Sinovi povijesti
IgraÄke
Hrvatski pjesnik Silvije Strahimir KranjÄević davno je pjesniÄki ustvrdio da su narodi djeca velika i lako im je kupiti igraÄke. I taman kad Äovjek pomisli da možda (raz)oÄarani Silvije i nije u pravu vaÅ¡ar; poÄinje. Ako nema kruha, dajte im igara. Ili: baci kost da se zabave.
Za Tomislavcity tropolje.info piÅ¡e Marko Tokić
Nisam komentirao u moru svega da je partija izabrala druga Beru (tako mlad a tako bezveze), Äak se i Ranko drugarski složio s izborom druga Bere jer da je to najbolje za partiju (i narod). I dok se kumrovÄad raduje jer je dobila novog voÄ‘u koji obećava Å¡uvaroidi svakodnevno svakoga dana u svakom pogledu napreduju. Nakon Å¡to su izabrali Obuljen (i joÅ¡ koliko je potrebno kadrova po raznim Å¡umama i gorama plodne nam Hrvatske) trljaju umorne ruÄice otrnule Äak i od Hasanbegovićeva (i Brunina) amandmana pa su Äak i Ivana Zvonimira ÄŒiÄka pridobili da javno reagira u skladu s novovjekim litanijama: Od svega Å¡to Hasanbegović predlaže – Oslobodi nas Grmoja-Petrov-Milijane.
Oživjela i Zrinka Vrabec (i joÅ¡ neÅ¡to), pa Äak i Radio 101 doživio vlastitu satisfkaciju. Sad ćete me napast ta Zrinka je bila i ovdje i ondje (U meÄ‘uvremenu) i s predsjednikom ovim i onim i nije joj uopće loÅ¡e bilo. Sve to jest (ali…). Naplaćali su se njoj mentori za usluge i zasluge. Znam, ali to u Hrvatskoj i nije važno. U zemlji u kojoj cvjeta korupcija kormupirani su samo oni kojima se to prigovori (ili prigovara).
No, ovaj simboliÄki povratak zajedno sa Äuvenom pobunom protiv TuÄ‘manove diktature (koju je vrijedno obilježiti jer bijaÅ¡e to najava izlaska iz desetogodiÅ¡njega mraka: torture i diktature diktatora kojega se nitko nije bojao). Daklem, elem je to trebalo proslaviti. U Hrvatskoj!!! I to kad u njoj vlada – desna vlada! Bravo Zrinka! Bravo Plenky tako se to radi, narodu suprotiv. Nakon Å¡to je prijetila opravdana povijesna presuda i izdjaniÄka kvalifikacija neuspjelog ruÅ¡enja hrvatske demokratske vlasti i predsjednika TuÄ‘mana (po svim objektivnim kriterijima), pa i same nakon toga provedene detuÄ‘manizacije (pardon rashrvaćenja) neke se tajne sile ponovno bude da probude usnulu zvijer. RuÅ¡eći TuÄ‘mana za života oni su ipak plemenitiji od nasljednika TuÄ‘manove politÄke misli (i misije) koji to Äini tek nakon mnogo godina od kad se pokojni predsjednik preselio na ono mjesto s kojeg svaka suza s oka nestaje. Pa su mi ovi autentiÄni i veliki nasljedovatelji TuÄ‘manova djela koji sad zajedno s njegovim ruÅ¡iteljima slave neuspjeli pokuÅ¡aj njegova svrgavanja odurniji i gadljiviji od samih neprijatelja hrvatske države (iz prve ruke). Navodno nestaÅ¡ni Plenković mlaÄ‘i slavio je, nekih proteklih dana, zajedno s TuÄ‘manovim ruÅ¡iteljima i upornim detuÄ‘manizatorima hrvatskoga druÅ¡tva obljetnicu reprize neuspjelog puÄa (izlaskom na cestu, pardon, trg za navodno radio i medijske slobode a bijaÅ¡e to samo preslik saborskih zbivanja iz devedeset Äetvrte). Naravno, sve ćemo to kasnije viÄ‘ati u razliÄitim formama i reformama: sve od foruma 21, plana 21 (i joÅ¡ jedan), kukuriku kuku (i raÄanovski, mesićevski reformacija), pernarovskih fejsbukaÄa, raznih nakulturnjaÄkih i drugih narikaÄa. Makoliko se Plemky (ili Plenky svejedno) trudio retoriÄki svjedoÄiti o navodnom nasljedovanju Franje TuÄ‘mana svako malo javno posvjedoÄi (kud će suza neg na oko) da duhovno, kulturoloÅ¡ki i politiÄki (srce vuÄe rodnom kraju, srce vuÄe zaviÄaju) pripada lijevo od centra (joÅ¡ lijevije). ÄŒuje se ptica KOS. (Ubi me fus-nota.)
