PROBUĐENI SONET
Dosjetile se zvijezde
u vidopoljskoj noći
od kamene prašine
ovremenit poemu.
I rastvori se Hercegovina
ko krilo majke
prozbori tišinom kamena
i modrinom rijeke.
I gle iz prašine
probuđen burom
stasa kameni spavač.
I progovori
Vremenu,
Moru,
Nebu,
…ponizan,
na koljenima u molitvi za Madonu.
IZLAZAK
Neretvom
razlama se krik
nepravda
o kamen se spotiče
ko ptiče
narod jedan obuzela
stud
usud mu suza
ali popudbina
sloboda mu je
bezbroj rijeka
suznih
od stoljeća sedmog
žuljavim je nogama
gazio
pazeć da mrava ne zgazi
i ti bi mu sad
definirao slobodu
crtao granice
narodu koji je slobodan
stvoren
da slobodom sunce
i rijeke boji
Neretva prkosno žubori
preživjeti
će narod ovaj
još jednu kušnju
… još jedan Izlazak!
RODI MIŠLJU
Porodi misao
zrelu ko smokve.
Izvorima žedna napoji.
Dobrotom nahrani gladna.
Ti što nekoć
na slavonskim mrginjima,
prosila si varićak žita.
I ko god da te upita
ponosno kaži
da si bila
bez kruha
bez ruha.