Josip Jović: Picula, HDZ i federalizacija BiH

Na najnovije izvješće o BiH Rumunja Cristiana Dana Preda, koje će se nakon određene rasprave u Odboru za vanjsku politiku sredinom travnja naći pred Europskim parlamentom, hrvatski su zastupnici, na tragu Rezolucije EP iz veljače prošle godine, uložili nekoliko važnih amandmana.

Točnije, učinila su to četvorica HDZ-ovaca: Davor Stier, Andrej Plenković, Iva Maletić i Dubravka Šuica te Marijana Petir iz HSS-a. Oni se zalažu za ustavne reforme u ovoj zemlji koje bi osigurale jednakopravnost sva tri naroda, za javni TV servis na jezicima sva tri naroda te za simetričnu, umjesto sadašnje “asimetrične” distribucije proračunskih sredstava među kantonima.

Slične amandmane predložio je i Tonino Picula, koji dolazi iz onoga drugog krila našega zastupstva u Bruxellesu i, što je posebno zanimljivo, on je još precizniji i još, recimo tako, radikalniji u svojim prijedlozima. Dok skupina iz desne koalicije ne spominje ni federaciju ni Hrvate, nego se zadovoljava načelnim stavovima o jednakopravnosti sva tri naroda, Picula traži da EP pozove čelnike u BiH da slijede načela federalizma. Štoviše, prema njegovu mišljenju, BiH ne bi mogla biti kandidatom za ulazak u EU dok se ne osiguraju ustavni uvjeti jednakosti svih građana i konstitutivnih naroda. I on je za javni TV servis za sva tri naroda, kao i za uravnoteženo predstavljanje svih naroda u predstavničkim i izvršnim tijelima države. Izrazio bi još i zabrinutost zbog pridruživanja mladih iz BiH terorističkim borcima ISIL-a.

Realnost federalizacije

Valja primijetiti stanovit nesklad između onoga što zagovaraju naši eurozastupnici i njihovi stranački šefovi u zemlji. Vidjeli smo kako se Tomislav Karamarko i Milijan Brkić nisu libili jasno se založiti za federalizaciju BiH, dok su njihovi ljudi u EP ostali na uopćenim formulacijama, što je možda stvar nijansi ili stupnjevitosti. Piculin je stav, pak, u potpunom neskladu sa stavovima Zorana Milanovića, koji je Karamarkovo pismo Hrvatskom narodnom saboru ocijenio kao jeftini populizam koji nema veze sa stvarnošću. Picula je također potpuno usamljen i u odnosu na druge svoje kolege iz SDP-a, koji nisu pokazali nikakav interes za BiH, posebice za položaj hrvatskog naroda u njoj.

Podsjetimo, Hrvatski je narodni sabor u Mostaru prošle subote, uz sudjelovanje baš svih političkih struktura koji među tamošnjim Hrvatima nešto predstavljaju i znače, usvojio posebnu deklaraciju kojom je izraženo nezadovoljstvo Daytonskim sporazumom i njezinom primjenom, zatražene su ustavne reforme u pravcu nove teritorijalne organizacije države u tri ili četiri federalne jedinice, što je ocijenjeno kao preduvjet bilo kakvih društvenih promjena i približavanja EU-u. Naravno, pitanje je koliko su ti ciljevi realni.

Prvi uvjet ostvarivosti jest upravo sloga i odlučnost da se oni postignu. Do sada je dio političara među Hrvatima bio ustrašen raznim prijetnjama, dio potkupljen novcem i pozicijama, bilo od strane međunarodnih predstavnika, bilo od strane jačega i brojnijeg političkog partnera koji nije igrao fer-igru. Tako se dogodilo da je, apsurdno, hrvatske stavove zbog svojih interesa i zbog svoje vizije države najjasnije i najdosljednije zastupao, a čini on to i dalje, Milorad Dodik. No, i ta činjenica čini ideju federalizacije realnijom, kao što je izglednom čine i novi pogledi u EU-u, kao i nešto izmijenjene vanjskopolitičke okolnosti koje pokazuju da u sukobima s Rusijom i dijelom islamskog svijeta jedini pouzdan saveznik Zapada na Balkanu ostaje Hrvatska i Hrvati u susjednoj zemlji.

Bošnjačko odbijanje

Činjenica da riječi poput Herceg-Bosna, treći entitet, (kon)federacija, HVO i slične, koje su u samoj Hrvatskoj donedavno gotovo bile uklonjene iz javnog diskursa, barem u svojoj pozitivnoj konotaciji, više ne izazivaju jezu i da se o svemu tome može slobodno govoriti. Ostaje, međutim, ono što smo spomenuli, a to su još uvijek velike razlike u političkom vrhu, razlike između vlasti i opozicije, razlike u samoj oporbi, pa i u samoj vlasti. Primjerice, Vesna Pusić otvoreno oponira predsjednici države. Ona govori o bezuvjetnoj potpori ulasku “zemalja regije” u EU-u, misleći pri tome na BiH, a osobito na Srbiju, suprotno od onoga što govori predsjednica. Ona se oslanja na neku britansko-njemačku inicijativu koja je pisana u tom duhu, nikada ne spominjući Rezoluciju EP. Promjenama koje će vjerojatno uslijediti nakon parlamentarnih zbora i spomenute bi razlike morale izblijedjeti. Kad Milanović govori o federalizmu BiH kao o nerealnom populizmu, on je tim nerealniji ako ga premijer ne želi.

No, najveći je problem odbijanje bošnjačke strane da uopće razgovara o nekakvoj hrvatskoj federalnoj jedinici. Ona uporno straši podjelama, iako hrvatski političari i s ove i s one strane granice redovito ističu poštovanje suverenosti, nezavisnosti i cjelovitosti zemlje. Milanović je svojedobno i sam žestoko napadnut samo zbog dolaska u Mostar, a Milanu Bandiću oduzeta je titula počasnoga građanina, najprije Sarajeva, sada i Srebrenice, jer je i on spomenuo “treći entitet”. Ovdje se zapravo radi o zamjeni teza. Protivljenje federalizaciji i ustavnoj jednakopravnosti i nije pledoaje za jedinstvo, nego za dominaciju, ali je i utiranje puta za sve veće udaljavanje.

Josip Jović / Slobodna Dalmacija