Kultura
Iz Kuta Naše Kraljice” Jelena (Lela) DM”,,MOJOJ MAJCI..i I krenuše oni na mene…..
MOJOJ MAJCI (SVIM MAJKAMA)
Nježna ruža
što vjetru se odupire,
i prkosno tek se njiše…
Tvrdo stablo
koje u nedaćama svim
ipak plodove daje…
Izvor nepresušni
što u tamne
dubine zemlje zadire…
Plodno sjeme
što kroz najtvrđu
zemlju prodire i zrije…
Hrabri vojnik
koji nikad ne spava i bdije…
Sunce koje
kroz najtamnije oblake
prosipa svoj sjaj…
Kiša koja iznenadi
vremena sušna…
Uplašena srna
koja lane od lovaca krije…
Oaza u pustinji širokoj…
Mjesečina u noći tamnoj…
Moreplovac koji
najveće vale pokori…
Lavica pred kojom
hijene umiru…
Rijeka što brane
ne poznaje…
Vatra u noćima sibirskim…
Oluja što ne prolazi
kad svoje brani…
Anđeo čuvar
koji na krilima
sav tvoj život nosi…
Majka.
J.DM.
I krenuše oni na mene kamenje bacati,
A ja uzeh kamen po kamen
i sagradih dvore sreće i radosti svoje…
Krenuše oni pogrdnim riječima me častiti,
A ja uzeh riječ po riječ i u najljepše
stihove ih pretvorih…
I pustiše oni vatre na mene,
A ja u vatri najtvrđe mačeve za
vojsku istine iskovah…
I pustiše oni mutne vode na mene,
A mašta moja beskrajna
u sirenu me taj čas pretvori,
i glasom svojim sve vode razbistrim..
I krenuše oni moje suze iz oka izvlačiti,
A ja suzu po suzu progutah pa iz grla
najljepšu pjesmu izustih…
Tad krenuše oni na lice moje
nedjelima svojim tugu crtati,
A ja uzeh nedjelo po nedjelo
I osmjehom svojim ga obojim…
I pustiše oni vojsku vukova na me,
A vukovi se pred pogledom
mojim smjelim, svi redom pokloniše…
I kad ništa ne preostade,
stadoše oni žrtve moje biti…
A ja, kao ja, u najbolju vidaricu
se pretvorih i stadoh rane njihove zacjeljivati…
J. DM.
@zaštićeno autorskim pravima
