Kultura
Jelena DM,,,,,Umorna sam,dušo,……A ona,…..
A ja,
Pjevala bih,al’ glasnice
K’o dvorski doušnici me izdaju…
Pričala bih priče sretne,
Al’ riječi k’o slijepi putnici
U grlu zastaju…
Smijala bih se,
Al’ usne jedva da se pomiču…
Žarila bih pogledom,
Al’ i vatre u meni polako odmiču..
Jer ja,
Umorna sam,dušo,
Umorna od dana tužnih,
dana sretnih…
Umorna od veselja,suza,
ljubavi sjetnih…
Umorna od ljudi,laži,
dubokih istina,filozofije…
Umorna od svega što je bilo,
što je,i što nije…
Slomilo me čekanje
iluzornih ostvarenja,
Umorilo me iščekivanje
vlakova mojih želja…
I ja,
U sivilu ovom mome,
Negdje na stranputici
nespretno izgubih sebe…
I još samo hrabrom me čini,
Što znam; i u tami izgubljena
Mogu računati na tebe…
Jelena DM
|
|||
.
ona je imala
vesele oči djeteta,
tužnog pogleda,
sakupljenih slika;
i raskoši i bijede ovog svijeta…
U njima nacrtane bijahu
I suze,
I pjesme,
I noći,
I zore…
I čekanja,
I nadanja,
I radosti,
I stradanja…
Ona,
Ona je umjetnica
Skrivanja tuge,
Klaunica vješta
Koja će svaki dan
Nasmijati druge…
Koja će darove šarene
Donjeti,
Koja će pjesme vesele
Glasom punim pjevati…
A ona,
Ona je još uvijek
Samo jedno
Malo ranjeno dijete…
I kroz osmjeh nesiguran
Krije se od boli,ljudi
Tuge i sjete…
Jelena DM
