Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za prijatelje.
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: ReÄe Isus svojim uÄenicima:
»Kao Å¡to je Otac ljubio mene, tako sam i ja ljubio vas; ostanite u mojoj ljubavi. Budete li Äuvali moje zapovijedi, ostat ćete u mojoj ljubavi; kao Å¡to sam i ja Äuvao zapovijedi Oca svoga te ostajem u ljubavi njegovoj. To sam vam govorio da moja radost bude u vama i da vaÅ¡a radost bude potpuna.
Ovo je moja zapovijed: ljubite jedni druge kao Å¡to sam ja vas ljubio! Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje. Vi ste prijatelji moji ako Äinite Å¡to vam zapovijedam. ViÅ¡e vas ne zovem slugama jer sluga ne zna Å¡to radi njegov gospodar; vas sam nazvao prijateljima jer vam priopćih sve Å¡to sam Äuo od Oca svoga. Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas i postavih vas da idete i rod donosite i rod vaÅ¡ da ostane te vam Otac dadne Å¡to ga god zaiÅ¡tete u moje ime. Ovo vam zapovijedam: da ljubite jedni druge.«
RijeÄ Gospodnja.
(Ivan 15, 9-17)
PRIJATELJI ZAUVIJEK
„Pravi su prijatelji kao drago kamenje.
Stvarni su i rijetki.
Lažni prijatelji su kao lišće…
raštrkani su posvuda.“
Od poÄetka moje radijske karijere svaku svoju emisiju (uglavnom) zavrÅ¡avam jednim te istim glazbenim brojem, „Amigos Para Siempre“ (skladatelj Andrew Lloyd Webber, tekst Don Black, izvedba Sarah Brightman i José Carreras). „Prijatelji zauvijek“ nastala je povodom Olimpijskih igara 1992. u Barceloni i izvedbom te skladbe oznaÄen je i zavrÅ¡etak igara. Igre su zavrÅ¡ile, a prijatelji su (nadajmo se) ostali.
Nikada ih nismo viÅ¡e imali, a nikada se nismo mogli u njih manje pouzdati. Brojimo ih na stotine, na tisuće Äak, a u biti nemamo ni jednog pravog. Postoje na meÄ‘umrežju, u mailovima, na chatu, na Facebooku, u memoriji naÅ¡eg mobitela, ali ih zato nema tamo gdje je to najvažnije. U naÅ¡em životu.
Prijatelji. Poput onih iz TV serijala. Zabavni, duhoviti, uglavnom dobro raspoloženi, ali kada nam je teško njih nema. Jer su fantazija. Iluzija. Izmišljotina. Nema ih, jer vjerojatno na ovom svijetu ne postoje.
Ako u prijatelje ubrajamo sve one s kojima se zabavljamo, veselimo, s kojima slavimo, idemo na tulume, utakmice, balote, marende, u ribe… onda je danas prijateljstvo roba Å¡iroke potroÅ¡nje. Jeftina, lako dostupna, ovisna o modnim hirovima, Äesto na rasprodaji i lako pokvarljiva.
Ali ako u prijatelje ubrajamo one koji s nama u našim tugama tuguju, koji nam, naš križ pomažu nositi, koji bi i život svoj za nas dali, onda je prijateljstvo pojava u izumiranju, a pravi prijatelji postoje još samo u legendama.
Ubila nas je sebiÄnost, izobliÄila nas je pohlepa, postali smo dovoljni sami sebi i ni o kome viÅ¡e ne vodimo raÄuna. A oblaci se na obzorju gomilaju, Äesto se i grmljavina Äuje, munje paraju nebom, a vjetovi su sve jaÄi.
Dolaze dani kada sami više više ne ćemo moći. I tražit ćemo prijatelja.
Pitam se hoće li nas više itko htjeti?
Dobri prijatelji uistinu su jedno od najvećih mogućih bogatstava u naÅ¡em životu. Imati prijatelja znaÄi imati nekog kome se možeÅ¡ obratiti bez obzira na sve, na koga se možeÅ¡ osloniti, u koga možeÅ¡ imati povjerenja. Pravi prijatelj ne osuÄ‘uje, ali ti iskreno sve „saspe“ u lice.
DanaÅ¡nje Äitanje prepuno je Isusovog obećanja njegove ljubavi svojim uÄenicima, ali Isus ovdje stvari „komplicira“, jer svoje uÄenike naziva „prijateljima“.
Zašto „komplicira“?
