HVALA TI MAMA
Davno, prije puno ljeta
tu ispod starog oraha
naslonjena na drvo”štap”
blijedim pogledom
jedva pomičnim usnama nježno mi govorila
Sine moj
što god da te zadesi
u životu tvom
radost
tuga
izdaja ili bol
uvijek budi ista
Život je iskušenja put
nikad se ne raspravljaj
zahvali i rukom odmahni
Blagoslovi i za njega Bogu se pomoli
Poštuj sebe
svoje riječi
koračaj hrabro
Život će dokaze dati
ne može se novcem sve kupovati
Uvijek neka bude
osmjeh lica
U ruci krunica
O’ kako bi voljela
zaustavit vrijeme
i
susresti tebe
tu
Ispod oraha
riječi tvoje
blijedo lice
i
jedva pomične
trepavice
autor: Janja Previšić