Josip Jović: Javna obrana napadača na Janicu Kostelić

Brutalni, divljački, vulgarni, prostački napad u Supetru na Janicu Kostelić, državnu tajnicu za šport, proslavljenu skijašicu koja je kao nitko u povijesti našega športa dosegla svjetske vrhunce, napokon takav napad na jednu djevojku promptno su osudili Vlada RH, čiji je ona dio, te Hrvatski olimpijski odbor.

Primjereno su i brzo reagirali policija, kao i sudac za prekršaje, koji je sedmoricu izgrednika kaznio s po pet dana zatvora. Ali sramota se ne da isprati.

Očekivala su se reagiranja Hajduka i Torcide, čiji su tobožnji pripadnici izvršili agresiju. S nekoliko dana zakašnjenja ona su i stigla, no bolje da nisu. Ivan Kos, predsjednik NK Hajduk protivi se i ograđuje od nasilja, ali zapravo čitav slučaj koristi samo da bi osuo paljbu po nogometnoj organizaciji i nepravdama koje se nanose njegovu klubu.

On, u ime Hajduka, zapravo staje u obranu napadača kad kaže kako je „licemjerno zatvarati ljude zbog navodnog verbalnog delikta“. Pazite ovu formulaciju: navodnog verbalnog delikta!

Oglasio se i Damir Gruić u ime Torcide, koji kao odvjetnik ne bi ništa htio komentirati ali će to ipak učiniti: „Zbog verbalnog delikta ljudi se šalju na robiju“, dodavši kako je sve to „naznaka budućeg ponašanja prema navijačima koji javno iskazuju stavove“!

Trojica SDP-ovaca (Arsen Bauk, Siniša Glavašević, Peđa Grbin) organizirali su performans usred Zagreba, s jasnom aluzijom na spomenutu zatvorsku kaznu. Izložili su se, kao, uvredama građana s obećanjem kako nitko zbog toga neće u zatvor. U istom je pravcu išlo i nekoliko zahtjeva za stankom na zasjedanju Hrvatskog sabora.

Umjesto jasne i nedvosmislene osude incidenta, umjesto da se kaže: ne, to nisu naši navijači ni naši članovi, ovim se reakcijama de facto dolijeva ulje na vatru i podstiče izgrednike koji su pokušali ubiti nogometnog suca Bruna Marića, a onda šakom u potiljak bacili Zdravka Mamića u more.

U slučaju Janice Kostelić nije riječ o verbalnom deliktu niti o „iskazivanju stavova“ nego o verbalnom nasilju na samom rubu fizičkog nasilja ili, rečeno jezikom političke korektnosti, o govoru mržnje. Valjda je i sutkinja koja je odlučila o kazni imala za to zakonsko uporište pa se prosvjedi protiv te kazne mogu smatrati i kao poziv na nepoštivanje zakona.

O stanju u nogometu, o Mamiću, Šukeru i Vrbanoviću, može se misliti, govoriti i pisati što se god hoće, ali o tome govoriti baš u kontekstu i u povodu grubog napada na Janicu Kostelić (apsurd je da je žrtva ispala baš Janica, koja je inicirala promjenu Statuta HNS-a u skladu sa Zakonom o športu) objektivno znači taj napad relativizirati, opravdavati i solidarizirati se s njim.

Josip Jović / Slobodna Dalmacija