Scena
HRVATSKI NAROD POD ZAŠTITNIČKIM PLAŠTOM MAJKE BOŽJE
DETALJAN PREGLED MARIJANSKIH SVETIŠTA U HRVATSKOJ – Odani smo svojoj Kraljici (FOTO)
Djevici Mariji, naÅ¡oj Kraljici i najvjernijoj odvjetnici, hrvatski narod utjeÄe se od davnina. Njoj u Äast i slavu, naÅ¡oj zagovornici kod Spasitelja posvećeno je 1162 vjerska objekta i 8 katedrala
Pod zaÅ¡titniÄki plaÅ¡t Majke Božje Hrvati se utjeÄu odavnina. Sve ratove, glad, nevolje, napade hrvatski narod preživio je sklonjen pod zaÅ¡titniÄki plaÅ¡t ljubljene nam Majke Božje. Tome svjedoÄe brojne crkve, samostani, molitve i pjesme posvećene Gospi od najranijih nam dana.
Jedinstvena veza Djevice Marije i hrvatskog naroda dokazana je i gestom kojom su Hrvati, jedni od rijetkih kršćana pozdrav “Hvaljen budi Isus Kristâ€, pretvorili u pozdrav “Hvaljen Isus i Marijaâ€. Taj su pozdrav Hrvati uÄinili svojim najraÅ¡irenijim pozdravom sve do danaÅ¡njih dana.
Blažena Djevica Marija pomagala je naÅ¡em narodu oduvijek i u zahvalnost narod je proglasio svojom “Kraljicom†te prozvao “najvjernijom odvjetnicom Hrvatskeâ€.
O razmjerama odanosti Hrvata Majci Božjoj govore i brojke: 1162 vjerska objekta i 8 katedrala posvećeno je Djevici Mariji.
Uznesenju Blažene Djevice Marije (Velika Gospa) posvećene su katedrale u Zagrebu, Splitu, Puli, Dubrovniku, Varaždinu, PoreÄu i Krku, a NavjeÅ¡tenju Blažene Djevice Marije posvećena je katedrala u Gospiću. Uz to, Uznesenju Djevice Marije posvećena je i konkatedrala u Senju i bivÅ¡a katedrala na Rabu, NavjeÅ¡tenju Djevice Marije posvećena je bivÅ¡a katedrala u Pićanu te Svetoj Mariji posvećena je bivÅ¡a katedrala na Osoru.
Marija Bistrica
Najveća svetinja hrvatskog naroda, kip Majke Božje s Djetetom u naruÄju, Äuva se u svetiÅ¡tu Majke Božje BistriÄke. Crnu Madonu svake godine posjećuje viÅ¡e od 800.000 hodoÄasnika.
“SvetiÅ¡te je mjesto hodoÄašća gdje se ljudi dolaze pokloniti Bogu. To je zatim i mjesto oproÅ¡tenja gdje mi tražimo oprost od onih koje smo povrijedili, a jednako tako nudimo oprost onima kojima smo Äinili nažao. Zbog svega toga svetiÅ¡te je mjesto koje treba osobno doživjeti i proživjetiâ€, objaÅ¡njava veleÄasni Zlatko Koren, voditelj svetiÅ¡ta Marija Bistrica.
Papa Ivan Pavao II. proglasio je kardinala Alojzija Stepinca blaženim, 3. listopada 1998. u Mariji Bistrici.
Gospa IlaÄka
IlaÄa – marijansko svetiÅ¡te Gospe “na Vodici†u Srijemu, Äije Å¡tovanje je odobrio biskup Strossmayer. Prema priÄi, 1865. godine pojavio se izvor. Jedan mjeÅ¡tanin želio ga je koristiti za napajanje stoke. Te veÄeri, Djevica Marija, s bijelom krunom na glavi i djetetom na lijevoj ruci se ukazala jednom drugom mjeÅ¡taninu i poruÄila da je izvor namijenjen ljudima, da piju vodu i ozdravljaju. Mjesto je prozvano Gospina vodica. Bio je to prvi izvor u svijetu koji je provreo nakon Lurda, a do danas nije presuÅ¡io. Kasnije je na tom mjestu sagraÄ‘ena kapelica i zabilježena su Äudesna ozdravljenja.
Majka Božja od Kamenitih vrata
U prolazu drevnih gradskih vrata u Zagrebu nalazi se kapelica Majke Božje od Kamenitih vrata. Za razliku od velikih marijanskih svetiÅ¡ta u Hrvatskoj, Kamenita vrata su prostor za vrlo intimnu molitvu. Od davnine se tu Å¡tovala Gospina slika Marije Kraljice svijeta. Ta je slika jedna od najstarijih Å¡to ih Zagreb posjeduje. PotjeÄe iz 16. St. i prikazuje Gospu kao Vladaricu sa žezlom u ruci, dok desnom pridržava svoga Sina Isusa. U lijevoj drži mali globus. Slika je priÄvršćena na jelovu dasku. Slika je naroÄito Å¡tovana od godine 1731. Te je godine 31. svibnja teÅ¡ki požar poharao GriÄ i Kaptol, okvir slike je nagorio ali slika je ostala netaknuta. Iste godine brigom pobožne udovice Modlar slika je smjeÅ¡tena u lijep barokni oltar, koji je stavljen u udubljenje prolaza Kamenitih vrata. Na oltaru iznad Gospine slike napisano je: “Pomoćnica u svim nevoljama i protiv požaraâ€. O dvjestogodiÅ¡njici oÄuvanja Gospine slike, 31. svibnja 1931. godine, sveÄano je okrunjena Ona, Vratarica i ÄŒuvarica grada Zagreba, Majka Božja od Kamenitih vrata.
1991. je zagrebaÄki nadbiskup kardinal Franjo Kuharić proglasio M.B. Kamenitu zaÅ¡titnicom grada Zagreba i izrekao poznatu molitvu Mjaci Božjoj od Kamenitih vrata.
Gospa od ZeÄeva
Ukazanje Gospe od ZeÄeva, s tradicijskim hodoÄašćem, slavi se u Ninu gotovo 500 godina. Temeljeno je na crkvenim zapisima iz 16. stoljeća, a povezano je s ukazanjem Blažene Djevice Marije, koja se 1516. g ukazala pastirici Jeleni GrubiÅ¡ić.
Od straha da joj se svijet ne ruga udovica nije odmah ispriÄala sumjeÅ¡tanima o Gospinu ukazanju. No Gospa joj se ukazala ponovo i dala joj poruku za puk. I dalje u sumnji, udovica Jelena doÅ¡la je pred Gospin kip i zatražila potvrdu ili znamenje ukazanja Gospina. I eto iznenada vidi Jelena gdje suze rone iz lijevog i desnog oka Gospina. Pohrlila je objaviti Gospino ukazanje najprije dostojanstveniku stolne crkve Ninske. Narodom se proÅ¡irila priÄa o Gospinim suzama u crkvi, pa su mnogi doÅ¡li vidjeti Äudo. TadaÅ¡nja crkvena vlast, uslijed takvih Äudotvornih dogaÄ‘aja, potvrÄ‘enih od toliko svjedoka, priznaje Gospino ukazanje i ono se otad svake godine slavi 5. svibnja. Od tada pa do danas drži se svetkovina te se Gospin kip svake godine prenosi kopnom pjeÅ¡ice ili morem laÄ‘ama na otoÄić ZeÄevo, gdje se slavi i služi sveta misa.
