Kultura
Josip Mlakić: Mojom zemljom haraju neosuÄ‘eni kriminalci i ratni zloÄinci
Da je netko, sluÄajno, poratnih godina u Bosni i Hercegovini ispisivao borhesovsku opću povijest beÅ¡Äašća ove zemlje, to bi zasigurno bila knjižurina opsega veliÄanstvenog romana “2666†Roberta Bolana.
Ući u tu kaljužu gotovo je nemoguće, a da ne potonete u duboko blato. Ta povijest se i dalje marljivo “apdejtaâ€. Prije posljednjih parlamentarnih izbora u BiH, OHR-ov Visoki predstavnik Valentin Inzko vratio je u politiÄki život jednu Å¡arenu skupinu politiÄara.
Na slobodi unatoÄ neoborivim dokazimaÂ
RijeÄ je o likovima iz ovdaÅ¡njeg politiÄkokriminalnog miljea kojima je u prethodnom periodu iz kojekakvih razloga, uglavnom “nedokazani†kriminal, bio zabranjen politiÄki angažman. MeÄ‘utim, iz tog popisa izdvaja se jedno ime, ono Dževada Mlaće, neosuÄ‘enog ratnog zloÄinca iz Bugojna.
Tužiteljstvo već godinama ima neoborive dokaze da tog monstruma na dulje pospremi tamo gdje mu je mjesto, iza reÅ¡etaka. Imaju svojeruÄno ispisan ratni dnevnik Dževada Mlaće sa zakljuÄcima s jedne od sjednica ratnog predsjedniÅ¡tva Bugojna, Äiji je Mlaćo bio Äelnik.
Priznao ubojstvo i pljaÄkuÂ
Sporni zakljuÄci odnose se na likvidacije Hrvata, koje su nakon tog sastanka i uslijedile. Zbunjeni i zlonamjerni OHRov Austrijanac ovim se potezom upisao visoko na listu imaginirane povijesti beÅ¡Äašća BiH. MlaÄo je, potom, ekspresno, ispred SDA, imenovan savjetnikom u Razvojnoj banci Federacije BiH.
Županijski sud u Zenici prije petnaestak dana oslobodio je Arnesa Delića iz VareÅ¡a optužbe da je u travnju 2014. godine ubio i opljaÄkao starce Nikolu Crepulju i Maricu Kristić, iako je on taj zloÄin priznao neposredno nakon uhićenja, i to s obrazloženjem kako tužiteljstvo nije ponudilo dovoljno materijalnih dokaza koji bi nedvojbeno potvrdili da je on poÄinio ubojstva i pljaÄku Crepulje (74) i Kristić (79).
Ubijeni zbog krive “DNKâ€Â
Ubijeni starci su Hrvati, a ubojica BoÅ¡njak. Fra Stjepan Duvnjak, inaÄe suzdržani i odmjereni kustos Muzeja samostana Kraljeva Sutjeska, povodom ovoga dogaÄ‘aja napisao je kako “živimo i prakticiramo nacistiÄko-faÅ¡istiÄki mentalitetâ€, dok je Boris Dežulović u kolumni u sarajevskom OsloboÄ‘enju ovaj dogaÄ‘aj okarakterizirao na sliÄan naÄin: starci su ubijeni zbog “krive DNKâ€.
Istom logikom, ubojica je nedvojbeno osloboÄ‘en zbog svoje, “ispravne†DNK. Presudu u Delićevu korist donio je sud kojim je predsjedavao sudac Enes MaliÄbegović. Isti sudac je 2007. godine osudio Tanju Cvitanović, 34-godiÅ¡nju ZeniÄanku, nepravomoćno na godinu i pol dana zatvora.
NacistiÄko- faÅ¡istiÄki mentalitetÂ
OsuÄ‘ena se 16. studenoga 2007. vozila magistralnom prometnicom M-17 kad je na njezinu stranu preÅ¡ao Golf 2 koji je vozio Nedžad MujÄić. U izravnom sudaru koji je uslijedio smrtno je stradao vozaÄ Golfa, a joÅ¡ tri osobe su teÅ¡ko ozlijeÄ‘ene, ukljuÄujući i Tanju Cvitanović koja je, pogaÄ‘ate, Hrvatica, osoba s krivim DNK.
