Knjigozori Miljenka Stojića: Listine

Mato Nedić, Okvir za mudrost, Zaklada »Terra Tolis«, Tolisa, 2013.

Bijaše nekada hrvatsko bosansko kraljevstvo. Dođoše onda Turci i poturice te sve kliznu prema zaboravu. Ipak, osta sjećanje, ostaše listine razasute tu i tamo, osta pokoji kamen, te oni nastaviše svjedočiti. Oslanjajući se na sve to Mato Nedić napisa ovaj roman.

U središtu priče je fra Ilija Starčević, osnivač prve pučke škole u BiH. Učinio je to tako rekući krišom, jer Turci takvo nešto nisu dopuštali. Bio je hrabar i nije se dao podjarmiti. Volio je svoju Bosnu, volio je svoj hrvatski narod, volio je Katoličku Crkvu. Nije to bilo lako u ta teška vremena. Glava je bila u pitanju ili barem teški »zulum«.

Nedić ne pravi sustavan romaneskni fra Ilijin životopis, nego se služi iskricama iz duboke prošlosti. U prvom dijelu romana »Stranice izgubljenog ljetopisa« prepušta fra Martinu Nediću Tolišaninu, ostarjelom članu Franjevačke redodržave Bosne Srebrene, da započne pričom o fra Iliji. Kad je bio devetogodišnji dječak poučavao ga je fra Bono Benić pod starom lipom, a fra Ilija bi se osmjehnuo nailazeći. Sada mu vraća za taj osmijeh predočavajući nam što piše u ljetopisu koji je brat Helmut iz Baadena, gdje je fra Ilija bio na liječenju, donio u Bosnu što ju je dotični tako ljubio. Drugi dio »Ulomci Husein-begova dnevnika« opet je dio nastao na rukopisu za koji se mislilo da uopće ne postoji, pa ni sada nije sigurno tko je zapravo njegov autor. Našao ga je jedan hrvatski trgovac u staretinarnici u Carigradu, kupio i donio svome prijatelju fra Martinu Nediću. Treći dio romana je kratak, svega dvije stranice koje nas vraćaju na zadnje fra Ilijine časove i njegovu poruku svojoj Bosni. Četvrti dio tek je pola stranice gdje sadašnji toliški župnik fra Emanuel objašnjava zbog čega objavljuje sve ove spise.

Pročitavši roman, osjetivši miris starih listina, ostajemo u zamišljanju fra Ilijina stanja. Na granici je dvaju svjetova, onoga turskoga i onoga austrougarskoga koji svaki gleda svoja posla. A on je pun namisli za svoj narod, znajući da jednostavno mora uspjeti. Da bi to ostvario, igra i na jednu i na drugu kartu. Je li danas u bosanskim krajevima drukčije? Neka to pitanje ostane visjeti u zraku.

Miljenko Stojić tropolje.info