Gospa Aljmaška
Gospa od UtoÄiÅ¡ta, Gospa prognanica… To su nazivi Äudotvornog kipa Bogorodice koji se vežu uz aljmaÅ¡ko svetiÅ¡te. Nastalo je 1704. godine, a osnovali su ga isusovci. Odabrali su najprije baranjsko selo Lug. MjeÅ¡tani su s veseljem doÄekali Gospin dolazak i odmah su je prozvali Gospom od UtoÄiÅ¡ta. No zbog sukoba s kalvinistima i u strahu, da će oni razoriti crkvu i oskvrnuti kip, jezuiti ga sklanjaju u AljmaÅ¡ te ondje grade novu crkvu, novo svetiÅ¡te i daju joj ime Gospa od UtoÄiÅ¡ta.
Na blagdan Velike Gospe ovdje hodoÄasti velik broj vjernika i turista – godiÅ¡nje i do 150 000. Crkva Gospe od UtoÄiÅ¡ta, s kipom Majke Božje, izgraÄ‘ena je 1864. godine, no ona je sravnjena do temelja u Domovinskom ratu.
Kobnog 1. Kolovoza 1991. JNA uz Äetnike napala je AljmaÅ¡, Dalj i Erdut. Ljudi su bježeći spaÅ¡avali život, a agresori su u ratnom divljanju ruÅ¡ili sve pred sobom pa i crkve. Posredstvom UNPROFOR-a grupa vjernika probila se do ruÅ¡evine aljmaÅ¡kog svetiÅ¡ta i ondje su krajem listopada 1992. g. pronaÅ¡li posve neoÅ¡tećen Gospin kip. Bilo je to Äudo nad Äudima u onom vremenu. Prebacili su ga u slobodni Osijek te nosili po župama koje nisu bile okupirane. Narod je kip tada nazvao Gospom Prognanicom, koja je doživjela sudbinu svog prognanog naroda. Nakon sedam dugih godina u progonstvu doživjeli su i Gospin povratak u AljmaÅ¡. Na mjestu stare izgraÄ‘ena je nova crkva, kao moderno arhitektonsko zdanje.
Svetište Gospe od Prizidnica
Na južnoj strani otoka ÄŒiova, u Prizidnicama, meÄ‘u strmim stijenama iznad samog mora, prije gotovo pet stoljeća podignuta je crkva Gospe od Prizidnice. Nad vratima crkve uzidane su dvije kamene ploÄe, a ona starija svjedoci o povijesti svetiÅ¡ta.
“Svećenik Juraj Stoidražić doÄ‘e u ovu pustinju i sagradi ovaj hram na Äast BezgreÅ¡nog zaÄeća Djevice Marije, 1546 god.â€
Crkva je ukraÅ¡ena milosnom Gospinom slikom koja u rukama drži Isusa. Slika milosne Gospe potjeÄe iz 14. stoljeća od Äuvene slikarske Å¡kole na otoku Kreti.
Trsatsko marijansko svetište
Prema narodnoj tradiciji i pisanim kronikama, na trsatsko brdo 10. svibnja 1291. na Äudesan je naÄin iz Nazareta stigla rodna kuća Blažene Djevice Marije. Na tome mjestu kuća je boravila tri godine i na jednako Äudesan naÄin preÅ¡la u talijanski gradić Loreto (10. prosinca 1294.) gdje se i dan danas nalazi. Taj dogaÄ‘aj se toliko dojmio ondaÅ¡njeg naroda da su ljudi odmah poÄeli hodoÄastiti na trsatsko brdo.
Crkva Blažene Djevice Marije na Trsatu – Gospe Trsatske je najstarije hrvatsko marijansko svetiÅ¡te i odrediÅ¡te mnogih hodoÄasnika iz zemlje i inozemstva. U njoj se nalazi Äudotvorna Marijina slika. TakoÄ‘er u sklopu franjevaÄkog samostana je i kapela Zavjetnih darova, dok se ispred crkve nalazi kip pape Ivana Pavla II., “Trsatski hodoÄasnik†podignut povodom njegovog 100-og svjetskog hodoÄašća kada je tom prilikom posjetio Rijeku, Trsat i mnoge hrvatske gradove i svetiÅ¡ta.
Najveće marijansko svetište u Dalmaciji – Sinj
U kolovozu 1715. godine Turci pokuÅ¡avaju ponovno zavladati Sinjem te ga drže pod dugotrajnom opsadom. O dogaÄ‘ajima iz tog vremena postoji svjedoÄanstvo u pisanom obliku na talijanskom jeziku, tzv. “Dnevnik opsade Sinjaâ€. Prema njemu, tog kolovoza 1715. godine, hrabri puk Sinja i Cetinske krajine ispisao je najslavnije stranice svoje povijesti.
Nakon teÅ¡ke opsade, u noći izmeÄ‘u 14. i 15. kolovoza, Turci su odustali te su bijegom u Livno potražili sigurnost. Za sobom su ostavili oko 10.000 poginulih i golem ratni plijen. Od samog su poÄetka puk Sinja i njegovi branitelji tu pobjedu pripisivali Äudotvornom zagovoru Gospe Sinjske, Äija je slika svo vrijeme opsade bila u tvrÄ‘avi, kamo je bila prenesena iz franjevaÄkog samostana podno grada da je Turci ne oskvrnu.
U zahvalu na pomoći providur je Balbi s Äasnicima odmah skupio 80 zlatnika koje su poslali u Veneciju da se skuje zlatna kruna i križ i da se okruni Gospin lik. Pri dnu krune urezao je u dva reda rijeÄi: Zauvijek okrunjena slavi slavlje, godine 1715.
Marijansko svetište Zagreba – Remete
Crkva je osnovana godine 1288. Sagrađena je na mjestu koje prije nije bilo naseljeno, te su se ondje okupljali pustinjaci (eremiti, odatle ime Remete). Svetištem su upravljali pavlini. U 16. stoljeću su svetište poharali Turci koji su preostale pavline odveli i ubili u Vugrovcu.
Crkva je kasnije obnovljena i služila je kao župna crkva za naselja sjeverno od Zagreba. 1880. je crkvu poharao Veliki potres, te je obnovljena pod nadzorom Hermanna Bolléa. Nakon Drugog svjetskog rata svetištem upravljaju karmelićani.
Gospa Remetska nosi naslov Odvjetnica Hrvatske, te su joj se kroz povijest molili i utjecali brojni hrvatski vladari i velikani. U crkvi postoje freske pavlinskog slikara Ivana Rangera koje su nažalost većim dijelom nastradale u potresu 1880.
Marijansko svetište u Splitu – Pojišan
Prvi put se spominje na kamenom natpisu iz 10. stoljeća. Glavno je slavlje na Veliku Gospu 15. kolovoza, kad se ikona Marije Hraniteljice u srebrnom prijestolju ujutro donosi u katedralu da bi se naveÄer sveÄano, na ramenima puÄana i mornara, u pratnji nadbiskupa, kanonika, svećenstva i desetaka tisuća vjernika, ulicama grada vratila u svetiÅ¡te na PojiÅ¡anu. ÄŒudotvorna slika u proÅ¡losti je Äesto donoÅ¡ena u grad i ostajala ondje dok ne bi proÅ¡le opasnosti od ratova, epidemija, suÅ¡a, gladi.
Marijansko svetište sv. Marije Jeruzalemske na Trškom vrhu kod Krapine
Nakon donoÅ¡enja Marijina kipa iz Jeruzalema 1669., crkva je sagraÄ‘ena 1761. godine. UnutraÅ¡njost crkve je 1772. oslikao Anton Lerchinger. Dekorativni oslik s figuralnim prikazima ispunjava sve zidne povrÅ¡ine. SrediÅ¡nji prizor na svodu i lukovima broda prikazuje UzaÅ¡ašće Marijino s puno anÄ‘ela, oko kojega su prozori iz Starog zavjeta. U lunetama su prizori iz života Bogorodice, a u uglovima Äetiri evanÄ‘elista. Na svoÄ‘enom trijumfalnom luku je Å kapularska Marija sa sv. Dominikom i sv. Marijom Velikom. VjeÅ¡to je izvedena i kompozicija naÅ¡ašća Äudotvornog kipića Marije s djetetom Å¡to ga je iz Jeruzalema donio Stjepan Balagović na dar bratu Nikoli. Pojedini prizori popraćeni su natpisima na vrpcama. Cijeli je ciklus oslikan živim bojama.
