Mato Nedić, Okvir za mudrost, Zaklada »Terra Tolis«, Tolisa, 2013.
BijaÅ¡e nekada hrvatsko bosansko kraljevstvo. DoÄ‘oÅ¡e onda Turci i poturice te sve kliznu prema zaboravu. Ipak, osta sjećanje, ostaÅ¡e listine razasute tu i tamo, osta pokoji kamen, te oni nastaviÅ¡e svjedoÄiti. Oslanjajući se na sve to Mato Nedić napisa ovaj roman.
U srediÅ¡tu priÄe je fra Ilija StarÄević, osnivaÄ prve puÄke Å¡kole u BiH. UÄinio je to tako rekući kriÅ¡om, jer Turci takvo neÅ¡to nisu dopuÅ¡tali. Bio je hrabar i nije se dao podjarmiti. Volio je svoju Bosnu, volio je svoj hrvatski narod, volio je KatoliÄku Crkvu. Nije to bilo lako u ta teÅ¡ka vremena. Glava je bila u pitanju ili barem teÅ¡ki »zulum«.
Nedić ne pravi sustavan romaneskni fra Ilijin životopis, nego se služi iskricama iz duboke proÅ¡losti. U prvom dijelu romana »Stranice izgubljenog ljetopisa« prepuÅ¡ta fra Martinu Nediću ToliÅ¡aninu, ostarjelom Älanu FranjevaÄke redodržave Bosne Srebrene, da zapoÄne priÄom o fra Iliji. Kad je bio devetogodiÅ¡nji djeÄak pouÄavao ga je fra Bono Benić pod starom lipom, a fra Ilija bi se osmjehnuo nailazeći. Sada mu vraća za taj osmijeh predoÄavajući nam Å¡to piÅ¡e u ljetopisu koji je brat Helmut iz Baadena, gdje je fra Ilija bio na lijeÄenju, donio u Bosnu Å¡to ju je dotiÄni tako ljubio. Drugi dio »Ulomci Husein-begova dnevnika« opet je dio nastao na rukopisu za koji se mislilo da uopće ne postoji, pa ni sada nije sigurno tko je zapravo njegov autor. NaÅ¡ao ga je jedan hrvatski trgovac u staretinarnici u Carigradu, kupio i donio svome prijatelju fra Martinu Nediću. Treći dio romana je kratak, svega dvije stranice koje nas vraćaju na zadnje fra Ilijine Äasove i njegovu poruku svojoj Bosni. ÄŒetvrti dio tek je pola stranice gdje sadaÅ¡nji toliÅ¡ki župnik fra Emanuel objaÅ¡njava zbog Äega objavljuje sve ove spise.
ProÄitavÅ¡i roman, osjetivÅ¡i miris starih listina, ostajemo u zamiÅ¡ljanju fra Ilijina stanja. Na granici je dvaju svjetova, onoga turskoga i onoga austrougarskoga koji svaki gleda svoja posla. A on je pun namisli za svoj narod, znajući da jednostavno mora uspjeti. Da bi to ostvario, igra i na jednu i na drugu kartu. Je li danas u bosanskim krajevima drukÄije? Neka to pitanje ostane visjeti u zraku.
Miljenko Stojić tropolje.info
