Bog je kroz njih dvije uistinu „uzvisio neznatne“ i ako je to uÄinio s njima Å¡to onda nije u stanju joÅ¡ uÄiniti?
Čitanje svetog Evanđelja po Luki.
U one dane usta Marija i pohiti u Gorje, u grad Judin. UÄ‘e u Zaharijinu kuću i pozdravi Elizabetu. ÄŒim Elizabeta zaÄu Marijin pozdrav, zaigra joj Äedo u utrobi. I napuni se Elizabeta Duha Svetoga i povika iz svega glasa:
»Blagoslovljena ti meÄ‘u ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje! Ta otkuda meni da mi doÄ‘e majka Gospodina mojega? Gledaj samo! Tek Å¡to mi do uÅ¡iju doprije glas pozdrava tvojega, zaigra mi od radosti Äedo u utrobi. Blažena ti Å¡to povjerova da će se ispuniti Å¡to ti je reÄeno od Gospodina!«
RijeÄ Gospodnja.
(Lk 1, 39-45)
JESMO LI SHVATILI?
Nikada ne ću zaboraviti moj prvi susret s jednim mjuziklom.
Ljetno kino „BaÄvice“, polovica 60-tih i „West Side Story“.
Mi mladi i neuki Äitavo vrijeme smo se zafrkavali kada bi akteri komunicirali meÄ‘usobno – pjevajući. Pokvarili smo užitak mnogima te veÄeri. Nije nas uopće zanimalo Å¡to to tamo neki likovi pjevaju.
Nakon tog iskustva naredno je bilo u Londonu 1977. godine i „Jesus Christ Superstar“. Već zreliji s pozornošću sam pokušavao slušati i glazbu ali i tekst.
I to bi bilo to glede mene i mjuzikla.
Volim posluÅ¡ati poneku glazbenu numeru iz „GuslaÄa na krovu“, iz „Evite“ ali u biti nemam volje odgledati Äitav mjuzikl. Ni u kazaliÅ¡tu ni u kinu.
Za pretpostaviti je da nisam shvatio bit mjuzikla. Ili me nije bilo briga.
U prvom poglavlju Evanđelja po Luki, Elizabeta dobiva odgovor od svoje rodice Marije u formi pjesme – hvalospjeva.
Nije li to pomalo Äudno?
Nastaje možda najljepÅ¡a pjesma u hvalu i slavu Božju – „Magnificat“ – Hvalospjev Marijin – „VeliÄa duÅ¡a moja Gospodina!“
Ali nakon polovice svojeg pjevanja i veliÄanja Boga, Marija skreće u vode koje izazivaju zebnju. Bog, po Marijinim rijeÄima, izokreće sve stvari, bogataÅ¡e otpuÅ¡ta praznih ruku, gladne zasiti dobrima, zbaci vladare s prijestolja, uzvisuje neznatne.
I nije Äudo Å¡to je C. S. Lewis nazvao to „zastraÅ¡ujućom pjesmom“. Naravno Lewisova ocjena se ne odnosi na kvalitetu glazbe i pjevanja nego se odnosi na poruke i na Marijina proroÄanstva. Na sve te „užasne“ stvari koje Marija navjeÅ¡tava.
Možemo li uopće zamisliti tu nevjerojatnu situaciju da iz usta jedne 14-godiÅ¡njakinje izlaze tako dramatiÄna, kako socioloÅ¡ka, tako druÅ¡tvena, odnosno politiÄka, predviÄ‘anja?
Kako se je dakle osjećala sama Elizabeta kada je Äula Å¡to joj Marija pjevajući navjeÅ¡ta? Vjerojatno je bila zateÄena i Å¡okirana. A možda i nije. Ne znamo.
Ono Å¡to znamo jest da je Marija ostala kod Elizabete Äitava tri mjeseca, pa sudeći po tome Elizabeta je sve to primila jako mirno. Jer kako Marijina pjesma na kraju kaže – sve je to već obećano od strane Boga ocima njihovim poÄevÅ¡i od Abrahama.
Sama trudnoća Elizabete i Marije, sama Äinjenica da su u sebi nosile djecu koja će biti presudna za spasenje ovoga svijeta, Äinila ih je da promatraju ovaj svijet na potpuno drugaÄiji naÄin od uobiÄajenog.
