Marco Pašalić pogotkom u šestoj seriji jedanaesteraca odveo je Hrvatsku U21 reprezentaciju na Euro.
U Puli je protiv Danaca debitirao za mladu hrvatsku reprezentaciju, a u Vejleu četiri dana kasnije dobio priliku osigurati vizu za Europsko prvenstvo. I nije je propustio. Pogodak Marca Pašalića u šestoj seriji izabranike Igora Bišćana odveo je na novi Euro.
”Mogu se zahvaliti puno reprezentaciji što su mi dali tu čast da pucam taj šesti penal i da sam mogao zabiti. Ali kao ekipa smo zaslužili da idemo na EURO. Kao lavovi smo se borili i to je najbitnije.”
Hrvatska uvijek bila jedini izbor
Pašalić je rođen prije 22 godine u Karlsruheu, ali kaže kako igranje za mlađe njemačke reprezentacije nije bila opcija. Uvijek je razmišljao samo o Hrvatskoj.
”Kao mladić sam bio na stadionu u St. Etienneu 2016., bio sam 2018. u Londonu kad su igrali Hrvatska i Engleska. Kao malo dijete sam bio navijač i uvijek sam htio nositi taj sveti dres, igrati za taj sveti dres. I tko bi rekao da bi mogao jednog dana zabiti jedan takav bitan gol i da idemo kao ekipa na taj EURO. Sretan sam baš.”
Trenutačno igra za drugu momčad Borussije Dortmund u trećoj njemačkoj ligi, a prošle godine u utakmici Superkupa protiv Bayerna debitirao je i za prvu momčad.
”To je za mene bio neopisiv osjećaj, ući u tu utakmicu. Meni ističe ugovor iduće godine i do tad mi je cilj upasti u prvu ekipu, izboriti se ovdje za moje mjesto što sam imao i prošle godine i onda ćemo vidjeti dalje što ćemo.”
Kakav je Haaland?
U prvoj momčadi imao je prilike dobro upoznati i čudesnog Norvežanina Erlinga Haalanda
”Jako smo se dobro razumjeli, jer on ima puno prijatelja koji su Hrvati. Mi smo se odmah skompali, odmah smo bili prijatelji, razumjeli se, pričali. Bili smo u sauni zajedno u Švicarskoj na pripremama, bilo nam je super, razumjeli smo se dobro i na terenu i super je imati takvog igrača na terenu. Sve najljepše. Lud je, jako je lud, on je ovako skroz otkačen.”
”Ne želim se vratiti na bauštelu”
U trenucima dok se je probijao u nogometnom svijetu i nije bio siguran što će od svega biti, Marco je jedno vrijeme proveo radeći na baušteli. Atipičan put za jednog reprezentativca, ali i iskustvo koje mu je dobro došlo.
‘S bratom sam se sastajao i onda smo popričali da idem raditi kod njega na bauštelu. Prije treninga sam onda uvijek išao raditi kod njega a bauštelu, pomogao mu sve što je trebalo. I poslije bauštele sam na trening. Tu smo još imali noćne smjene prije početka treninga u Dortmundu i onda kad je krenulo nisam više radio. I ne želim se vratiti, jer je jako težak posao i razumijem sve bauštelce kako im je, razumijem stvarno.”
Njegov svijet sada je poprilično drugačiji, a Marco Pašalić odlučan je u njemu ostaviti trag. A baš je on bio posebna priča mlade hrvatske vrste…
“Četiri puta sam morao otkazivati poziv u reprezentaciju. Zbog ozljeda i bolesti. Hvala Bogu, sve mi se vratilo u tom jedanaestercu. Uspjeli smo, idemo na Europsko prvenstvo. Nakon toliko padova u životu, zbog tih ozljeda i bolesti, dobio sam priliku pucati taj odlučujući jedanaesterac. I pogodio sam!”
Je li on sam inzistirao da puca jedanaesterce?
“Htio sam biti među onom prvom petoricom koji su pucali. Ali izbornik Bišćan je odredio prvu petoricu, a ja sam bio šesti. Rekao mi je izbornik da pucam taj odlučujući jedanaesterac. Bio sam siguran da ću ga zabiti, imao sam osjećaj da ga ne mogu promašiti niti da mi ga vratar može obraniti.
Imao je i dvije prilike u produžetku, već tada je mogao postati junak.
“Da, kad sam ušao s klupe, imao sam neki osjećaj da će sve biti dobro, sjajno sam se osjećao. Šteta što nisam zabio te dvije prilike. Pogodio sam vratnicu kod jednog udarca, jednom je obrambeni igrač Danske malo loptu zahvatio rukom. Nakon te dvije prilike sam pomislio u jednom trenutku “Marco, ovo nije tvoj dan, Bog ne da da zabiješ”. Ali na kraju je ispao moj dan, dao je Bog. Znate, kad pod svaku cijenu želite zabiti, ponekad ne ide… Ali glavno da je ušao onaj zadnji jedanaesterac.
Taj odlučujući pogodak posvetio je – tati!
“To je bio pogodak za mog oca koji je prošle godine imao infarkt! Jako smo se puno napatili. Tata je bio presretan. Svi smo bili jako sretni, kao da nam je ogromni kamen pao srca. Jako me inače pogodilo kad sam tih četiri puta morao otkazivati reprezentaciju. Kao da me dragi Bog nagradio, kazao “hajde Marco ti odluči, nakon svih patnji koje se prošao”.
Poanta svega toga jest da nikada ne smiješ posustati, da se uvijek moraš podići u životu kad dotakneš dno. Život te neće maziti, moraš biti zadovoljan s tim što imaš, a Bog će to onda nagraditi. Mene jest. Najbitnije je da si zdrav. Ove godine sam naučio cijeniti zdravlje. Sad s velikim samopouzdanjem krećem dalje, jedva čekam sljedeće okupljanje reprezentacije, jedva čekam Euro, gdje ćemo svi mi kao i do sada igrati s punim srcem za Hrvatsku.
Što ova generacija može napraviti na Europskom prvenstvu?
“Možemo napraviti puno. Imamo jako, jako dobru momčad. Eh, kad bi se plasirali na Olimpijske igre, to bi bila sjajna stvar.”
R.I. /Foto: HNSTwitter
