Kultura
Jelena DM…A ona,…..Ima me,i nema me..
A ona,
ona je imala
vesele oči djeteta,
tužnog pogleda,
sakupljenih slika;
i raskoši i bijede ovog svijeta…
U njima nacrtane bijahu
I suze,
I pjesme,
I noći,
I zore…
I čekanja,
I nadanja,
I radosti,
I stradanja…
Ona,
Ona je umjetnica
Skrivanja tuge,
Klaunica vješta
Koja će svaki dan
Nasmijati druge…
Koja će darove šarene
Donjeti,
Koja će pjesme vesele
Glasom punim pjevati…
A ona,
Ona je još uvijek
Samo jedno
Malo ranjeno dijete…
I kroz osmjeh nesiguran
Krije se od boli,ljudi
Tuge i sjete…
Jelena DM
Ima me,i nema me..
Postajem,i nestajem…
Padam,i ustajem…
Borim se i posustajem…
Odlazim i dolazim…
Plačem i opet se smijem..
Glasno vičem i u sebi krijem…
Vječno tražim,ne nalazim…
Nađem,zaboravim,
novo pronalazim…
Budim se sretna
I ogorčena snivam…
Čas mase me privlače,
Čas od čovjeka se skrivam…
U trenu puno toga želim…
Ne veže me mjesto,
Pa se vječno selim…
Čas želim biti ptica,
Čas hrabra lavica…
Onda uspavana princeza,
A tren poslije ledena kraljica…
U trenu sam svugdje,
Za tren nigdje me nema…
I onda zakljucak
O sebi iznesem;
Bože,pa to sam ja-žena…
Jelena DM