere. NapadaÄi je nemaju, napadnuti se njome brane, a oni sa strane dvoje postoji li ona uopće i treba li nam.
Glavni su likovi hrvatski vojnik Roko i meÄ‘unarodni promatraÄ Marcello. Pogledi su im se susreli na izlazu iz hangara u Vukovaru. Roka su Velikosrbi nekamo odvodili, možda u bajer, mislio je u sebi i prisjećao se supatnika koji mu je Å¡apnuo da tamo ubijaju. Marcello nije mogao žvakati velikosrpski sendviÄ u tim trenutcima, osjećao je da se upravo dogaÄ‘aju straÅ¡ne stvari i ljutilo ga je Å¡to njihov voÄ‘a neÅ¡to ne poduzima. Velikosrbi su pobjedniÄki blistali. Marcella su progonile oÄi onoga vojnika. Å to će mu uraditi?
Kroz Äitav roman provlaÄi se misao zbog Äega svjedoci ne kažu za posljednja poÄivaliÅ¡ta pobijenih. Odatle potjeÄe i sam naziv romana. Nikome to nije shvatljivo dok se ne udubi u psihologiju napadaÄa. Nije bilo tako samo sada. Ubijali su oni i prije Domovinskog rata, trpali u jame i Å¡krape, ne dopuÅ¡tajući da se o tomu govoru. Puk je za njih imao jednostavan naziv: oni.
Donoseći nam pred oÄi živote jednoga i drugoga glavnog lika Nevenka Nekić Äisti i naÅ¡ pogled. Nisu ni svi ti meÄ‘unarodni promatraÄi bili bez duÅ¡e. I oni su imali svoje muke i dvojbe te se nastojali u svemu snaći. Dolazili su, naime, uz ostalo iz sredina koje su itekako bile naklonjene napadaÄu.
Vrijedi proÄitati ovaj roman ili pripovijest kako ga neki nazivaju. Jasno nam kaže da istinu treba slijediti unatoÄ svemu. A ta istina ne ruÅ¡i dobrosusjedske odnose kako bi to neki htjeli predstaviti. Naprotiv.
Miljenko Stojić