Marijansko svetište Gospe od Otoka – Solin
Već u 10. stoljeću na tom mjestu bile su dvije crkve: Blažene Djevice Marije i sv. Stjepana, koje je dala sagraditi hrvatska kraljica Jelena Slavna. Splitski kroniÄar Toma ArhiÄ‘akon napisao je kako su se u predvorju crkve sv. Stjepana pokapali hrvatski kraljevi. Don Frane Bulić naÅ¡ao je nadgrobni natpis kraljice Jelene 1898. godine. Poslije odlaska Turaka, sagraÄ‘ena je crkva Gospe od Otoka. Izgorijela je 1875., a sadaÅ¡nja je sagraÄ‘ena 1878. godine.
Marijansko svetište Majke Božje Molvarske
S veliÄanstvenom župnom crkvom Uznesenja Marijina, iz 1862. godine, najveće je u Podravini. Kapela Blažene Djevice Marije spominje se od 1501. godine. Iz srednjovjekovne kapele saÄuvao se drveni gotiÄki kip Majke Božje, nastao oko 1470. godine. MjeÅ¡tani su pred strahom od Turaka zakopali kip i pobjegli. Prigodom poljoprivrednih radova ponovno je pronaÄ‘en. ÄŒudotvornost kipa Molve je pretvorilo u marijansko svetiÅ¡te i hodoÄasniÄko odrediÅ¡te. Kip se nalazi u kapeli Majke Božje Molvarske, na groblju.
Gospa od Suza
U Pleternici se nalazi marijansko svetište Gospe od Suza iz 1955. godine. Nastalo je po uzoru na svetište Gospe od Suza na Siciliji. Sirakuški biskup darovao je blagoslovljenu sliku Gospe od Suza 1958. godine. Povodom 50. godišnjice, 2005. godine službeno je proglašeno svetištem.
‘Mali Lurd’ skriven podno Biokova
Nedaleko od grada Makarske, u skladnom prirodnom ambijentu, na obroncima šumovitog brežuljka nalazi se biskupijsko svetište Gospe Lurdske, Vepric. Svetište postoji od 1908. godine i osnovao ga je biskup dr. Juraj Carić koji je tu i pokopan.
Poznat je pod nazivom ‘Mali Lurd’ jer svojim izgledom podsjeća na francuski Lurd u kojem se 1858. godine 18 puta Bernardici Soubirous ukazala Blažena Djevica Marija.
SvetiÅ¡te se nalazi samo stotinjak metara od mora, uvuÄeno je u Biokovu. Prirodna Å¡pilja u kojoj je napravljen kameni oltar i na vrh koje je postavljen kip Gospe te cijeli krajolik s brežuljcima, raslinjem i prirodnim potokom apsolutno podsjećaju na Lurd.
U svetištu je podignuta kapela sa sakristijom, spomenuti kameni oltar na ulazu u špilju, ispovjedaonice, postaje križnog puta, dom za duhovne vježbe, staze za procesije.
Zbog svoje prirodne ljepote, blizine mora, mira i tiÅ¡ine kojom odiÅ¡e, svetiÅ¡te Vepric jako je privlaÄno za hodoÄasnike tijekom cijele godine, a osobito za hodoÄasniÄkih dana 7. i 8. rujna, 15. kolovoza, 25. ožujka i 11. veljaÄe.
SvetiÅ¡te Majke Božje u VoćinuÂ
U Voćinu je smjeÅ¡teno jedno od znaÄajnijih hrvatskih marijanskih svetiÅ¡ta, svetiÅ¡te PohoÄ‘enja Blažene Djevice Marije. Crkva Majke Božje u Voćinu, veoma vrijedan primjer gotike u Sjevernoj Hrvatskoj, sagraÄ‘ena je u 15. stoljeću. Za vrijeme osmanlijske vladavine u Slavoniji tijekom 16. i 17. stoljeća bila je oÅ¡tećena, ali je obnavljaju franjevci koncem 17. stoljeća i sa svojim milosnim Gospinim kipom postala je hodoÄasniÄkom crkvom u koju su dolazili vjernici iz cijele Slavonije. Tijekom II. svjetskog rata 1944. godine teÅ¡ko je oÅ¡tećena i ostala bez krova. Trudom svojih vjernika i dobroÄinitelja obnovljena je. UnatoÄ strogim zabranama i progonima komunistiÄkih vlasti nakon II. svjetskog rata, vjernici su ostali vjerni svojoj Voćinskoj Gospi te su se hodoÄašća od 1963. godine ponovno organizirala a nakon obnove crkve bivala sve brojnija. U noći 13. na 14. prosinca 1991. godine srpske vojne postrojbe razorile su voćinsku crkvu do temelja, te je i ona pretrpjela teÅ¡ku sudbinu tamoÅ¡njih katolika, okrutno poubijanih ili poginulih. Obnovljena je 2008. godine.
U Hrvatskoj su još brojna marijanska svetišta, poput onog Dragotin, Gorica, Krasno, na Pagu Gospe od Starog grada, Pećno, Svetište Majke Božje Kloštarske u Slavosnkom Kobašu, u zadarskim Arbanasima….
DETALJAN PREGLED MARIJANSKIH SVETIŠTA U HRVATSKOJ – Odani smo svojoj Kraljici (FOTO)
Djevici Mariji, naÅ¡oj Kraljici i najvjernijoj odvjetnici, hrvatski narod utjeÄe se od davnina. Njoj u Äast i slavu, naÅ¡oj zagovornici kod Spasitelja posvećeno je 1162 vjerska objekta i 8 katedrala
Pod zaÅ¡titniÄki plaÅ¡t Majke Božje Hrvati se utjeÄu odavnina. Sve ratove, glad, nevolje, napade hrvatski narod preživio je sklonjen pod zaÅ¡titniÄki plaÅ¡t ljubljene nam Majke Božje. Tome svjedoÄe brojne crkve, samostani, molitve i pjesme posvećene Gospi od najranijih nam dana.
Jedinstvena veza Djevice Marije i hrvatskog naroda dokazana je i gestom kojom su Hrvati, jedni od rijetkih kršćana pozdrav “Hvaljen budi Isus Kristâ€, pretvorili u pozdrav “Hvaljen Isus i Marijaâ€. Taj su pozdrav Hrvati uÄinili svojim najraÅ¡irenijim pozdravom sve do danaÅ¡njih dana.
Blažena Djevica Marija pomagala je naÅ¡em narodu oduvijek i u zahvalnost narod je proglasio svojom “Kraljicom†te prozvao “najvjernijom odvjetnicom Hrvatskeâ€.
O razmjerama odanosti Hrvata Majci Božjoj govore i brojke: 1162 vjerska objekta i 8 katedrala posvećeno je Djevici Mariji.
Uznesenju Blažene Djevice Marije (Velika Gospa) posvećene su katedrale u Zagrebu, Splitu, Puli, Dubrovniku, Varaždinu, PoreÄu i Krku, a NavjeÅ¡tenju Blažene Djevice Marije posvećena je katedrala u Gospiću. Uz to, Uznesenju Djevice Marije posvećena je i konkatedrala u Senju i bivÅ¡a katedrala na Rabu, NavjeÅ¡tenju Djevice Marije posvećena je bivÅ¡a katedrala u Pićanu te Svetoj Mariji posvećena je bivÅ¡a katedrala na Osoru.
