Magazin

Iz dnevnika jedne mlade: Zbogom dide

In memoriam didu Stjepanu Ćuriću – Å imiću
Svršeno je. Okončana je mukotrpna borba s mnogim bolestima koje se oholo okomiše na našega dida. Jak je bio, unatoč svemu neslomljiv i strpljiv do kraja. Bio je otac u pravome smislu te riječi, očinska figura, oslonac i stijena. Bio je i ostao uzor svojima.
Nije njega život nikada mazio, no on se nije žalio. Dida je surovoj stvarnosti uvijek prkosio svojom voljom i nevjerojatnom upornošću. Bio je glasan i vješt  govornik, izvana strog i odlučan a iznutra kao pamuk osjetljiv i mek. Više od njegovih riječi pamtit ću djela koja glasno odzvanjaju u vječnost, brišu suze i muk koji za njim ostade.
Pamtit ću njegovu brigu i skrb za stare i nemoćne, toplinu kojom su ti ljudi govorili o njemu. Pamtit ću njegovu ljubav prema zavičaju, svakom kamenu i ledini, prema  Andrića dragi koju je zbog bolesti davno napustio.
A čini se kao da je joÅ¡ jučer ondje na koljenima ljuljao unuke, učio ih zvonke, stare pjesmice za svakoga u džepu čuvajući žvaku. Svako od njih vodio je u Å¡etnju dragom sve do zadnjeg grma Å¡ipurine dok bi ih cijelim putem vjerno pratio didov vragolasti mačak. Taj posljednji grm Å¡ipurine dida je tada prozvao “Zagreb”, valjda ni ne sluteći da će upravo Zagreb biti njegovo posljednje zemaljsko odrediÅ¡te.
Otišao je dostojanstveno i tiho, noseći u grudima čežnju za rodnom grudom, pjesmom i svim narodnim običajima koje je cijeli život čuvao. Otišao je spokojan unatoč željama koje se nisu ostvarile, za sobom  ostavljajući mukotrpan i dostojanstven put satkan ljubavlju i žrtvom.
– Dugo sam živio u tuÄ‘ini  kao vuk samotnjak no vjera u Boga me meščini najviÅ¡e sačuvala, često je govorio. Tu čvrstu vjeru ostavio je svome potomstvu uz strogu, očinsku zapovijed da ju brižno, kao majku čuva.
Zbogom dide, do novoga susreta na vječnim padinama. Vjerujem da sada uživaš radost i da si dobro gore među svojima. Neka te grle i čuvaju svi sveci koje si za života volio i u svome srcu do zadnjega trena čuvao. Neka te radosno dočeka i tvoja kćer Zdravka, onako kako te godinama iz tuđine dočekivala. I nije ovo posljednje zbogom, ni tebi ni njoj. Nije ni blizu jer znamo da ćemo se opet sresti, samo ne znamo kad.
Volimo te dide i na svemu ti hvala.
Iz dnevnika jedne mlade/Tomislavcity tropolje.info

Exit mobile version