Kultura
Iz kuta naše Lele….Mi..mi evo dobismo krila…bijela…
Mi..mi evo dobismo krila…bijela…
Za ruke se uzešmo,
i polazimo…odlazimo…
Iz mrtvila ovog…iz raja Zemaljskog,
koji vi,odrasli ljudi,
pretvoriste u pakao Zemaljski…
I ne plačite,ne tugujte vi za nama,
Mi evo plačemo,tugujemo zbog vas;
Što činite,gdje ostajete,
Kako ćete djeci svojoj,njihovoj,
djeci širom svijeta,
U oči pogledati,što ćete im reći…
Ne samo vi koji zuluma činite,
I vi koji šutite,koji ne marite
Jer je daleko od vrata vaših…
Vi koji za svoju djecu glasa
Ne dižete,vi koji se na krivim
Bojištima,za one koji vas tlače,borite…
I sluge ste slugama zla,
A bez boli bi da živite…
E,ne ide,ne ide ljudi moji odrasli…
Zapravo; vi duši svojoj
niste dozovolili da raste,
da preraste umove zatrovane…
Vi ostašte začahureni u strahu svome,
Pogleda uskih,vjere lažne,licemjerja puni…
Vi izgubljeni,ostaviste djecu
Svoju,djecu njihovu,
Da u polusvjetu,polumraku,
Sami tumaraju vašim putima
Blatnjavim,tražeći odgovore;
ZAŠTO…??
Jelena DM