Marija Bistrica
Najveća svetinja hrvatskog naroda, kip Majke Božje s Djetetom u naruÄju, Äuva se u svetiÅ¡tu Majke Božje BistriÄke. Crnu Madonu svake godine posjećuje viÅ¡e od 800.000 hodoÄasnika.
“SvetiÅ¡te je mjesto hodoÄašća gdje se ljudi dolaze pokloniti Bogu. To je zatim i mjesto oproÅ¡tenja gdje mi tražimo oprost od onih koje smo povrijedili, a jednako tako nudimo oprost onima kojima smo Äinili nažao. Zbog svega toga svetiÅ¡te je mjesto koje treba osobno doživjeti i proživjetiâ€, objaÅ¡njava veleÄasni Zlatko Koren, voditelj svetiÅ¡ta Marija Bistrica.
Papa Ivan Pavao II. proglasio je kardinala Alojzija Stepinca blaženim, 3. listopada 1998. u Mariji Bistrici.
Gospa IlaÄka
IlaÄa – marijansko svetiÅ¡te Gospe “na Vodici†u Srijemu, Äije Å¡tovanje je odobrio biskup Strossmayer. Prema priÄi, 1865. godine pojavio se izvor. Jedan mjeÅ¡tanin želio ga je koristiti za napajanje stoke. Te veÄeri, Djevica Marija, s bijelom krunom na glavi i djetetom na lijevoj ruci se ukazala jednom drugom mjeÅ¡taninu i poruÄila da je izvor namijenjen ljudima, da piju vodu i ozdravljaju. Mjesto je prozvano Gospina vodica. Bio je to prvi izvor u svijetu koji je provreo nakon Lurda, a do danas nije presuÅ¡io. Kasnije je na tom mjestu sagraÄ‘ena kapelica i zabilježena su Äudesna ozdravljenja.
Majka Božja od Kamenitih vrata
U prolazu drevnih gradskih vrata u Zagrebu nalazi se kapelica Majke Božje od Kamenitih vrata. Za razliku od velikih marijanskih svetiÅ¡ta u Hrvatskoj, Kamenita vrata su prostor za vrlo intimnu molitvu. Od davnine se tu Å¡tovala Gospina slika Marije Kraljice svijeta. Ta je slika jedna od najstarijih Å¡to ih Zagreb posjeduje. PotjeÄe iz 16. St. i prikazuje Gospu kao Vladaricu sa žezlom u ruci, dok desnom pridržava svoga Sina Isusa. U lijevoj drži mali globus. Slika je priÄvršćena na jelovu dasku. Slika je naroÄito Å¡tovana od godine 1731. Te je godine 31. svibnja teÅ¡ki požar poharao GriÄ i Kaptol, okvir slike je nagorio ali slika je ostala netaknuta. Iste godine brigom pobožne udovice Modlar slika je smjeÅ¡tena u lijep barokni oltar, koji je stavljen u udubljenje prolaza Kamenitih vrata. Na oltaru iznad Gospine slike napisano je: “Pomoćnica u svim nevoljama i protiv požaraâ€. O dvjestogodiÅ¡njici oÄuvanja Gospine slike, 31. svibnja 1931. godine, sveÄano je okrunjena Ona, Vratarica i ÄŒuvarica grada Zagreba, Majka Božja od Kamenitih vrata.
1991. je zagrebaÄki nadbiskup kardinal Franjo Kuharić proglasio M.B. Kamenitu zaÅ¡titnicom grada Zagreba i izrekao poznatu molitvu Mjaci Božjoj od Kamenitih vrata.
Gospa od ZeÄeva
Ukazanje Gospe od ZeÄeva, s tradicijskim hodoÄašćem, slavi se u Ninu gotovo 500 godina. Temeljeno je na crkvenim zapisima iz 16. stoljeća, a povezano je s ukazanjem Blažene Djevice Marije, koja se 1516. g ukazala pastirici Jeleni GrubiÅ¡ić.
Od straha da joj se svijet ne ruga udovica nije odmah ispriÄala sumjeÅ¡tanima o Gospinu ukazanju. No Gospa joj se ukazala ponovo i dala joj poruku za puk. I dalje u sumnji, udovica Jelena doÅ¡la je pred Gospin kip i zatražila potvrdu ili znamenje ukazanja Gospina. I eto iznenada vidi Jelena gdje suze rone iz lijevog i desnog oka Gospina. Pohrlila je objaviti Gospino ukazanje najprije dostojanstveniku stolne crkve Ninske. Narodom se proÅ¡irila priÄa o Gospinim suzama u crkvi, pa su mnogi doÅ¡li vidjeti Äudo. TadaÅ¡nja crkvena vlast, uslijed takvih Äudotvornih dogaÄ‘aja, potvrÄ‘enih od toliko svjedoka, priznaje Gospino ukazanje i ono se otad svake godine slavi 5. svibnja. Od tada pa do danas drži se svetkovina te se Gospin kip svake godine prenosi kopnom pjeÅ¡ice ili morem laÄ‘ama na otoÄić ZeÄevo, gdje se slavi i služi sveta misa.
Gospa Aljmaška
Gospa od UtoÄiÅ¡ta, Gospa prognanica… To su nazivi Äudotvornog kipa Bogorodice koji se vežu uz aljmaÅ¡ko svetiÅ¡te. Nastalo je 1704. godine, a osnovali su ga isusovci. Odabrali su najprije baranjsko selo Lug. MjeÅ¡tani su s veseljem doÄekali Gospin dolazak i odmah su je prozvali Gospom od UtoÄiÅ¡ta. No zbog sukoba s kalvinistima i u strahu, da će oni razoriti crkvu i oskvrnuti kip, jezuiti ga sklanjaju u AljmaÅ¡ te ondje grade novu crkvu, novo svetiÅ¡te i daju joj ime Gospa od UtoÄiÅ¡ta.
Na blagdan Velike Gospe ovdje hodoÄasti velik broj vjernika i turista – godiÅ¡nje i do 150 000. Crkva Gospe od UtoÄiÅ¡ta, s kipom Majke Božje, izgraÄ‘ena je 1864. godine, no ona je sravnjena do temelja u Domovinskom ratu.
Kobnog 1. Kolovoza 1991. JNA uz Äetnike napala je AljmaÅ¡, Dalj i Erdut. Ljudi su bježeći spaÅ¡avali život, a agresori su u ratnom divljanju ruÅ¡ili sve pred sobom pa i crkve. Posredstvom UNPROFOR-a grupa vjernika probila se do ruÅ¡evine aljmaÅ¡kog svetiÅ¡ta i ondje su krajem listopada 1992. g. pronaÅ¡li posve neoÅ¡tećen Gospin kip. Bilo je to Äudo nad Äudima u onom vremenu. Prebacili su ga u slobodni Osijek te nosili po župama koje nisu bile okupirane. Narod je kip tada nazvao Gospom Prognanicom, koja je doživjela sudbinu svog prognanog naroda. Nakon sedam dugih godina u progonstvu doživjeli su i Gospin povratak u AljmaÅ¡. Na mjestu stare izgraÄ‘ena je nova crkva, kao moderno arhitektonsko zdanje.
Svetište Gospe od Prizidnica
Na južnoj strani otoka ÄŒiova, u Prizidnicama, meÄ‘u strmim stijenama iznad samog mora, prije gotovo pet stoljeća podignuta je crkva Gospe od Prizidnice. Nad vratima crkve uzidane su dvije kamene ploÄe, a ona starija svjedoci o povijesti svetiÅ¡ta.
