PoÄelo je u pustinji.
Završiti će se u gradu.
PoÄelo je na mjestu gdje su sve moguće definicije stavljene u stranu.
Tu, u pustinji, on se je morao suoÄiti sa svojim napastima.
Sve će se završiti u gradu gdje su ljudi i institucije stvorili svoj vlastiti poredak i gdje su uspostavili svoje definicije.
PoÄetak je obilježio glas s neba koji je rekao:
„Ovo je Sin moj ljubljeni, u njemu mi sva milina“.
Kraj će najaviti bijesna gomila uzvicima:
„Daj nam Barabu, razapni Isusa!“
I jesu ga razapeli.
Ono Å¡to Äovjeka Å¡okira jest kako su se brzo i lako pokliÄi: „Hosana!“ promijenili u uzvike: „Raspni ga!“
Ono Å¡to Äovjeka Å¡okira jest kako neÅ¡to Å¡to je zapoÄelo tako dobro, zavrÅ¡i tako loÅ¡e.
SluÅ¡ajući Äitanja na Cvjetnicu Äovjeku se uÄini kao da gleda film koji nije zavrÅ¡io onako kako je trebao zavrÅ¡iti.
Nedavno je objavljena priÄa o osobi koja je kao dijete obiÄavala vraćati se u kino i ponovno gledati filmove koji su loÅ¡e zavrÅ¡ili. Dugo je to trajalo. Ta je osoba vjerovala da postoji neki drugaÄiji kraj za te filmove, neka druga, alternativna, zavrÅ¡na rola filma koju operater, ako želi, može pokazati publici.
Čovjek i u svezi događaja na Cvjetnicu ima isti dojam.
Ali tu nema nikakvog drugaÄijeg zavrÅ¡etka.
Svake godine mi dolazimo u crkvu i uvijek sve isto završi.
On dolazi u grad kako bi se ispunilo proroštvo.
On Äini ono Å¡to obećani Mesija i treba uÄiniti.
Oni ga pozdravljaju.
KliÄu mu.
On njih uznemirava.
RazoÄara ih. I oni ga odbacuju.
Uhićuju ga. Sude mu.
I razapinju ga.
I uvijek je to tako.
Iz godine u godinu.
To je savršen primjer šuplje i hirovite lojalnosti svijeta.
Nas ljudi.
Koja je poruka, koji je smisao Cvjetnice?
Postoji li neÅ¡to Å¡to bismo iz svih ovih dogaÄ‘anja mogli nauÄiti?
Jesmo li u stanju prepoznati bit u Äitavom ovom Å¡uÅ¡uru, gužvi, galami?
U mahanju palminim granama.
U uzvicima … ?
Jako Äesto takve priÄe u Bibliji ne otkrivaju tako lako svoje tajne.
Stoje pred nama nijeme i na nama je sjesti pored njih i Äekati da nam one same otkriju svoju poruku.
Dakle Å¡to nama danas otkriva ova priÄa?
Je li to samo neki osebujan, neobiÄan, Äudan dogaÄ‘aj u povijesti ili se on uvijek iznova ponavlja?
Je li to arhetipski, urođeni, univerzalni obrazac ponašanja?
PriÄa za sva vremena?
Jasno nam je da je Veliki Petak dan kada je Isus razapet ali i da je Veliki Petak i naÄin razmiÅ¡ljanja o svim onim tragiÄnim, nepravednim, tužnim trenucima i iskustvima u životu, jer u svaÄijem životu postoje Veliki Petci, dani kada se Äini da sve Å¡to je dobro umire, da nade viÅ¡e nema i da pravda ne postoji.
Usred naÅ¡ih Velikih Petaka mi Äekamo, nadamo se i Äeznemo za Uskrsom.
A Å¡to je s Palminom Nedjeljom?
Postoji li Cvjetnica u svaÄijem životu?
Mislim i duboko vjerujem da postoji.
I mi Äesto s teÅ¡koćom razumijevamo ove trenutke u svome životu kada poput gomile u Jeruzalemu najprije pozdravljamo Isusa, a onda mu okrećemo svoja leÄ‘a.
Å to je Cvjetnica?
Cvjetnica je trenutak koji nas ometa. Trenutak koji se nameće.
Isus zavrÅ¡ava svoje propovijedanje i poÄinje Äiniti Äuda. Mi sebi kažemo da Å¡to god EvanÄ‘elje znaÄilo ono mora znaÄiti da nam Bog želi pomoći u naÅ¡em životnom planu i rasporedu.
Bog je za nas poput dobrog roditelja koji će sve uÄiniti za svoje dijete.
Bog je meni na usluzi i Isus dolazi kako bih ja bio još uspješniji, još puniji, dakle, kako bih bio više nego što to i sam želim.
Cvjetnica kreće po zlu kada postaje jasno da je Isus smetnja i prijetnja naÄinu i sustavu kakav je uspostavljen u Jeruzalemu. Isus je bio jako dobro prihvaćen sve dok se je Äinilo da će pomagati bolesnima, uskrsnuti ponekog mrtvaca, izlijeÄiti neÄiju sljepoću, otjerati demone – ali problem je nastao kada se Isus nije zaustavio na tome.
Isus je želio preusmjeriti ljudske živote.
Na Cvjetnicu postaje jasno da kada Bog uÄ‘e u naÅ¡e živote On ne samo Å¡to blagoslivlja, iscjeljuje, poduÄava i vodi, nego se i sukobljava i ometa. Uznemiruje.
Cvjetnica je trenutak kada postaje jasno da je Bog odluÄio voditi brigu o nama, brigu koja nadilazi naÅ¡e duhovno i tjelesno zdravlje.
Bog je zaokupljen i zabrinut za naše moralno zdravlje i tu onda nastaje problem.
Nemamo mi, Äak i kada nismo baÅ¡ neki vjernici, nikakvog problema s Isusom. Naravno sve dok se Isus kreće negdje po prigradskim Äetvrtima, sve dok je Isus u bolnicama i ubožnicama.
Ali Bog nije zadovoljan biti naš Bog na periferiji.
On na Cvjetnicu izlazi u grad. Odlazi u središte grada.
Odlazi u centar. Odlazi u centre moći. U centre prava i pravde.
U centre financijskog kapitala. U centre osiguranja.
U urede gradskih i županijskih poglavarstava.
U vladine urede.
U Sabor.
I to su onda mjesta i to su onda trenuci kada poÄinju problemi.
Cvjetnica se zbiva kada mi otkrijemo i kada Äujemo da Bog nije uÅ¡ao u naÅ¡e živote kako bi nam pomogao u naÅ¡im projektima i planovima, nego je uÅ¡ao u naÅ¡e živote kako bi nas pozvao da se vratimo njegovim projektima i planovima.
Cvjetnica se zbiva kada Duh sveti stavi na kuÅ¡nju naÅ¡u vjeru koja je sklopila partnerstvo s naÅ¡im novÄanikom i kada je naÅ¡a vjera u službi naÅ¡ih zemaljskih interesa.
Kad god se nešto tako uzburka u nama onda se to u nama događa – Cvjetnica.
Uvijek je turbulentno kada Bog ulazi u Äovjekov život.
Mi na taj Božji ulazak u naÅ¡ život možemo reagirati odbojno, neprijateljski, a možemo uskliknuti: „Hosana! – „Spasi nas, mi te molimo!“
Ivica Ursić
 tropolje.info
