Hrvatski sveci zaštitnici, jedino što je ovom napaćenom narodu preostalo

Nju kao zaštitnicu imaju građani Zagreba, a njezin blagdan se slavi 31. svibnja, koji je ujedno i Dan grada Zagreba. Slika Majke Božje nađena je neoštećena nakon velikog požara koji je izbio 31. svibnja 1731. godine na Gornjem gradu, a hrvatski kardinal Franjo Kuharić Majku Božju je proglasio zaštitnicom grada Zagreba 31. svibnja 1991. godine. Tako se danas Zagrepčani mole Majci Božjoj od Kamenitih vrata da im ‘skine’ Bandića s vrata. Molitve zasad ne uspijevaju.

Sveti Kvirin, zaštitnik Siska i Krka

Biskup u Sisciji, osuđen na smrt jer se nije htio odreći svoje vjere; vezali su mu mlinski kamen za vrat i bacili ga u rijeku Sibaris. Njegove posljednje riječi bile su: – Sad tek u pravom smislu izvršujem svoju svećeničku službu, kad ću samoga sebe prinijeti za žrtvu Bogu.

Zagrebački biskup Petar 1627. godine naziva Svetog Kvirina ‘prvim zagrebačkim biskupom’ , jer je Zagrebačka biskupija smatrana nasljednicomnekadašnje Sisačke biskupije. Od propasti sisačke željezare jedina utjeha tamošnjim građanima ostao je upravo Sveti Kvirin.

Sveti Mihovil, zaštitnik Šibenika

Ovaj arkanđeo, koji je prikazan kao ratnik u oklopu i s mačem u ruci, osim Šibenika je zaštitnik policajaca, vojnika, padobranaca, borbenih pilota i radiologa. Njegov blagdan slavi se 29. rujna uz molitvu koja se upotrebljava kao zaštita od zlih duhova. Ta molitva je jedina egzorcistička molitva koja je danas u uporai laicima uz dopuštenje Rimokatoličke Crkve. Zanimljivo je da Svetog Mihovila podjednako štuju i židovi i kršćani i muslimani.

Ime mu potječe iz hebrejskog ‘Mi ha el’ što znači ‘Tko je kao Bog.

Sveti Vlaho, zaštitnik grada Dubrovnika

Dan Svetog Vlahe slavi se 3. veljače te neprekidno obilježava od 972. godine.

Prema legendi Sveti Vlaho javio se plebejcu Stojku, dok je noću molio u crkvi Svetog Stjepana i naložio mu da obavijesti Senat o namjeri Mlečana da napadnu grad te da se pripreme za obranu.

‘Sloboština Sv. Vlaha’ je dan kada je svaki prekršitelj, kažnjenik i prognanik mogao 2 dana prije i 2 dana poslije blagdana slobodno doći u Grad, a da ga nitko nije smio pozvati na odgovornost. Danas ogorčeni Dubrovčani kažu da gradonačelniku Vlahušiću ne pomaže ni ta povlastica jer mora odgovarati za devastiranje grada, pogotovo njegovog kulturnog dobra.

Sveti Dujam (Duje), zaštitnik Splita i Splitsko-makarske nadbiskupije

Biskup Salone i mučenik iz 304. godine čiji se blagdan slavi 7. svibnja. Prema splitskoj legendi kršćanstvu se obratio zahvaljujući propovijedima svetog Petra i potom bio kršten u Antiohiji.

Njegov lik nalazi se na grbu grada. Još uvijek, makar mnogi Splićani misle da bi ga uskoro Kerum mogao zamijeniti svojom slikom.

Sveti Vid, zaštitnik grada Rijeke

Bio progonjen 304/305 godinu od strane cara Dioklecijana, umro mučeničkom smrću bačen u kotao vrelog ulja. Ikonografija ga prikazuje kao mladića s palmom, u kotlu, katkad s gavranom i lavom.

Srednjovjekovna Rijeka zvala se po njemu ‘Rika Svetog Vida’

Sveti Krševan, glavni zaštitnik grada Zadra

Njegov blagdan se slavi 24. studenoga kada je ujedno i Dan grada Zadra. Kao lik viteza u oklopu na konju nalazi se na grbu i zastavi grada te na više spomenika i građevina u gradu.

I on je umro mučeničkom smrću, odrubljena mu je glava.

Legenda o Svetom Krševanu kaže kako je bio akvilejski mučenik iz IV. stoljeća, a istaknuo se u doba Dioklecijanova progonstva. Predaja ga povezuje sa svetom Stošijom ili Anastazijom mučenicom, po toj predaji on joj je bio vjeroučitelj, a dok je Stošija bila u tamnici, Krševan ju je svojim pismima tješio i bodrio.