“Svećenik Juraj Stoidražić doÄ‘e u ovu pustinju i sagradi ovaj hram na Äast BezgreÅ¡nog zaÄeća Djevice Marije, 1546 god.â€
Crkva je ukraÅ¡ena milosnom Gospinom slikom koja u rukama drži Isusa. Slika milosne Gospe potjeÄe iz 14. stoljeća od Äuvene slikarske Å¡kole na otoku Kreti.
Trsatsko marijansko svetište
Prema narodnoj tradiciji i pisanim kronikama, na trsatsko brdo 10. svibnja 1291. na Äudesan je naÄin iz Nazareta stigla rodna kuća Blažene Djevice Marije. Na tome mjestu kuća je boravila tri godine i na jednako Äudesan naÄin preÅ¡la u talijanski gradić Loreto (10. prosinca 1294.) gdje se i dan danas nalazi. Taj dogaÄ‘aj se toliko dojmio ondaÅ¡njeg naroda da su ljudi odmah poÄeli hodoÄastiti na trsatsko brdo.
Crkva Blažene Djevice Marije na Trsatu – Gospe Trsatske je najstarije hrvatsko marijansko svetiÅ¡te i odrediÅ¡te mnogih hodoÄasnika iz zemlje i inozemstva. U njoj se nalazi Äudotvorna Marijina slika. TakoÄ‘er u sklopu franjevaÄkog samostana je i kapela Zavjetnih darova, dok se ispred crkve nalazi kip pape Ivana Pavla II., “Trsatski hodoÄasnik†podignut povodom njegovog 100-og svjetskog hodoÄašća kada je tom prilikom posjetio Rijeku, Trsat i mnoge hrvatske gradove i svetiÅ¡ta.
Najveće marijansko svetište u Dalmaciji – Sinj
U kolovozu 1715. godine Turci pokuÅ¡avaju ponovno zavladati Sinjem te ga drže pod dugotrajnom opsadom. O dogaÄ‘ajima iz tog vremena postoji svjedoÄanstvo u pisanom obliku na talijanskom jeziku, tzv. “Dnevnik opsade Sinjaâ€. Prema njemu, tog kolovoza 1715. godine, hrabri puk Sinja i Cetinske krajine ispisao je najslavnije stranice svoje povijesti.
Nakon teÅ¡ke opsade, u noći izmeÄ‘u 14. i 15. kolovoza, Turci su odustali te su bijegom u Livno potražili sigurnost. Za sobom su ostavili oko 10.000 poginulih i golem ratni plijen. Od samog su poÄetka puk Sinja i njegovi branitelji tu pobjedu pripisivali Äudotvornom zagovoru Gospe Sinjske, Äija je slika svo vrijeme opsade bila u tvrÄ‘avi, kamo je bila prenesena iz franjevaÄkog samostana podno grada da je Turci ne oskvrnu.
U zahvalu na pomoći providur je Balbi s Äasnicima odmah skupio 80 zlatnika koje su poslali u Veneciju da se skuje zlatna kruna i križ i da se okruni Gospin lik. Pri dnu krune urezao je u dva reda rijeÄi: Zauvijek okrunjena slavi slavlje, godine 1715.
Marijansko svetište Zagreba – Remete
Crkva je osnovana godine 1288. Sagrađena je na mjestu koje prije nije bilo naseljeno, te su se ondje okupljali pustinjaci (eremiti, odatle ime Remete). Svetištem su upravljali pavlini. U 16. stoljeću su svetište poharali Turci koji su preostale pavline odveli i ubili u Vugrovcu.
Crkva je kasnije obnovljena i služila je kao župna crkva za naselja sjeverno od Zagreba. 1880. je crkvu poharao Veliki potres, te je obnovljena pod nadzorom Hermanna Bolléa. Nakon Drugog svjetskog rata svetištem upravljaju karmelićani.
Gospa Remetska nosi naslov Odvjetnica Hrvatske, te su joj se kroz povijest molili i utjecali brojni hrvatski vladari i velikani. U crkvi postoje freske pavlinskog slikara Ivana Rangera koje su nažalost većim dijelom nastradale u potresu 1880.
Marijansko svetište u Splitu – Pojišan
Prvi put se spominje na kamenom natpisu iz 10. stoljeća. Glavno je slavlje na Veliku Gospu 15. kolovoza, kad se ikona Marije Hraniteljice u srebrnom prijestolju ujutro donosi u katedralu da bi se naveÄer sveÄano, na ramenima puÄana i mornara, u pratnji nadbiskupa, kanonika, svećenstva i desetaka tisuća vjernika, ulicama grada vratila u svetiÅ¡te na PojiÅ¡anu. ÄŒudotvorna slika u proÅ¡losti je Äesto donoÅ¡ena u grad i ostajala ondje dok ne bi proÅ¡le opasnosti od ratova, epidemija, suÅ¡a, gladi.
Marijansko svetište sv. Marije Jeruzalemske na Trškom vrhu kod Krapine
Nakon donoÅ¡enja Marijina kipa iz Jeruzalema 1669., crkva je sagraÄ‘ena 1761. godine. UnutraÅ¡njost crkve je 1772. oslikao Anton Lerchinger. Dekorativni oslik s figuralnim prikazima ispunjava sve zidne povrÅ¡ine. SrediÅ¡nji prizor na svodu i lukovima broda prikazuje UzaÅ¡ašće Marijino s puno anÄ‘ela, oko kojega su prozori iz Starog zavjeta. U lunetama su prizori iz života Bogorodice, a u uglovima Äetiri evanÄ‘elista. Na svoÄ‘enom trijumfalnom luku je Å kapularska Marija sa sv. Dominikom i sv. Marijom Velikom. VjeÅ¡to je izvedena i kompozicija naÅ¡ašća Äudotvornog kipića Marije s djetetom Å¡to ga je iz Jeruzalema donio Stjepan Balagović na dar bratu Nikoli. Pojedini prizori popraćeni su natpisima na vrpcama. Cijeli je ciklus oslikan živim bojama.
Marijansko svetište Gospe od Otoka – Solin
Već u 10. stoljeću na tom mjestu bile su dvije crkve: Blažene Djevice Marije i sv. Stjepana, koje je dala sagraditi hrvatska kraljica Jelena Slavna. Splitski kroniÄar Toma ArhiÄ‘akon napisao je kako su se u predvorju crkve sv. Stjepana pokapali hrvatski kraljevi. Don Frane Bulić naÅ¡ao je nadgrobni natpis kraljice Jelene 1898. godine. Poslije odlaska Turaka, sagraÄ‘ena je crkva Gospe od Otoka. Izgorijela je 1875., a sadaÅ¡nja je sagraÄ‘ena 1878. godine.
Marijansko svetište Majke Božje Molvarske
S veliÄanstvenom župnom crkvom Uznesenja Marijina, iz 1862. godine, najveće je u Podravini. Kapela Blažene Djevice Marije spominje se od 1501. godine. Iz srednjovjekovne kapele saÄuvao se drveni gotiÄki kip Majke Božje, nastao oko 1470. godine. MjeÅ¡tani su pred strahom od Turaka zakopali kip i pobjegli. Prigodom poljoprivrednih radova ponovno je pronaÄ‘en. ÄŒudotvornost kipa Molve je pretvorilo u marijansko svetiÅ¡te i hodoÄasniÄko odrediÅ¡te. Kip se nalazi u kapeli Majke Božje Molvarske, na groblju.
Gospa od Suza
U Pleternici se nalazi marijansko svetište Gospe od Suza iz 1955. godine. Nastalo je po uzoru na svetište Gospe od Suza na Siciliji. Sirakuški biskup darovao je blagoslovljenu sliku Gospe od Suza 1958. godine. Povodom 50. godišnjice, 2005. godine službeno je proglašeno svetištem.
