Uncategorized
Iz Kuta Naše Kraljice Sanijele Matković PORTRET”,I”,NAJLJEPŠA KIŠO
PORTRET
Jesi li
slušao
kako šipci plaču,
sretao obnevidjele kiše
gledao možda
let ranjene ptice,
Ili ples gusjenica.
Opet je hladno ,
opet smo u potrazi
za riječima od jučer
kad prosiješ zvijezde
ostane prašina,
nakon nas što će ostati;
tri ruže bez latice
sinopsis sjećanja
…a nitko se tako volio nije.
U hodniku jutra
naslonjena na vrijeme
nadnaravnom strpljivošću
umivena
vlastitim osjećajima
kao pustinjska stepa
rosu
čekam misao
s tvojih usana
da mi ko
posljednja pomast
padne na život
na srce
sunce si što ga
u noćima ištem
moj;
uštap
oseka
plima
svitanje što
se jutrom spusti s planina
mlado vino
friško pečen kruh
čijim korama
uokvirujem
san
jutro
dan
sumrak
sve si moje
i sve moje
u tebi je
radost
suza
put
moj si
sunčev sustav
ustav
zakon
tobom mjerim
vrijeme
stvarnost
čežnje
sve moje si
TI
najljepša kišo
mojih stepa.