Sveti Nikola, zaštitnik Varaždina i njegovih stanovnika

Svetac katoličke i pravoslavne Crkve, blagdan se slavi 6. prosinca. Uz to je zaštitnik djece i pomoraca, djevojaka i siromaha. Prema legendi Nikola je potajno kroz prozor nekadašnjeg bogataša ostavio vrećicu dukata kako bi mogao dati miraz svojoj kćeri i sretno ju udati. Njegov dan, osim Varaždinaca, slave i kršćani diljem Hrvatske, a običaj je da se noć prije blagdana u prozor ostavljaju čizmice u koje Sveti Nikola ostavlja darove. Stanovnici Varaždina ovih se dana pitaju kako je moguće da iz grada kojem je zaštitnik takav svetac izađe političar koji nema milosti prema sirotinji. Riječ je, naravno, o Radimiru Čačiću.

Sveti Juraj, zaštitnik Paga

Jedan od najslavnijih kršćanskih mučenika Istočne i Zapadne Crkve, njegovo štovanje rasprostranjeno je čitavom Europom, neke zemlje ga štuju kao sveca zaštitnika.

Nakon očeve smrti odlazi u Palestinu, gdje stupa u vojsku i uskoro postaje kršćaninom, ubijen je za Dioklecijanovog progona kršćana 303. godine.

Česte su slike i kipovi gdje Sveti Juraj pobjeđuje zmaja, prikazuje se u odori rimskog vojnika ili srednjovjekovnog viteza na bijelom konju kako zamahuje mačem. Danas bi građanima Lijepe Naše dobro došle njegove vještine da nas mačem oslobodi zmajeva koji nas vode u propast.

Sveti Bono, mučenik zaštitnik grada heroja Vukovara

Bio je rimski vojnik i progonitelj kršćana, no upoznavši papu Stjepana I., pokrstio se i obukao misničko ruho. Na krštenju papa Stjepan I. daje mu ime Bono što znači dobro. Samog papu Stjepana I. hrabri riječima: – Nemoj očajati sveti Oče, ta pripravni smo za vjeru Kristovu sve ostaviti, dapače i zadnju kapljicu krvi svoje proliti’.

Sveti Antun Padovanski, zaštitnik Knina

Svetac je, osim hrvatskog kraljevskog grada, zaštitnik i propovjednika, siromaha, budućih majki, putnika, ribara, mornara, starih ljudi, žetvi, konja, izgubljenih stvari,pošte i brodoloma.

Legenda kaže da je Antun ostavio svjetovni život te stupio u red Svetog Franje, a umro je u Padovi, gdje počivaju njegovi ostaci, a prema tome je dobio i naziv Padovanski. Umro je u Arcelli kod Padove u svojoj 36. godini. U svibnju 1232. god papa Grgur IX. ga je uvrstio u svece. U vrijeme najžešće agresije na Hrvatsku mnogi Kninjani su zazivali pomoć upravo tog sveca, a nakon što su se nakon rata vratili u svoje domove su Antunu Padovanskome zahvaljivali povratku na svoje ognjište.

Sveti Ivan Krstitelj, jedan od najpoznatijih kršćanskih svetaca te zaštitnik Delnica

Ivan je bio Isusov prethodnik te propovjednik, pustinjak i mučenik, živio je u pustinji, nosio odjelo od devine dlake, jeo divlji med i skakavce. Propovijedao je blizinu kraljevstva Božjeg i pozivao na obraćenje te je snažno utjecao na širenje idejekršćanstva u tadašnjem svijetu.

Herod Antipa zatvorio ga je u tamnicu i dao mu odbrubiti glavu jer mu je prigovorio zbog preljuba.

U srednjem vijeku, njegov blagdan zvali su ‘ljetni Božić’, u čast sv. Ivanu Krstitelju podignute su mnoge crkve počevši od Lateranske bazilike u Rimu, papinske katedrale.

Njegovo se rođenje slavi kao svetkovina 24. lipnja, a mučeništvo, nekad nazivano i Glavosjek Svetog Ivana Krstitelja, kao spomendan 29. kolovoza.

Ovi nabrojani sveci zaštitnici samo su jedni od mnogih, svaki hrvatski grad, mjesto i selo ima nekoga kome se obraća u najtežim trenucima te se dotičnom svecu u čast organiziraju razne manifestacije uz obaveznu misu i molitvu. Taj običaj, naravno, nije novovjekovna izmišljotina već postoji niz stoljeća. Dovoljno je samo se podsjetiti svetkovine Svetog Vlahe u Dubrovniku koja se obilježava više od tisućljeća. Da zaključimo Hrvati su kao katolički narod oduvijek imali svoje svece zaštitnike kojima su se obraćali za pomoć u teškim vremenima, a kroz minula stoljeća za ovaj napaćeni narod bilo ih je i previše. Danas je ponovo takva situacija te se narod totalno razočaran u vlast i sve oko nje ponovo mora obraćati svecima i čekati pomoć s neba.