Kazališna histerija u bosanskoj prijestolnici

Sarajevo je valjda jedini grad na kugli zemaljskom u kojem publika na silu provaljuje u kazalište kako bi gledala predstavu koju su organizatori proglasili visokorizičnom te zabranili pristup publici na izvođenju predstave. Sama ideja da se kazališna predstava kakva god da bila! – izvodi bez publike jest apsurdna, naime osnovna je odrednica drame da se izvodi pred gledateljima, po tomu se ona bitno razlikuje od drugih književnih rodova.

Doduše, Frljićeva je predstava inspirirana je romanom Petera Weissa Estetika otpora, no svaki tekst kad se adaptira za kazalište postaje određena vrsta dramskog teksta.

Drugi je apsurd vezan za ovu predstavu činjenica da je nekoliko desetaka ljudi prosvjedovali da ih se pusti. Navodno se zaželjeli Frljićeve umjetnosti i slobode. A sloboda se, poznato je, osvaja juriÅ¡om na kazaliÅ¡ta! Nekako mi je teÅ¡ko povjerovati da sarajevska publika baÅ¡ toliko voli kazaliÅ¡te, a i slobode Å¡to se tiče, za nju se bori negdje drugdje, ne u kazaliÅ¡tu. Bit će da je posrijedi ipak neÅ¡to drugo i da se ”publika” samo zaželjela predstave u kojoj se vrijeÄ‘a Katolička crkva. Naime, predstava je i postala sporna upravo zbog toga Å¡to se protiv nje pobunili Hrvatsko katoličko druÅ¡tvo Napredak i Katolička crkva u Bosni i Hercegovini. U Sarajevu, gdje je burka češća nego u Teheranu, vrijeÄ‘anje katolika očito ima dobru proÄ‘u.

Frljićevu predstavu već je sasjekla kritika u Austriji i Njemačkoj, u Poljskoj je autor uspio zaraditi tužbu zbog vrijeÄ‘anja, a na sarajevskom kazaliÅ¡nom festivalu MESS-u organizatori su, čini se, izveli ovu predstavu s Frljićevom predstavom. Odluka da se prvo ignoriraju pritužbe Katoličke crkve i Napretka, a zatim i odluka da se ne pusti publika na predstavu ocjenjujući da je riječ o visokorizičnoj predstavi te da se ne može pustiti publiku unutra pokazuje nedosljednost MESS-a, odnosno njegova vodstva. A u svjetlu činjenice da je na pritisak ”desetaka osoba” predstava ipak otvorena za javnost, može se sumnjati i dobre namjere organizatora. ÄŒini se kao da se Oliveru Frljiću opet pravi besplatna reklama.

Zanimljivo bi bilo vidjeti Å¡to bi se dogaÄ‘alo da se u predstavi slučajno vrijeÄ‘a islam. Kladim se da takva predstava ne bi ni bila uvrÅ¡tena u repertoar festivala. Uostalom, ni sam se Frljić nikada ne bi usudio ni napraviti takvu predstavu. Njega u kritici svega i svačega, čini se, ne vode načela nego pragma. Onaj autor koji svoju umjetnost temelji isključivo na provokaciji, teÅ¡ko može biti istinski umjetnik. Isto tako, ni oni koji na silu provaljuju u kazaliÅ¡te nisu baÅ¡ birana kazaliÅ¡na publika. Da je tomu tako pokazuje i činjenica da su se u ”prosvjedima” posebno istaknula jedna politička stranka. Riječ je o NaÅ¡oj stranci, koja je izdala priopćenje: ””Organizatori festivala moraju zajedno s MUP-om preuzeti odgovornost i prestati podlijegati očevidnom političkom pritisku. Pozdravljamo graÄ‘ane koji su, ‘na vlastitu odgovornost’ kako kažu organizatori, doÅ¡li gledati predstavu, i na ovaj način stali u obranu slobode izražavanja i okupljanja u Bosni i Hercegovini”.

>>Lukavi juriš na Stolac

Uklopimo li ovu epizodu s Frljićevom predstavom u jednu širu sliku, postaje jasno da progon najmalobrojnijeg naroda u BiH najpostojanija konstanta u toj zemlji. Nasilje Bošnjaka na izborima u Stocu također je dio tog mozaika. U svijetlu sve zategnutijih odnosa među akterima svjetske politike, kuhanje u bosanskom loncu postaje sve opasnije.

Damir Pešorda tropolje.info