‘Mali Lurd’ skriven podno Biokova
Nedaleko od grada Makarske, u skladnom prirodnom ambijentu, na obroncima šumovitog brežuljka nalazi se biskupijsko svetište Gospe Lurdske, Vepric. Svetište postoji od 1908. godine i osnovao ga je biskup dr. Juraj Carić koji je tu i pokopan.
Poznat je pod nazivom ‘Mali Lurd’ jer svojim izgledom podsjeća na francuski Lurd u kojem se 1858. godine 18 puta Bernardici Soubirous ukazala Blažena Djevica Marija.
SvetiÅ¡te se nalazi samo stotinjak metara od mora, uvuÄeno je u Biokovu. Prirodna Å¡pilja u kojoj je napravljen kameni oltar i na vrh koje je postavljen kip Gospe te cijeli krajolik s brežuljcima, raslinjem i prirodnim potokom apsolutno podsjećaju na Lurd.
U svetištu je podignuta kapela sa sakristijom, spomenuti kameni oltar na ulazu u špilju, ispovjedaonice, postaje križnog puta, dom za duhovne vježbe, staze za procesije.
Zbog svoje prirodne ljepote, blizine mora, mira i tiÅ¡ine kojom odiÅ¡e, svetiÅ¡te Vepric jako je privlaÄno za hodoÄasnike tijekom cijele godine, a osobito za hodoÄasniÄkih dana 7. i 8. rujna, 15. kolovoza, 25. ožujka i 11. veljaÄe.
SvetiÅ¡te Majke Božje u VoćinuÂ
U Voćinu je smjeÅ¡teno jedno od znaÄajnijih hrvatskih marijanskih svetiÅ¡ta, svetiÅ¡te PohoÄ‘enja Blažene Djevice Marije. Crkva Majke Božje u Voćinu, veoma vrijedan primjer gotike u Sjevernoj Hrvatskoj, sagraÄ‘ena je u 15. stoljeću. Za vrijeme osmanlijske vladavine u Slavoniji tijekom 16. i 17. stoljeća bila je oÅ¡tećena, ali je obnavljaju franjevci koncem 17. stoljeća i sa svojim milosnim Gospinim kipom postala je hodoÄasniÄkom crkvom u koju su dolazili vjernici iz cijele Slavonije. Tijekom II. svjetskog rata 1944. godine teÅ¡ko je oÅ¡tećena i ostala bez krova. Trudom svojih vjernika i dobroÄinitelja obnovljena je. UnatoÄ strogim zabranama i progonima komunistiÄkih vlasti nakon II. svjetskog rata, vjernici su ostali vjerni svojoj Voćinskoj Gospi te su se hodoÄašća od 1963. godine ponovno organizirala a nakon obnove crkve bivala sve brojnija. U noći 13. na 14. prosinca 1991. godine srpske vojne postrojbe razorile su voćinsku crkvu do temelja, te je i ona pretrpjela teÅ¡ku sudbinu tamoÅ¡njih katolika, okrutno poubijanih ili poginulih. Obnovljena je 2008. godine.
U Hrvatskoj su još brojna marijanska svetišta, poput onog Dragotin, Gorica, Krasno, na Pagu Gospe od Starog grada, Pećno, Svetište Majke Božje Kloštarske u Slavosnkom Kobašu, u zadarskim Arbanasima….
DETALJAN PREGLED MARIJANSKIH SVETIŠTA U HRVATSKOJ – Odani smo svojoj Kraljici (FOTO)
Djevici Mariji, naÅ¡oj Kraljici i najvjernijoj odvjetnici, hrvatski narod utjeÄe se od davnina. Njoj u Äast i slavu, naÅ¡oj zagovornici kod Spasitelja posvećeno je 1162 vjerska objekta i 8 katedrala
Pod zaÅ¡titniÄki plaÅ¡t Majke Božje Hrvati se utjeÄu odavnina. Sve ratove, glad, nevolje, napade hrvatski narod preživio je sklonjen pod zaÅ¡titniÄki plaÅ¡t ljubljene nam Majke Božje. Tome svjedoÄe brojne crkve, samostani, molitve i pjesme posvećene Gospi od najranijih nam dana.
Jedinstvena veza Djevice Marije i hrvatskog naroda dokazana je i gestom kojom su Hrvati, jedni od rijetkih kršćana pozdrav “Hvaljen budi Isus Kristâ€, pretvorili u pozdrav “Hvaljen Isus i Marijaâ€. Taj su pozdrav Hrvati uÄinili svojim najraÅ¡irenijim pozdravom sve do danaÅ¡njih dana.
Blažena Djevica Marija pomagala je naÅ¡em narodu oduvijek i u zahvalnost narod je proglasio svojom “Kraljicom†te prozvao “najvjernijom odvjetnicom Hrvatskeâ€.
O razmjerama odanosti Hrvata Majci Božjoj govore i brojke: 1162 vjerska objekta i 8 katedrala posvećeno je Djevici Mariji.
Uznesenju Blažene Djevice Marije (Velika Gospa) posvećene su katedrale u Zagrebu, Splitu, Puli, Dubrovniku, Varaždinu, PoreÄu i Krku, a NavjeÅ¡tenju Blažene Djevice Marije posvećena je katedrala u Gospiću. Uz to, Uznesenju Djevice Marije posvećena je i konkatedrala u Senju i bivÅ¡a katedrala na Rabu, NavjeÅ¡tenju Djevice Marije posvećena je bivÅ¡a katedrala u Pićanu te Svetoj Mariji posvećena je bivÅ¡a katedrala na Osoru.
Marija Bistrica
Najveća svetinja hrvatskog naroda, kip Majke Božje s Djetetom u naruÄju, Äuva se u svetiÅ¡tu Majke Božje BistriÄke. Crnu Madonu svake godine posjećuje viÅ¡e od 800.000 hodoÄasnika.
“SvetiÅ¡te je mjesto hodoÄašća gdje se ljudi dolaze pokloniti Bogu. To je zatim i mjesto oproÅ¡tenja gdje mi tražimo oprost od onih koje smo povrijedili, a jednako tako nudimo oprost onima kojima smo Äinili nažao. Zbog svega toga svetiÅ¡te je mjesto koje treba osobno doživjeti i proživjetiâ€, objaÅ¡njava veleÄasni Zlatko Koren, voditelj svetiÅ¡ta Marija Bistrica.
Papa Ivan Pavao II. proglasio je kardinala Alojzija Stepinca blaženim, 3. listopada 1998. u Mariji Bistrici.
Gospa IlaÄka
IlaÄa – marijansko svetiÅ¡te Gospe “na Vodici†u Srijemu, Äije Å¡tovanje je odobrio biskup Strossmayer. Prema priÄi, 1865. godine pojavio se izvor. Jedan mjeÅ¡tanin želio ga je koristiti za napajanje stoke. Te veÄeri, Djevica Marija, s bijelom krunom na glavi i djetetom na lijevoj ruci se ukazala jednom drugom mjeÅ¡taninu i poruÄila da je izvor namijenjen ljudima, da piju vodu i ozdravljaju. Mjesto je prozvano Gospina vodica. Bio je to prvi izvor u svijetu koji je provreo nakon Lurda, a do danas nije presuÅ¡io. Kasnije je na tom mjestu sagraÄ‘ena kapelica i zabilježena su Äudesna ozdravljenja.