Ovih je dana Plemky, nakon Å¡to je isplakao stojedinicu, otiÅ¡ao u NjemaÄku kod mame Angele i tamo doÄekan kao državnik pa se i sam iznenadio kako to da jedna velika NjemaÄka drži do države do koje njemu i nije baÅ¡ stalo pa ga doÄekala kao da stiže iz prijateljske i važne zemlje. Ohrabren Angelinim ohrabrivanjima i obećanjima i sam se opustio jer je uvidio ono Å¡to i mi znamo da je Angela u NjemaÄkoj isto Å¡to i Ivo i on u Hrvatskoj: netko tko hoda desnom stranom kako bi ga izabrali da provede ono Å¡to se lijevom teÅ¡ko moglo i pomisliti. Lijeva kulturna hegemonija i sva bulumenta ideoloÅ¡kih nakupina (kojima je zajedniÄki nazivnik izokretanje moralnih i svih drugih tradicionalnih vrijednosti kako bi novac i moć ostale jedini kriteriji druÅ¡tvene uvaženosti) puno su se lakÅ¡e promicali kroz lažne desne igraÄe (koji su na vlast dolazili birani od onih koji su vjerovali da će njihovim izborima agoniji ideoloÅ¡ke prisile doći kraj). Naime, kad su (ili da kažem potencijalno, budu) izabrani da se prekine s mentalnim silovanjem i kad se doÄepaju vlasti oni nastave gdje su ovi ranije (protiv kojih smo se pobunili) stali. I, Äak Å¡to viÅ¡e, joÅ¡ luÄ‘e i joÅ¡ grublje nastave s istim ideoloÅ¡kim nasiljem navodno kupujući graÄ‘anski mir. Sve me to podsjeća na onu priÄu o Minotauru kojemu su morali neprestano plaćati otkupninu, krvarinu i joÅ¡ je Minotaur bio dobar jer je kao tradicionalni (ili makar tradicionalno domiÅ¡ljeni) ucjenjivaÄ zaustavljao se na dogovorenoj cijeni. Ovi nanovo minotauri (ucjenjivaÄi) cijenu neprestano podižu i zahtjevi se neprestano nižu (baÅ¡ po onoj naÅ¡oj kad se govorio djeci pruži im mali prst oni će uzeti ruku i tako dalje i tako dalje: jadna djeca kao da su minotauri, ali kod minotaura i minotaurića to zbilja vrijedi jer nema kraja nezasitnosti a izgleda ni bijedi). I dok se svijet zabavlja izvanzemaljcima, trećim svjetskim, zemaljskom kuglom, raznim zabavama za mase (na stadionima diljem svijeta) oni (koji vladaju i upravljaju) uporno guraju priÄe o teoriji zavjere i navodno novom svjetskom poretku koji se sprema. I tako se ta priÄa uspjeÅ¡no prodaje (saÄuvaj nas Bože takve groze, al Å¡ta se može kad to pripremaju iluminati, kvarni politiÄari i masoni). I dok nas neprestano drže u strahu od zlosretnog sutra (koje bi navodno moglo tek doći) temeljno je da se saÄuva onako kako jest: POREDAK STARI u kojem imaju i vladaju oni koji imaju i vladaju (a tako i treba: Å¡ta će se sirotinja mijeÅ¡ati u svjetsku i inu politiku: O TOM TI JA GOVORIM).
