BOŠKO I ADMIRA
Da Miljacka govorit bi znala,
tužnu bi nam priču ispričala.
Voljeli se Boško i Admira,
al dušmanin ne dade im mira!
Dvije vjere oni su imali,
al za mržnju nikad nisu znali!
Prava ljubav u njima plamtala
i za drugo ona nije znala!
Okolo su padale granate,al
im nisu mogle ljubav da uskrate!
O lijepom životu skupa su sanjali,
da će rat da dođe oni nisu znali!
Da bi život u miru proveli,
Sarajevu leđa okrenut su htjeli!
Most Vrbanja spas je obećavo
i slobodu on bi njima dao!
Da se boje nisu to morali,
sigurnost su njima obećali!
Kratki mostić prić su oni htjeli,
ali jadni nisu to uspjeli!
Žuborila bistra je vodica:
,,ZAPAMTITE SVI,
TA DVA LIJEPA LICA!”
Snajperista dušu ne imade,
on odluči pucati u mlade!
Ranjen Boško na mostiću pade,
a za njim Admira i njihove nade!
Mrtav Boško ležati ostade!
Ranjena Admira dopuza
do njega misleć:,,Ima nade!”
Na Lav groblju oni leže sada,
a njihova priča zauvijek
će zujati ulicama
voljenog im Sarajeva grada!
Za sve one koji pokušaju
zaljubljene rastaviti!
Ovo je dokaz:
TKO SE ISKRENO VOLI
NJIH NI SMRT
NE RASTAVLJA!!!
Ivka Ilić Kovačević
Autorica knjige:
OTAC KAMENOGA SRCA
30.04.2018