SAČUVAJTE DIJETE U SEBI…TO JE BIT RADOSTI ŽIVLJENJA…
I kada prestanem da pišem,
prijatelju moj,
kad prestanem riječima
da crtam,slikam,
da se kroz stih
smijem poput djeteta,
da stihom plačem
poput tužne majke…
Kad prestanem stihom
ljubav,tuge,radosti i suze
da dozivam…
tad znat ćeš, prijatelju,
da “pala ” sam u
u ” svijet odraslih”…
Da izgubih nevinost
djeteta,da me surovo
izvukoše iz moje bajke…
Jelena DM.
Padaj kišo…
Prospi se…
Neka klize kapi
Niz prozore…
Umjesto suza mojih,
Kukavica ovih,
Što na oči mi neće,
Već se sakriše k’o hulje,
U dubinu,u zaklon
Okrhnute već duše moje…
I guše,i stišću,al’ na oko neće…
Padaj kišo,plači za me…
Puhni vjetre…
Zafijuči poput ratne trube…
Oluje donesi…
Udari tamo gdje ja ne mogu,
Odnesi ono što bol mi stvara…
Kada ruka moja,slabica jedna,
Skrušeno,drhtavo se spustila,
Trpi,boli,al’ udarce ne vraća…
Doleti vjetre ratniče,
udari za me…
Zagrmi nebo moćno,
Odapni strijele munje,
Kad riječi moje,
Poput uplašenih srna,
U grlu ostadoše…
Neizrečene…ugušene…
Ubijene…
Hajde nebo moje,
Zacrni se,
Pa munjama ozlati,
budi snaga moja…
A ti,ti pjesmo moja,
Utjeho i drugo vjerna…
Ti ostani sa mnom,
U meni miruj…
Da s tobom djelim
Što sa ovim svijetom ne mogu…