Kad iz ovog svjetla sagledamo fra Duvnjakovu kvalifikaciju sudaÄke prakse Županijskog suda u Zenici, “nacistiÄko-faÅ¡istiÄki mentalitetâ€, ne Äini se nimalo pretjeranom.
Posljednjih mjeseci, oko pola godine, koliko je trajala uspostava vlasti u Federaciji BiH i na republiÄkom nivou, odvija se trakavica u režiji SNSD-a Milorada Dodika oko izbora predsjedavajućeg Parlamentarne skupÅ¡tine BiH, SDA-ova kadra Å efika Džaferovića, kojega se dovodi u vezu s ritualnim ratnim zloÄinima nad Srbima (videodokumentirana ritualna odsjecanja glave koja neodoljivo podsjećaju na ISIL-ova pogubljenja) koje su poÄinili pripadnici postrojbe El Mudžahid na prostorima srednje Bosne.
Iz opsežne dokumentacije, koja je iscurila iz SDA zaslugom svježe rashodovanog dugogodiÅ¡njeg kadra ove stranke Mirsada Kebe, vidljivo je kako Džaferović po zapovjednoj dužnosti nije kriviÄno gonio poÄinitelje zloÄina, iako postoje indicije da je njegova umijeÅ¡anost u zloÄine mnogo dublja.
Dodikov SNSD ne prihvaća izbor Å efika Džaferovića na ovo mjesto, Äak i po cijenu blokade uspostave vlasti. Dodikovi motivi nemaju veze s pravdom, nego s padom Dodikove politiÄke moći i sve težim gospodarskim stanjem u RS-u te unutarentitetskim politiÄkim razmiricama. MeÄ‘utim, s obzirom na veliki druÅ¡tveni znaÄaj Dodikove inicijative, bez obzira na to Å¡to je rijeÄ o koincidenciji, njegovi motivi su gotovo nevažni.
S druge strane, Čovićev HDZ ostao je nijem na imenovanje Dževada Mlaće na mjesto savjetnika u Razvojnoj banci. Dodikovi i Čovićevi motivi su isti, s tim da je Dodik “principijelan†zbog neuspjeha SNSD-a na izborima, dok Čović šuti jer kao jedini relativni izborni pobjednik ne želi “besmislicama†riskirati osvojene fotelje.
Dozvola za ubijanje manjinacaÂ
Po uzoru na ÄŒovića, ponaÅ¡aju se i Dodikovi RS-ovski oponenti, Bosićev SDS i Ivanićev PDP. Razlog: fotelje. Rezultat: dozvola za ubijanje “manjinaca†zeniÄkog županijskog suda.
Ono Å¡to je zajedniÄko za sva tri navedena sluÄaja je Å¡utnja ili relativiziranje istih od strane ovdaÅ¡njih javnih medija. Prva dva sluÄaja, oslobaÄ‘anje Arnesa Delića i rehabilitacija Dževada Mlaće, se preÅ¡ućuju, u trećem je naglasak na “antidejtonskom†djelovanju Milorada Dodika, dok se o liku i djelu Å efika Džaferovića Å¡uti.
Definitivna propast bh. druÅ¡tvaÂ
Taj diskurs je prihvatila i meÄ‘unarodna zajednica koja na ovaj naÄin nastavlja svoju katastrofalnu i pogubnu politiku. ZajedniÄki nazivnik svega pobrojanog je SDA, vodeća boÅ¡njaÄka nacionalna stranka, odnosno svojevrsna “neprovjetrenost†iste.
U toj stranci i danas nesmetano djeluju likovi s, u najmanju ruku, mraÄnom ratnom proÅ¡lošću i kad bi se napravila neka sveobuhvatna analiza slobodnog pada bosansko-hercegovaÄkog druÅ¡tva, mislim da bi upravo ova “neprovjetrenost†bila jedan od kljuÄnih faktora sad već definitivne propasti i faÅ¡izacije BiH druÅ¡tva.
