Klima je sve ćudljivija. Nakon što se zima prezimila, valja prezimiti i proljeće. A lito vilovito kako komu dođe. Severina je prije par-nepar godina, kao baba Vanda, “vidjela snijeg u maju” u travi zelenoj, a obični smrtnici prije samo nekoliko dana gledali su smrznuto povrće u vlastitom vrtu. Niske temperature “začinile” su prvosvibanjski grah kojim se neradno slavi rad. No, politička klima još je ćudljivija. Nakon hladnog rata između dviju strana, došlo je do užarenih političkih bitki sa svih strana. Prekomjerno političko i medijsko granatiranje ne mimoilazi ni BiH. Kad su televizijske ekrane preplavile turske televizijske serije, pričalo se kako su Turci pri odlasku iz ovih krajeva poručili:

– Vratit ćemo se u serijama!

Osim televizijskih serija ovdje i u širem okruženje u serijama dolaze i visoki politički dužnosnici iz Turske. Koja dijelom teritorijalno pripada Europi, a politički Americi. Pa je zbog toga silna i danas, gotovo kao u svoja najsilnija vremena. Postavlja se pitanje je li se Branko Ćopić uopće šalio kad je na književni način uobličavao razgovor sa starcem iz Bosne u vrijeme Drugog svjetskog rata. Starcu su objašnjavali da su zaratile velike sile, a on ih upitao:

– A je li Turska u ratu?

– Nije – odgovorili su mu.

– E, nema tu rata, sinko – zaključio je starac iz Bosne (i Hercegovine).

Rusija (u sastavu SSSR-a) bila je u prošlom stoljeću jedna od dvije najveće sile svijeta pa se potvrđuje stara hercegovačka izreka:

– Di je bilo, bit će, di je vrilo, vrit će!

Pa Rusija ponovno želi biti sve utjecajnija u pravcu zapada i jugozapada, Turska u pravcu zapada i sjeverozapada, pa koga što zapadne. A svi putovi vode preko BiH. Pa se nadamo da će tako Turska gurnuti BiH do EU-a i NATO-a. Uskoro bi se trebao održati trilateralni sastanak vodećih političkih predstavnika BiH, RH i Turske. No, valja imati u vidu i činjenicu da u BiH postoje političke navijačke skupine koje umjesto za EU i NATO drukaju za suprotne opcije. Nije beznačajan postotak onih koji se u BiH više uzdaju u zaštitu Rusa nego SAD-a!

Puno toga još valja učiniti. Nekada davno Bosna je šaptom pala, a sad joj prijeti to da padne uz veliku buku i halabuku. Pa bi valjalo požuriti. Znanstveno je dokazano da su oni koji kasne puno bolje raspoloženi nego oni koji čekaju. Svako pravilo ima svoju iznimku, a s tim pravilom u BiH je obrnuto. Pogotovo kad je čekanje s ustavnim i sustavnim reformama u pitanju. A da o europskom putu i autoputu i ne govorimo. Na tom putu BiH može funkcionirati samo kao zajednica jednakopravnih konstitutivnih naroda. Inače će ispasti iz vlastite tigrove kože. Iako je prošlo više od dva desetljeća od utemeljenja daytonske BiH, ona i dalje boluje od dječjih bolesti, a stigle su i neke staračke. Njezini daytonski roditelji, kumovi i skrbnici prema tim bh. boljkama ne smiju se više ponašati kao onaj liječnik kojemu se obratio pacijent kašljući:

– Doktore, imate li neÅ¡to protiv kaÅ¡lja?

– Nemam ja niÅ¡ta protiv, samo vi kaÅ¡ljite!

Odgovorni za približavanje BiH Europskoj uniji moraju što odgovornije prionuti na posao. No, ima i onih koji misle da će BiH sama po sebi naći mjesto sebi pod skutom EU i NATO-ovim kišobranom. Po onom “pravilu” po kojem se čovjek samo jednom jabukom može spasiti od napada lava: Ako te napadne lav, samo baciš jabuku. Kako jabuka nikada ne pada daleko od stabla, brzo se popneš na to stablo i tada ti padne kamen sa srca i ubije lava. Tada si već na konju, a svi putovi vode u Rim! A Rim je, naravno, u EU. Mnogi si u BiH umišljaju koješta, a jedan od umišljenika reče:

– Nisam viÅ¡e umiÅ¡ljen, sad sam savrÅ¡en!

Previše toga u BiH bilo bi za smijanje kad ne bi bilo za plakanje. Što podsjeti na razgovor ugodni između Fate i Muje. Fata mu reče:

– Okani se viÅ¡e te rakije! Evo, čitam da svaka rakija skraćuje život za pet minuta, a da svaki smijeh produljuje život za deset minuta!

– Ha ha ha ha ha ha ha – nasmija se Mujo, natoči joÅ¡ jednu rakiju i nazdravi zdravstvenoj učinkovitosti smijeha.•