Kako si danas?

Kako si danas?

Hvala na pitanju, još nije super, ali ide na bolje.

Znaš zašto? Ne dam se i ne da mi se.

Ne dam se jer još uvijek imam puno toga za dati i bilo je još gorih razdoblja, koja su bila grozna, ali ostala su iza mene.

Ovo sad nije ništa drugo, nego pobuna organizma. Malo mu je previše.

Previše davanja, trčanja, nezdrave hrane u svakom smislu, nespokoja, a premalo mira i spavanja.

To se dogodilo zato jer netko uzima sve što dajem zdravo za gotovo, a istovremeno treba i još nešto drugo od onoga što imam i u čemu mogu ponuditi kvalitetu.

To nešto drugo ne mogu i neću.

Ne da mi se, ali ne u smislu lijenosti, nego zdravog razmišljanja.

Čista matematika. Dajem najbolje i još malo više, ali traži se još više i preko svih granica o kojima sam od samog početka bila iskrena.

Prema kome?

Onima koji nisu prema meni bili iskreni.

I kad sve zbrojim i oduzmem, ne samo da nisam u dobiti, nego gubim u svakom pogledu.

Nije greška ni u njima ni u meni.

Neka nađu osobu koja njima odgovara, ako mogu.

A ja ću potražiti drugu radnu sredinu, koja će možda trebati baš ono što ja kao takva, mogu dati.

Nije uobraženost, nego samosvijest.

Tko sam, kakva, zašto i na koji način mogu iz sebe izvući maksimum, a ne kako da svi skupa potonemo samo zato što se nismo razumjeli.

Samopouzdanje je važno, ali samosvijest je presudna.

U njoj se sastaju srce, duša i razum.

Sve što se dogodilo, može se izliječiti, osim onog što unaprijed znam da ne vodi nikamo.

Oni plaćaju stilista da im uredi prodajni prostor i izloge a ne znaju da u svojim redovima imaju umjetničko oko i u njemu više strasti koja može stvoriti veće čudo od raspoloživih sredstava, od bilo kojeg stilista.

Za plaću koju će ionako dobiti.

Imaju prodavačicu koja može ne samo prodati, nego učiniti da joj kupci  zahvaljuju što ih je obukla i zbigecala kako nikad prije nitko nije bio u stanju, zbog njihovih svih mogućih tjelesnih oblika. I ne pitaju za cijenu.

Spremni su platiti uslugu veću od one koju su očekivali ili sanjali.

Ne samo da izgledaju kao manekeni, nego su za svoj novac dobili vrhunsku kvalitetu materijala i tradicionalnih vrijednosti. Tu smo zajedno i nepobjedivi.

No, njima je trenutno neophodan kurir, ispomoć i zamjenik.

Ako me budu trebali pod uvjetima koje mogu ponuditi i biti u njima nezamjenjiva, znaju gdje me mogu naći.

Nisam otišla, samo me nema tamo gdje bi netko drugi nekome više odgovarao.

I dobro sam.

Ne ovisim, ne molim.

Ono što imam, dovoljno mi je.

A za nešto više, moram se naći na pravom mjestu u pravo vrijeme.

Što se mene tiče i sad sam tamo, ali privremeno. Iscjeljujem i kontempliram.

Kako dalje, za koga, na koji način i zašto?

Da…došlo je vrijeme kad se može birati.

Nadam se da će to shvatiti i oni koji još žive po starom programu i matrixu.

Nismo robovi, nego individue koje treba cijeniti i izvući iz njih najbolje, a ne tražiti nemoguće i to još izazivanjem najgoreg.

Došlo je vrijeme kad je ponuda veća od potražnje.

Na žalost svima koji treniraju strogoću i žive u nekom drugom sistemu, a na radost onima koji idu u korak s vremenom, mogu i žele ali ne bilo s kim i bilo gdje.

D.K.

24.08.2022.