No najvažnije je od svega da se Plemky vratio u Hrvatsku a da Hrvati i dalje idu u NjemaÄku. Doći će i Njemci u Hrvatsku naljeto na more a možda nam preseli i njihova gerijatrija kako bi u miru uz more uživala u hladovini (i mirovini).
Veliki rezultati nove vlade samo Å¡to nisu.
Uspjeli smo zaustaviti Srbiju da ne uÄ‘e u Euniju (sreću svih sreća) a Srbi samo Å¡to ne padnu u nesvijest. Za tu su prigodu, Äak i organizirali veliki glumaÄki performans obrijanog Äetnika (nije Vuk nego vuÄić i plaÄe, plaÄe vuÄić mlad za kolaÄićem tim, makar onako za javnost). U meÄ‘uvremenu, dok ima stanku na pozornici, ispod žita s ushićenjem javlja Putinu: Upravo se zabavljam (Äak mi i ovi Hrvati, ako uopće postoje, pomažu). Putin (isto tako veliki glumac i performer koji se u posljednje vrijeme pomalo bavi i režijom) zadovoljno trlja ruke i Äeka Å¡to će njegov veliki medo sa zapada uÄiniti kao prvi korak na Velikoj Å ahovskoj PloÄi. I tako dok se veliki igraju mali su dobri ili loÅ¡i momci u ovisnosti jesu li u funkciji njihovih ciljeva. A ovi djeÄaci izluÄ‘eni od veliÄine i vlastite misije usrećuju svakodnevno raju za koju igraju kao znaÄajne uloge. Ovih sam dana malo zavirio u susjedno dvoriÅ¡te da zbilja vidim Å¡to se to dogaÄ‘a u Srbiji. Jednako ludi kao Å¡to su i bili bauljaju u potrazi za nebeskom Srbijom kad već ova na zemlji ne zadovoljava sve njihove apetite. Malo je manja nego je bila mada su joj tada morali tepati da je navodno Jugoslavija, pa je manja nego su i vojnici i kartografi zacrtali ali je veće nego je ikada bila a joÅ¡ kad se osamostali pa prisajedini ona koja će se osamostaliti i prisajediniti samo da malo ruski mraz dopre do Jadrana. I sad kad je sve stalo i kad se Äini da se niÅ¡ta ne miÄe u dubini se gaji nada da će Srbija joÅ¡ jednom tragom svoga ludila po onoj Äuvenoj: Ko to kaže, ko to laže: Srbija je mala. Nije mala, nije mala: triput ratovala. I opet će, i opet će ako bude sreće.
I kako izići na kraj s narodom koji u ratu vidi vlastitu sreću a u laži patriotsku obvezu i jedini izlaz. Iako kod svih naroda svijeta vrijedi ona Pindarova da je rat onima mio koji ga iskusili nisu, ali izgleda da srpske pjesme pjevaju oni koji su huÅ¡kali i govorili a puÅ¡tali da tuÄ‘a djeca ginu dok oni hapaju i sklanjaju ustranu (za neka teÅ¡ka vremena i da se naÄ‘e). Tako se u Srbiji sve viÅ¡e priÄa o tome kako vuÄići (i njihovi) namiÄu i stjeÄu i ako to nije dovoljno da bi valjalo joÅ¡ jednom pogurnuti Srbe u rat kako bi opet stigli do Virvotice, Karlovca i Karlobaga ili joÅ¡ bolje do Bleiburga gdje bi im Englezi izruÄili u ratu neporažene da se oni izživljavaju na njima. S njima o tome sanjaju i neki koji su u istom poslu sudjelovali u navodnom kažnjavanju vlastitog naroda za njegovu zloÄestoću: mržnju prema Jugoslaviji (onima koje su bile i onima koje bi neki tako rado obnoviti htjeli) i ljubav prema vlastitoj domovini.
Od Stoca se pravi Mostar u(z)dahnu Sa(l)mir Kaplan i nikome ne otkri zbog Äega je to uÄinio. Blago narodu s ovako mudrim politiÄarem, gotovo da bi im pozavidjeli svi oni koji vjeruju da glupost ima granica. Nažalost, kako je odavno rekao jedan umnik, samo svemir i glupost nemaju granica i pridodao da za svemir i nije posve siguran.
