Bivši australski rukometni reprezentativac Callum Mouncey (28), koji je na svjetskom prvenstvu 2013. igrao protiv Hrvatske, postao je prvi transrodni sportaš kojem je vodstvo Australske nogometne lige (AFL) dozvolilo igranje za žensku ekipu u najvišem stupnju natjecanja.
Mouncey je za australsku rukometnu reprezentaciju odigrao 22 utakmice i nastupio je na svjetskom prvenstvu u Španjolskoj 2013. godine na kojem su Australci bili u skupini s Hrvatskom. Naši rukometaši su dobili utakmicu 36-13, a Callum, koji je sa 190 cm visine i 90 kg igrao na poziciji pivota, nije se upisao među strijelce.
Bez dozvole Australskog rukometnog saveza
Prije četiri godine Mouncey je počeo rodnu transformaciju promijenivši ime u Hannah. Započeo je s hormonalnom terapijom i pokušao karijeru nastaviti kao rukometašica, međutim nije dobio dozvolu Australskog rukometnog saveza.
“Mislim da bi bilo neprimjereno zahvaliti se vodstvu AFL-a što mi je dozvolio raditi nešto što je dozvoljeno svakome u Australiji,” navela je Hannah Mouncey u otvorenom pismu.
Usprkos odluci u slučaju Mouncey, AFL još nije definirao okvir za rodnu raznolikost.
MOO je prije dvije godine usvojio nove smjernice
“Želimo da svi Australci mogu sudjelovati u našoj igri. Međutim, ovo su složena pitanja i mi razmatramo stručna mišljenja i međunarodne okvire koji utječu na naše odluke”, poručili su iz AFL-a.
Međunarodni olimpijski odbor (MOO) je prije dvije godine usvojio nove smjernice prema kojima se transrodne osobe neće morati podvrgnuti operaciji promjene spola kako bi nastupale na Olimpijskim igrama i drugim međunarodnim natjecanjima, piše Guardian.
Nove smjernice ne stavljaju nikakva ograničenja pred žene koje se žele natjecati u muškoj kategoriji (naravno uz “uvjet” da se osjećaju muškarcima), dok muškarci koji se žele natjecati u ženskoj kategoriji moraju dokazati kako im je razina testosterona u krvi 10 nmol/L barem 12 mjeseci prije prvog natjecanja na kojem žele nastupiti.
Dvije godine hormonalne terapije
Dosadašnja pravila, uvojena 2003. na sastanku u Stockholmu, zahtijevala su da se muškarci koji se osjećaju kao i žene (i obrnuto) podvrgnu operaciji promjene spola te barem dvije godine hormonalne terapije kako bi se mogli natjecati u suprotnoj kategoriji.
Prema Međunarodnom olimpijskom odboru, muškarac se može natjecati u ženskoj kategoriji pod uvjetom da u periodu od jedne godine prije prvog natjecanja te sve do kraja natjecateljske karijere održava razinu testosterona ispod 10 nanomola po litri.
Međutim, MOO zanemaruje važne znanstvene činjenice prema kojima promjena razine spolnih hormona kod muškaraca ne može promijeniti već izgrađene tjelesne predispozicije – kosti i mišiće. Muškaraci i žene su fiziološki različiti i te razlike jednostavno nije moguće izbrisati.
Muškarci u prosjeku imaju duže i veće kosti, što im daje mehaničke prednosti pred ženama, budući da imaju veću težinu, visinu i šire koštane okvire kao potporu mišićima. Njihove su kosti također gušće te imaju čvršće ligamente,što ih čini manje podložnima sportskim povredama.
Zamke rodne ideologije
Budući da ovi fizički i fiziološki čimbenici daju većini muškaraca očitu kompetitivnu prednost u sportovima, je li pošteno ili čak sigurno da se muškarci – s većom mišićnom masom, srcima i plućima i većom snagom, ubrzanjem i brzinom – natječu protiv djevojaka i žena?
Australski nogomet je ekipni sport koji se igra sa 18 igrača u polju, a igra se na igralištu za kriket ili sličnom ovalnom igralištu, koje mora biti dugo 135-185 metara, a široko 110-150 metara.
Igra se loptom jajastog oblika, ali je ona različita od one kojom se igra ragbi ili američki nogomet. Sličan je ragbiju, američkom nogometu i keltskom nogometu (Gaelic football), a koristi i neke elemente iz nogometa.
Po prosjeku gledanosti AFL je četvrta najgledanija liga na svijetu. Utakmice australskog nogometa u prosjeku gleda više od 35,000 gledatelja.
Gledaniji su tek NFL s prosjekom od 69,400 gledatelja, njemačka Bundesliga s prosjekom od 41.500 gledatelja, te engleski Premiership s prosjekom od 35.800 gledatelja.