Mi ponekad u svojem životu otkrijemo istinu koja nam omogući sagledati ne samo sadaÅ¡nji trenutak na novi naÄin, nego smo u stanju sagledati i neke proÅ¡le dogaÄ‘aje u jednom posebnom svjetlu. U tom i takvom trenutku sve nekako sjeda na svoje mjesto i stvari sagledavamo na drugaÄiji naÄin nego ranije.
Možda se je isto dogodilo Mariji i Elizabeti.
Spoznale su neku novu istinu. Istinu o Božjim planovima.
Bog je kroz njih dvije uistinu „uzvisio neznatne“ i ako je to uÄinio s njima Å¡to onda nije u stanju joÅ¡ uÄiniti?
A Å¡to je s nama danas?
Danas u Adventu i Božiću?
Pa mi smo se odavno nauÄili na sve to. Navikli se. Nama je ovo vrijeme kada se paniÄno na jednoj strani zbraja potroÅ¡nja u Å¡oping centrima i kalkulira za koliko će biti manja od lanjske, a s druge se strane ekonomizira sa sredstvima ne želeći upasti u nove dugove. NaÅ¡a glavna tema je BDP i stanje na naÅ¡em tekućem raÄunu i naravno postizborna ekvilibristika. Ne sluÅ¡amo mi baÅ¡ puno Marijinu pjesmu. Kao da je rijeÄ o mjuziklu koji je rijetkima kao forma uopće zanimljiv, a i razumljiv.
Mi mjuzikle promatramo povrÅ¡no. Odmahujemo rukom i prije nego Å¡to smo sasluÅ¡ali ono u njima. Lako je po toj logici i u ovom sluÄaju zamisliti mlaÄ‘ahnu Mariju kako „u valceru“ dolazi Elizabeti u kuhinju, kako „pisma leti na sve strane“, kako se njih dvije grle, ljube i smiju „od uva do uva“.
Ali Å¡to ako stvari nisu bile takve?
Å to ako je Marija bila prepadnuta?
Å to ako je Marija otiÅ¡la Elizabeti, nakon Å¡to joj je anÄ‘eo spomenuo rodicu po imenu, jer je zakljuÄila da će je možda jedino ona od Äitave rodbine razumjeti?
Jer ne zaboravimo – Marija je djevojÄica, neudata i u drugom je stanju!
DjevojÄica koja je upravo komunicirala s Božjim glasnikom!
Zar bi onda bilo ikakvo Äudo da je Marija doÅ¡la Elizabeti s oÄima punim suza, uzdrhtalog glasa, zbunjena i prestraÅ¡ena?
Zato je dobro joÅ¡ malo detaljnije proÄitati sam poÄetak EvanÄ‘elja po Luki. U razgovoru izmeÄ‘u Zaharije i anÄ‘ela Gabrijela vidimo da će se Elizabeta i Ivan napuniti Duhom Svetim Å¡to će uzrokovati da djete u majÄinoj utrobi, Ivan, zaigra Äim zaÄuje Marijin pozdrav. A to će ujedno biti i znak Mariji da će sve biti u najboljem redu.
Zadnji osjećaji koji se kod nas ljudi javljaju za Adventa i o Božiću su strah ili užasnutost. Nama ne pada na pamet da bismo trebali pomoć Duha Svetoga kako bismo znali cijeniti pravi smisao ovih blagdana. Pa nama je sve to jasno. To znaju i mala djeca. Sve je to tako obiÄno i sve se to ponavlja iz godine u godinu.
Ali možda nama uistinu treba pomoć. Pomoć Duha Svetoga. Da bi nam se oÄi otvorile. Da postanemo svjesni da nam ovaj svijet sa svojim sustavom vrijednosti nije u stanju pomoći. I da ako se ne okrenemo Bogu da stvari ne će zavrÅ¡iti dobro.
A tu istinu nije lako prepoznati, ni shvatiti, a kamo li prihvatiti. Ovo je vrijeme kada bismo trebali pjevati i zazivati baš Duha Svetoga kako bismo bili u stanju shvatiti svu dramatiku događaja u kojem sam Bog po svom Sinu dolazi k nama kako bi nas otkupio.
Ako to shvatimo onda ćemo shvatiti istinsku ljepotu Božjeg utjelovljenja. Shvatit ćemo istinsku bit Božića.
Ivica Ursić bpz.ba