Majka Božja od Kamenitih vrata
U prolazu drevnih gradskih vrata u Zagrebu nalazi se kapelica Majke Božje od Kamenitih vrata. Za razliku od velikih marijanskih svetiÅ¡ta u Hrvatskoj, Kamenita vrata su prostor za vrlo intimnu molitvu. Od davnine se tu Å¡tovala Gospina slika Marije Kraljice svijeta. Ta je slika jedna od najstarijih Å¡to ih Zagreb posjeduje. PotjeÄe iz 16. St. i prikazuje Gospu kao Vladaricu sa žezlom u ruci, dok desnom pridržava svoga Sina Isusa. U lijevoj drži mali globus. Slika je priÄvršćena na jelovu dasku. Slika je naroÄito Å¡tovana od godine 1731. Te je godine 31. svibnja teÅ¡ki požar poharao GriÄ i Kaptol, okvir slike je nagorio ali slika je ostala netaknuta. Iste godine brigom pobožne udovice Modlar slika je smjeÅ¡tena u lijep barokni oltar, koji je stavljen u udubljenje prolaza Kamenitih vrata. Na oltaru iznad Gospine slike napisano je: “Pomoćnica u svim nevoljama i protiv požaraâ€. O dvjestogodiÅ¡njici oÄuvanja Gospine slike, 31. svibnja 1931. godine, sveÄano je okrunjena Ona, Vratarica i ÄŒuvarica grada Zagreba, Majka Božja od Kamenitih vrata.
1991. je zagrebaÄki nadbiskup kardinal Franjo Kuharić proglasio M.B. Kamenitu zaÅ¡titnicom grada Zagreba i izrekao poznatu molitvu Mjaci Božjoj od Kamenitih vrata.
Gospa od ZeÄeva
Ukazanje Gospe od ZeÄeva, s tradicijskim hodoÄašćem, slavi se u Ninu gotovo 500 godina. Temeljeno je na crkvenim zapisima iz 16. stoljeća, a povezano je s ukazanjem Blažene Djevice Marije, koja se 1516. g ukazala pastirici Jeleni GrubiÅ¡ić.
Od straha da joj se svijet ne ruga udovica nije odmah ispriÄala sumjeÅ¡tanima o Gospinu ukazanju. No Gospa joj se ukazala ponovo i dala joj poruku za puk. I dalje u sumnji, udovica Jelena doÅ¡la je pred Gospin kip i zatražila potvrdu ili znamenje ukazanja Gospina. I eto iznenada vidi Jelena gdje suze rone iz lijevog i desnog oka Gospina. Pohrlila je objaviti Gospino ukazanje najprije dostojanstveniku stolne crkve Ninske. Narodom se proÅ¡irila priÄa o Gospinim suzama u crkvi, pa su mnogi doÅ¡li vidjeti Äudo. TadaÅ¡nja crkvena vlast, uslijed takvih Äudotvornih dogaÄ‘aja, potvrÄ‘enih od toliko svjedoka, priznaje Gospino ukazanje i ono se otad svake godine slavi 5. svibnja. Od tada pa do danas drži se svetkovina te se Gospin kip svake godine prenosi kopnom pjeÅ¡ice ili morem laÄ‘ama na otoÄić ZeÄevo, gdje se slavi i služi sveta misa.
Gospa Aljmaška
Gospa od UtoÄiÅ¡ta, Gospa prognanica… To su nazivi Äudotvornog kipa Bogorodice koji se vežu uz aljmaÅ¡ko svetiÅ¡te. Nastalo je 1704. godine, a osnovali su ga isusovci. Odabrali su najprije baranjsko selo Lug. MjeÅ¡tani su s veseljem doÄekali Gospin dolazak i odmah su je prozvali Gospom od UtoÄiÅ¡ta. No zbog sukoba s kalvinistima i u strahu, da će oni razoriti crkvu i oskvrnuti kip, jezuiti ga sklanjaju u AljmaÅ¡ te ondje grade novu crkvu, novo svetiÅ¡te i daju joj ime Gospa od UtoÄiÅ¡ta.
Na blagdan Velike Gospe ovdje hodoÄasti velik broj vjernika i turista – godiÅ¡nje i do 150 000. Crkva Gospe od UtoÄiÅ¡ta, s kipom Majke Božje, izgraÄ‘ena je 1864. godine, no ona je sravnjena do temelja u Domovinskom ratu.
Kobnog 1. Kolovoza 1991. JNA uz Äetnike napala je AljmaÅ¡, Dalj i Erdut. Ljudi su bježeći spaÅ¡avali život, a agresori su u ratnom divljanju ruÅ¡ili sve pred sobom pa i crkve. Posredstvom UNPROFOR-a grupa vjernika probila se do ruÅ¡evine aljmaÅ¡kog svetiÅ¡ta i ondje su krajem listopada 1992. g. pronaÅ¡li posve neoÅ¡tećen Gospin kip. Bilo je to Äudo nad Äudima u onom vremenu. Prebacili su ga u slobodni Osijek te nosili po župama koje nisu bile okupirane. Narod je kip tada nazvao Gospom Prognanicom, koja je doživjela sudbinu svog prognanog naroda. Nakon sedam dugih godina u progonstvu doživjeli su i Gospin povratak u AljmaÅ¡. Na mjestu stare izgraÄ‘ena je nova crkva, kao moderno arhitektonsko zdanje.
Svetište Gospe od Prizidnica
Na južnoj strani otoka ÄŒiova, u Prizidnicama, meÄ‘u strmim stijenama iznad samog mora, prije gotovo pet stoljeća podignuta je crkva Gospe od Prizidnice. Nad vratima crkve uzidane su dvije kamene ploÄe, a ona starija svjedoci o povijesti svetiÅ¡ta.
“Svećenik Juraj Stoidražić doÄ‘e u ovu pustinju i sagradi ovaj hram na Äast BezgreÅ¡nog zaÄeća Djevice Marije, 1546 god.â€
Crkva je ukraÅ¡ena milosnom Gospinom slikom koja u rukama drži Isusa. Slika milosne Gospe potjeÄe iz 14. stoljeća od Äuvene slikarske Å¡kole na otoku Kreti.
Trsatsko marijansko svetište
Prema narodnoj tradiciji i pisanim kronikama, na trsatsko brdo 10. svibnja 1291. na Äudesan je naÄin iz Nazareta stigla rodna kuća Blažene Djevice Marije. Na tome mjestu kuća je boravila tri godine i na jednako Äudesan naÄin preÅ¡la u talijanski gradić Loreto (10. prosinca 1294.) gdje se i dan danas nalazi. Taj dogaÄ‘aj se toliko dojmio ondaÅ¡njeg naroda da su ljudi odmah poÄeli hodoÄastiti na trsatsko brdo.
Crkva Blažene Djevice Marije na Trsatu – Gospe Trsatske je najstarije hrvatsko marijansko svetiÅ¡te i odrediÅ¡te mnogih hodoÄasnika iz zemlje i inozemstva. U njoj se nalazi Äudotvorna Marijina slika. TakoÄ‘er u sklopu franjevaÄkog samostana je i kapela Zavjetnih darova, dok se ispred crkve nalazi kip pape Ivana Pavla II., “Trsatski hodoÄasnik†podignut povodom njegovog 100-og svjetskog hodoÄašća kada je tom prilikom posjetio Rijeku, Trsat i mnoge hrvatske gradove i svetiÅ¡ta.
Najveće marijansko svetište u Dalmaciji – Sinj
U kolovozu 1715. godine Turci pokuÅ¡avaju ponovno zavladati Sinjem te ga drže pod dugotrajnom opsadom. O dogaÄ‘ajima iz tog vremena postoji svjedoÄanstvo u pisanom obliku na talijanskom jeziku, tzv. “Dnevnik opsade Sinjaâ€. Prema njemu, tog kolovoza 1715. godine, hrabri puk Sinja i Cetinske krajine ispisao je najslavnije stranice svoje povijesti.