Å to je s ljudima koji su odvedeni u gluho doba noćiÂ
Posljednji bosansko-hercegovaÄki medijski Mohikanac, Senad Avdić i njegova Slobodna Bosna, u zadnjem broju donose priÄu koja je takoÄ‘er obavijena velom Å¡utnje, a itekako je vezana za tri gornja sluÄaja. Zapravo, Slobodna Bosna je, kao nebrojeno puta dosad, razbila ovdaÅ¡nju medijsku omertu.
RijeÄ je, po mojemu miÅ¡ljenju, o najvažnijem dogaÄ‘aju u BiH posljednjih godina. Naime, Mebius film iz Sarajeva snimio je dokumentarni film “Nema ali†prema tekstu 34-godiÅ¡njeg povjesniÄara Harisa Jusufovića o zloÄinima nad civilima koje su poÄinili pripadnici jedinica Armije BiH.
“Ja hoću da Äujem Å¡ta se desilo sa mojim komÅ¡ijama Srbima u Sarajevu. Želim da znam ko je odgovoran za zloÄine, ko je naredbodavac, a ko izvrÅ¡ilac i kakva je politiÄka pozadina ratnog zloÄina koji se desio u Sarajevu. Želim da znam zaÅ¡to su odvedene moje komÅ¡ije u gluho doba. Želim da znam ko je ubio dvije djevojÄice na Grbavici dok su se igrale. Želim da znam broj ubijenih Srba u Sarajevu… Mi treba da iskopamo kosture naÅ¡e proÅ¡losti da bismo imali budućnost. Ja neću da nosim teret ratnog zloÄina nad Srbima u Sarajevu jer moja savjest je Äistaâ€, piÅ¡e Jusufović.
Svi znaju o zloÄinama, a nitko niÅ¡ta ne govoriÂ
Redatelj filma je Faruk Sokolović, a premijerno je prikazan 7. travnja ove godine pred polupraznom salom u Sarajevu. “Harisov tekst, i ovaj film, priÄa je o zloÄinima za koje svi u gradu znaju, ali o kojima ne vole priÄatiâ€, piÅ¡e Slobodna Bosna.
Ova dva imena definitivno vrijedi zapamtiti: Haris Jusufović i Faruk Sokolović. Nakon svega, ima li nade za ovu zemlju? UoÄi posljednjih parlamentarnih izbora, SDA Bakira Izetbegovića obećala je, ako pobijedi, 100.000 novih radnih mjesta u Federaciji BiH, Lagumdžijinoj “zapadnoj NjemaÄkojâ€, odnosno “boljem dijelu BiHâ€.
I pobijedili su. Sad Äekamo obećana radna mjesta. MeÄ‘utim, ljude u ovoj zemlji koji razmiÅ¡ljaju svojom glavom ovo obećanje jedino može uplaÅ¡iti.
Lihvari postaju menadžeri godineÂ
Kako otvoriti 100.000 novih radnih mjesta u zemlji gdje stranaÄki skakavci razvlaÄe ostatke ostataka nekad respektabilne privrede, gdje lihvari iz tzv. “mikrokreditnih organizacija†(koja ironija!) postaju “menadžeri godine†i gdje se pod pojam radniÄka klasa trpa sve: od onih koji mjesecima ne primaju plaće, preko roblja iz trgovaÄkog i privatnog sektora pa do stranaÄkih uhljeba iz raznoraznih apsurdnih državnih agencija koje podsjećaju na general Warovo Ministarstvo za istraživanje ruda i gubljenje vremena?
Poznavajući domete SDA-ovske politike, pada mi na pamet samo jedna mogućnost: iskopati rovove i podijeliti 100.000 puÅ¡aka. Da ne spominjem sekundarnu “industrijuâ€: uslužno-grobarske djelatnosti ili balkanske varijante Blackwatera, eskadrone smrti kao legalan oblik privatne inicijative, da ne kažem diktata tržiÅ¡ta.
Josip Mlakić/ tropolje.info