Iz rukopisa Antonele Marinović Musa “TRAGOM LJUBUŠKE PROŠLOSTi: Čudotvorni Pivčev grob u Šiljevištu “

Svako mjesto ima svoje predaje i legende koje se prenose s koljena na koljeno. Ako vas put odvede do Šiljevišta, zaselka u Klobuku, mještani će vam ispričati priču o čudotvornom Pivčevu grobu.

Naime, grob se nalazi u blizini zasad bezimene pećine, a priča o njemu u narodu živi više od stotinu godina. U nastojanju da je prenesemo i čitateljima, Krešo Vujević, Željko Barbarić i Srećko Čuljak, ispričali su nam kako već desetljećima vjernici dolaze na grob, pale svijeće i polažu cvijeće, a neki od njih su doživjeli i ozdravljenja nakon teških bolesti.

Nakane za bolesnu djecu

„Posebna su ozdravljenja iskusili oni koji su uz molitvu hodočastili na to mjesto u nakani za bolesnu djecu. Vidljivo je da se i danas povremeno štuje pobožnost na tom grobnom humku. Tome svjedoče na grobu dogorjele svijeće i ostavljeno cvijeće. Predaja kaže da je na tom mjestu stradala osoba prezimena Pivac iz Vrgorca. Žandari su nekoć, u noćnoj zasjedi, vrebali neku skupinu kriminalaca te greškom ubili nedužnu osobu. Nakon toga su ostavili tijelo i nestali bez traga, a mještani su ga pronašli i zakopali. Nagađa se da se nesretni čovjek vraćao sa sijela od djevojke. Nikad se nije doznalo kojoj je obitelji Pivac iz Vrgorca pripadao pokojnik. Svakako bi valjalo napraviti DNK analizu posmrtnih ostataka“, kazali su nam naši sugovornici.

Željko je umirovljenik koji stanuje u Ljubuškom, ali svaki dan odlazi u Šiljevište kako bi obišao rodnu kuću u kojoj odavno nitko ne živi. Srećko, pak, živi u Grudama te kao i njegov rođak Željko svakoga dana dolazi rodnoj kući. Često im se pridruži i ljubuški homerolog Krešo, a susrete i druženja većinom iskoriste za posjet pomalo zaboravljenim mjestima. Budući da su rođaci Željko i Srećko i prvi susjedi, skupa uzgajaju i kokoši.

Uslišane molitve

„Tko od nas prvi dođe, pusti kokoši i nahrani ih, a tko odlazi zadnji, zatvara ih. Jaja i meso nosimo kući koliko nam zatreba. Ponekad nam se na kavi pridruže i drugi mještani, doduše na prste se mogu prebrojati oni koji tu stalno žive“, istaknuo je Željko.

Proteklih dana zaselak je živnuo zbog ekipe koja obilazi pećine, jame, grobove…

„Željko i Srećko su odlični domaćini. Pokazuju nam prostorije u kojima se odavno ne živi. Ne možemo se načuditi kako je sve uredno i namješteno kao da se tu svakodnevno boravi“, rekao je Krešo.

Za kraj su dodali kako na Pivčev grob, osim mještana, najčešće dolaze ljudi iz Borajne, Tihaljine…

„Mi ih ne možemo vidjeti, budući da se grob nalazi kraj puta u šumi. Međutim, povremeno čujemo priče ljudi kojima su molitve bile uslišane. Lijepo je da se ova priča prenosi i mlađim generacijama“, zaključili su naši sugovornici.

Autor: Antonela Marinović Musa