KADA ME STAROST ZA RUKU POVEDE
Kada me starost za ruku povede
I da hoću, opirati se neću moći
Zamolit ću je
Neka me na neki planinski vrh sjedne
Odakle ću gledati prema morskoj pučini
I zamišljati šum valova
Pjesmu ću im napisati
Uvečer mahati zvijezdama
Tim nebeskim cvjetovima
Do tada bit ću mlada i plaha
Živjeti brzo ili malo sporije
Kada me starost za ruku povede
Sijede u kosi će biti prirodno stanje
Drhtave ruke hvatat će neposustajanje
Vjetar će mi u ušima ječati glasom violine
Cvijeće pomalo presađujem u stihove
Iako ne znam hoće li ikada cvjetati
Hoće li ga nečija ruka njegovati
Pjesme će pobrati većinu misli
I uskladištiti ih na bjelinu papira
Onda ću kao visibaba sagnuti glavu
Noć će ogoljeti kosti
Duša puna nade vinuti se u plavu bezvremenost
Jutro će zažeći svijeću godinama u tijelu
I reći: Bila je…
MILJENKA KOŠTRO