Iako mi prepoznajemo prijateljstvo kao neÅ¡to jako posebno, u isto vrijeme mi naginjemo razmiÅ¡ljanju da je prijateljstvo nekako „manje vrijedno“ od ljubavi. Kao, u njemu je manje žara nego u vatrenoj ljubavi, i u njega treba manje ulagati nego u ljubav. Dok nam se ljubav Äini kao neÅ¡to fatalno, sudbonosno, kao neÅ¡to „ili jesi ili nisi“, prijateljstvo predmnijeva veću mogućnost biranja.
Mi volimo svoju djecu, svoju obitelj, roditelje, zato Å¡to smo s njima u rodbinskom odnosu. Govorimo o zaljubljivanju u svoju suprugu ili partnericu kao o neÄemu Å¡to je izvan naÅ¡e kontrole.
Ali prijateljstvo je neÅ¡to drugaÄije.
Rijetko je to instinktivan osjećaj kao Å¡to je to roditeljska ljubav prema djetetu, niti je to nehotiÄan Äin kada se zaljubiÅ¡, pa ti „uÅ¡i gore“. Pravo, zrelo prijateljstvo nije stvar automatizma. Ono je namjeran Äin, koji zahtjeva trud i rad, predanost, pa Äak i onda kada svjesno želiÅ¡ biti prijatelj s osobom koju voliÅ¡.
Isus svoje uÄenike zove prijateljima i Äineći to on „komplicira“ uobiÄajeni odnos uÄitelj-uÄenik, on razbija neke granice, donosi jednu novu dimenziju u vezu koju je imao s apostolima.
Nije to više odnos gospodar-sluga. Oni su prijatelji, sa svim onim što taj iznos nosi sa sobom.
Prijateljstvo na Mediteranu u 1. stoljeću bilo je jako ozbiljna stvar. Biti neÄiji prijatelj bilo je pitanje Äasti. ZnaÄilo je voditi raÄuna o dobrobiti drugih, staviti tuÄ‘e potrebe na istu razinu kao svoje osobne. Prijateljstvo je znaÄilo uzajamnost.
Kada je Isus apostole nazvao prijateljima on je u njih uložio svoju brigu za njih. Podijelio je s njima ono što je Otac otkrio njemu i dao im je zadaću da to isto oni podijele sa svijetom.
Obratite pozornost na ovu reÄenicu: „Kao Å¡to je Otac ljubio mene, tako sam i ja ljubio vas.“ Ide li nama uopće u glavu Å¡to to Isus zbori? Kako nas Krist može tako ljubiti?
Ja mogu razumjeti da se Krist može nad nama sažaliti. Meni je to logiÄno. On je samo milosrÄ‘e.
Ja mogu razumjeti da nas Bog ljubi. Pa on nam je Otac.
Ja mogu razumjeti da mu možemo ići na živce, jer on je pravedan, a mi griješimo gdje i kad stignemo.
Sve ja to mogu (donekle) razumjeti.
Ali vjerujte mi ne mogu nikako razumjeti da nas voli onako kako je Otac volio njega.
Krist nas voli usprkos svemu onome Å¡to mi Äinimo suprotiva njemu. Krist nas voli usprkos Å¡to ga tako bezoÄno ignoriramo. Usprkos Å¡to ga psujemo. Å to mu se izrugujemo. Å to ga vrijeÄ‘amo. Krist nas ljubi usprkos Å¡to ga uvijek i iznova razapinjemo.
Nas Bog voli onakve kakvi jesmo. NesavrÅ¡ene, iritantne, loÅ¡e naravi, loÅ¡eg zadaha, pakosne, lažljive, prevrtljive, pune zavisti i ljubomore… ljude sklone zlu.
Da, Bog nas baš takve voli, ali nas isuviše voli da bi nas takvima i ostavio. Zato nas želi za prijatelje kako bi nam, za naše dobro, mogao „sasuti“ sve u lice što s nama ne valja.
Bog nam je dao svojih 10 zapovijedi, ali mi smo se dohvatili prilagođavati ih svojemu komoditetu, razvodnjavati ih, relativizirati. Dopisujemo, dodajemo, oduzimamo i zato Isus „zipuje“ sve ono što Bog traži kao uvjet prijateljstva u jednu zapovijed.
„Ovo je moja zapovijed: ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio! Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje.“
Da, on nas voli istom onom silinom kojom njegov otac voli njega, svoga Sina.
Jedan je djeÄak definirao prijatelja kao „nekoga tko zna sve o tebi, a ipak te voli.“
To jedino može prijatelj. Pravi prijatelj.
To jedino može Krist.
Prijatelj zauvijek.
„Prijatelj je netko tko razumije tvoju prošlost,
vjeruje u tvoju budućnost i
prihvaća te danas onakvim kakav jesi.“
Ivica Ursić
