Od desetorice politiÄara i analitiÄara u jednom televizijskom prilogu o novom mandataru za sastav Vlade, Äak osmorica imala su negativan ili rezerviran stav. Takvi su valjda brižljivo izabrani.
Budućeg premijera joÅ¡ nitko nije ni upoznao, a već se naÅ¡ao pod teÅ¡kim teretom sumnji, prigovora i zamjerki koje prÅ¡te s ekrana i naslovnica. Možda Äovjek nakon ovakvog doÄeka joÅ¡ i digne ruke od svega i prije nego zagrne rukave.
Uvriježilo se u ovom kratkom vremenu, kao po nekom dogovoru, već nekoliko standardnih primjedbi iliti mantri. Kaže se kako je on struÄnjak bez politiÄkog legitimiteta, predstavnik krupnog kapitala, voditelj korporacije, Å¡to je, kao, neÅ¡to posve razliÄito od voÄ‘enja države, bogataÅ¡ sa silnim milijunima na raÄunu, i joÅ¡ k svemu tome kanadsko-hrvatski poduzetnik, koji dakle dolazi iz dijaspore pa ne zna ni domaći jezik. Beogradski su mediji već otkrili kako mu je djed bio ustaÅ¡a, a tim putem će svakako krenuti i domaći medijski pregaoci.
To Å¡to bi Tihomira OreÅ¡kovića trebalo u oÄima javnosti diskreditirati, objektivno gledano, u stvari su njegove velike prednosti.
NetoÄno je kako on nema politiÄki legitimitet, jer mu ga daju izabrani zastupnici Hrvatskog sabora. Premijer je politiÄar po definiciji i po funkciji, a struÄnost je neÅ¡to Å¡to bi se moralo podrazumijevati. Ako su nam potrebna ulaganja, kud ćeÅ¡ boljeg izbora od predstavnika kapitala i nekoga tko ima poduzetniÄkog iskustva.
Svoje bogatstvo kandidat za premijera nije nikome oteo već stekao svojim radom i sposobnostima, a ne politiÄkim privilegijama i premijerska mu fotelja nije potrebna za osobno, nezakonito bogaćenje. Kao jedan od potencijalnih izvora rasta i razvojnih impulsa preÄesto se u nas, ne bez razloga i temelja, spominjalo iseljeniÅ¡tvo. Pa evo i s toga stanoviÅ¡ta imamo pogodnu osobu koja otuda dolazi. I to ne samo nominalno. Cijela OreÅ¡kovićeva obitelj bila je aktivni dio hrvatske kolonije u Kanadi, posebice u vrijeme Domovinskog rata.
Stanovita neraspoloženja plod su loÅ¡ih navika. Navikli smo na premijere (RaÄan, Sanader, Milanović…) iz naÅ¡eg svjetonazorskog kruga, koji o elementarnim ekonomskim pitanjima, koja bi morala biti primarna funkcija Vlade, pojma nisu imali i koji su se viÅ¡e bavili ideologijama, borbama protiv faÅ¡izma i tuÄ‘manizma, seksualnim odgojem nacije, tumaÄenjem povijesti i sliÄnim temama.
TakoÄ‘er smo nauÄili da premijer bude neka „jaka liÄnost“ koja vlada strankom, Vladom i Saborom, kojoj smo skloni Äak oprostiti guranje Å¡ake u zajedniÄku vreću punu novaca. IzmeÄ‘u voÄ‘enja korporacije i države nema bitne razlike. Mi smo pak na Äelu države imali ljude koji nisu vodili ni kućanstvo ili barem malo poljoprivredno gazdinstvo.
Neraspoloženje je plod joÅ¡ neÄega, plod nezadovoljstva raspletom politiÄke drame, ili naprosto loÅ¡eg vina i tankih živaca.
Josip Jović / Slobodna Dalmacija tropolje.info
