Je li izbor Marića za mandatara dodvoravanje HDZ-a Ivici Todoriću?

Očajnička borba Hrvatske demokratske zajednice za opstanak na vlasti, ali i za eliminaciju Mosta s političke scene postaje sve napornija i sve bolnija za gledanje, barem ako se nalazite u koži prosječnog hrvatskog građanina. Taman kada je nacija pomislila da su pred vratima godišnji odmori te da ćemo privremeno odahnuti od njihovih jeftinih igara HDZ-ovci su javnosti nakon Tihomira Oreškovića (kojega su donedavno stojički branili) za novog mandatara predložili mlađahnog ministra financija Zdravka Marića.

Neupućene ili eventualno zaboravne riječ je o momku koji se političkih voda domogao odričući se solidnog posla u koncernu Agrokor kojim ionako ravna vladar svih vlada u Hrvata, ili ti ga najmoćniji poduzetnik ovih prostora Ivica Todorić. Dio javnosti zapitao se prateći taj prijedlog je li Marić doista neovisan i pokušava li se preko njegovih pleća te iz kojega razloga još uvijek vladajuća i najveća stranka u Hrvata dodvoriti moćnom Todoriću?

Vraćaju li se na taj način ranije dati zajmovi i postoji li mogućnost da će se preko Marića pogodovati Todoriću da ovlada onime čime još nije ovladao u Hrvatskoj. Jer uistinu klimavi razlozi radi kojih Karamarko forsira smjenu Oreškovića sve su smješniji. Argument da bi jedan tehnički menadžer zamijenio drugoga samo zato jer se Orešković suprotstavio njegovom kadroviranju unutar policije i SOA-e u najmanju je ruku smiješan. Skoro sve ankete u Hrvata pokazuju da preko 60 posto građana teži ka novim izborima, ali iste te ankete pokazuju i kako je Orešković za razliku od Karamarka, brojnim građanima sve draži te da njegove poteze odobravaju. U konačnici, dio upućenih pita se radi čega bi Marić bio bolji premijer od samog Oreškovića? Dobro, prednost mu jeste u tome što poznaje hrvatski jezik, ali ovaj dvojac zapravo se u ničemu ne razlikuje. Oba su visokoobrazovani financijaši čije poslovno iskustvo je stjecano u velikim korporacijama. I jedan i drugi bez mrlja su u karijeri, ni s jednim se ne bave institucije poput Uskoka.

Ali istovremeno, ova dvojka podjednako je daleko od ideoloških debata na koje je sveden hrvatski narod, a na kojima velike stranke nadasve jeftino love poene, a jednako tako ni Marić, ni Orešković nemaju iskustva sa stranačkom mašinerijom koja svjedoci smo vrlo lako proguta samostalnog pojedinca. Treba li u konačnici Mariću koji nema mrlje u karijeri takva politička blamaža unutar koje bi ga HDZ iskoristio za svoje političke igre. Već i samim sjedanjem u ministarsku fotelju mnoge je začudio, a za sobom povukao epitet k plus ministra, dok se nacija pitala hoće li Hrvatska postati K plus državom. Nije zgorega spomenuti i kako je i bivši guverner Rohatinski nakon što se uz njegovo ime počela spominjati afera poslovnu sreću potražio u Agrokoru.

Ovoga puta igra je bila nešto drugačija, ali navodi na to da se zapitamo tko nam to uistinu upravlja državom i biramo li vlast na izborima, ili ipak državom upravljaju zakulisni igrači i moćnici. Na stranu pitanja, Marić je bivši HDZ-ov državni tajnik, a zadnje četiri godine života direktorsku klupu grijao je u Todorićevu koncernu te se sada vraća u državni sektor. Što o problemima državnih financija misli Marić, javnosti nije pretjerano poznato ni sada nakon što smo imali prilike svjedočiti nekim njegovim potezima. No, ono što se zna jest da je ovaj 39-godišnjak šest godina proveo u Ministarstvu financija, prvotno na mjestu pomoćnika ministra za makroekonomske analize i planiranje da bi u posljednjem HDZ-ovu mandatu bio državni tajnik, točnije desna ruka tadašnjeg ministra financija Ivana Šukera. Ranije je radio kao istraživač na Ekonomskog institutu, a upućeni ga opisuju kao čovjeka koji poznaje institucije i procese. No, malo je kome jasno iz kojeg je razloga napustio Agrokor i otišao u ministarstvo za znatno manje prihode te upućeni svjedoče kako je njegov motiv nejasan pitajući se kako će se snaći na ministarskoj poziciji s obzirom na to da nije pretjerano hrabar i strastven, što su za politiku potrebite osobine.