Nakon teÅ¡ke opsade, u noći izmeÄ‘u 14. i 15. kolovoza, Turci su odustali te su bijegom u Livno potražili sigurnost. Za sobom su ostavili oko 10.000 poginulih i golem ratni plijen. Od samog su poÄetka puk Sinja i njegovi branitelji tu pobjedu pripisivali Äudotvornom zagovoru Gospe Sinjske, Äija je slika svo vrijeme opsade bila u tvrÄ‘avi, kamo je bila prenesena iz franjevaÄkog samostana podno grada da je Turci ne oskvrnu.
U zahvalu na pomoći providur je Balbi s Äasnicima odmah skupio 80 zlatnika koje su poslali u Veneciju da se skuje zlatna kruna i križ i da se okruni Gospin lik. Pri dnu krune urezao je u dva reda rijeÄi: Zauvijek okrunjena slavi slavlje, godine 1715.
Marijansko svetište Zagreba – Remete
Crkva je osnovana godine 1288. Sagrađena je na mjestu koje prije nije bilo naseljeno, te su se ondje okupljali pustinjaci (eremiti, odatle ime Remete). Svetištem su upravljali pavlini. U 16. stoljeću su svetište poharali Turci koji su preostale pavline odveli i ubili u Vugrovcu.
Crkva je kasnije obnovljena i služila je kao župna crkva za naselja sjeverno od Zagreba. 1880. je crkvu poharao Veliki potres, te je obnovljena pod nadzorom Hermanna Bolléa. Nakon Drugog svjetskog rata svetištem upravljaju karmelićani.
Gospa Remetska nosi naslov Odvjetnica Hrvatske, te su joj se kroz povijest molili i utjecali brojni hrvatski vladari i velikani. U crkvi postoje freske pavlinskog slikara Ivana Rangera koje su nažalost većim dijelom nastradale u potresu 1880.
Marijansko svetište u Splitu – Pojišan
Prvi put se spominje na kamenom natpisu iz 10. stoljeća. Glavno je slavlje na Veliku Gospu 15. kolovoza, kad se ikona Marije Hraniteljice u srebrnom prijestolju ujutro donosi u katedralu da bi se naveÄer sveÄano, na ramenima puÄana i mornara, u pratnji nadbiskupa, kanonika, svećenstva i desetaka tisuća vjernika, ulicama grada vratila u svetiÅ¡te na PojiÅ¡anu. ÄŒudotvorna slika u proÅ¡losti je Äesto donoÅ¡ena u grad i ostajala ondje dok ne bi proÅ¡le opasnosti od ratova, epidemija, suÅ¡a, gladi.
Marijansko svetište sv. Marije Jeruzalemske na Trškom vrhu kod Krapine
Nakon donoÅ¡enja Marijina kipa iz Jeruzalema 1669., crkva je sagraÄ‘ena 1761. godine. UnutraÅ¡njost crkve je 1772. oslikao Anton Lerchinger. Dekorativni oslik s figuralnim prikazima ispunjava sve zidne povrÅ¡ine. SrediÅ¡nji prizor na svodu i lukovima broda prikazuje UzaÅ¡ašće Marijino s puno anÄ‘ela, oko kojega su prozori iz Starog zavjeta. U lunetama su prizori iz života Bogorodice, a u uglovima Äetiri evanÄ‘elista. Na svoÄ‘enom trijumfalnom luku je Å kapularska Marija sa sv. Dominikom i sv. Marijom Velikom. VjeÅ¡to je izvedena i kompozicija naÅ¡ašća Äudotvornog kipića Marije s djetetom Å¡to ga je iz Jeruzalema donio Stjepan Balagović na dar bratu Nikoli. Pojedini prizori popraćeni su natpisima na vrpcama. Cijeli je ciklus oslikan živim bojama.
Marijansko svetište Gospe od Otoka – Solin
Već u 10. stoljeću na tom mjestu bile su dvije crkve: Blažene Djevice Marije i sv. Stjepana, koje je dala sagraditi hrvatska kraljica Jelena Slavna. Splitski kroniÄar Toma ArhiÄ‘akon napisao je kako su se u predvorju crkve sv. Stjepana pokapali hrvatski kraljevi. Don Frane Bulić naÅ¡ao je nadgrobni natpis kraljice Jelene 1898. godine. Poslije odlaska Turaka, sagraÄ‘ena je crkva Gospe od Otoka. Izgorijela je 1875., a sadaÅ¡nja je sagraÄ‘ena 1878. godine.
Marijansko svetište Majke Božje Molvarske
S veliÄanstvenom župnom crkvom Uznesenja Marijina, iz 1862. godine, najveće je u Podravini. Kapela Blažene Djevice Marije spominje se od 1501. godine. Iz srednjovjekovne kapele saÄuvao se drveni gotiÄki kip Majke Božje, nastao oko 1470. godine. MjeÅ¡tani su pred strahom od Turaka zakopali kip i pobjegli. Prigodom poljoprivrednih radova ponovno je pronaÄ‘en. ÄŒudotvornost kipa Molve je pretvorilo u marijansko svetiÅ¡te i hodoÄasniÄko odrediÅ¡te. Kip se nalazi u kapeli Majke Božje Molvarske, na groblju.
Gospa od Suza
U Pleternici se nalazi marijansko svetište Gospe od Suza iz 1955. godine. Nastalo je po uzoru na svetište Gospe od Suza na Siciliji. Sirakuški biskup darovao je blagoslovljenu sliku Gospe od Suza 1958. godine. Povodom 50. godišnjice, 2005. godine službeno je proglašeno svetištem.
‘Mali Lurd’ skriven podno Biokova
Nedaleko od grada Makarske, u skladnom prirodnom ambijentu, na obroncima šumovitog brežuljka nalazi se biskupijsko svetište Gospe Lurdske, Vepric. Svetište postoji od 1908. godine i osnovao ga je biskup dr. Juraj Carić koji je tu i pokopan.
Poznat je pod nazivom ‘Mali Lurd’ jer svojim izgledom podsjeća na francuski Lurd u kojem se 1858. godine 18 puta Bernardici Soubirous ukazala Blažena Djevica Marija.
SvetiÅ¡te se nalazi samo stotinjak metara od mora, uvuÄeno je u Biokovu. Prirodna Å¡pilja u kojoj je napravljen kameni oltar i na vrh koje je postavljen kip Gospe te cijeli krajolik s brežuljcima, raslinjem i prirodnim potokom apsolutno podsjećaju na Lurd.
U svetištu je podignuta kapela sa sakristijom, spomenuti kameni oltar na ulazu u špilju, ispovjedaonice, postaje križnog puta, dom za duhovne vježbe, staze za procesije.
Zbog svoje prirodne ljepote, blizine mora, mira i tiÅ¡ine kojom odiÅ¡e, svetiÅ¡te Vepric jako je privlaÄno za hodoÄasnike tijekom cijele godine, a osobito za hodoÄasniÄkih dana 7. i 8. rujna, 15. kolovoza, 25. ožujka i 11. veljaÄe.
SvetiÅ¡te Majke Božje u VoćinuÂ
U Voćinu je smjeÅ¡teno jedno od znaÄajnijih hrvatskih marijanskih svetiÅ¡ta, svetiÅ¡te PohoÄ‘enja Blažene Djevice Marije. Crkva Majke Božje u Voćinu, veoma vrijedan primjer gotike u Sjevernoj Hrvatskoj, sagraÄ‘ena je u 15. stoljeću. Za vrijeme osmanlijske vladavine u Slavoniji tijekom 16. i 17. stoljeća bila je oÅ¡tećena, ali je obnavljaju franjevci koncem 17. stoljeća i sa svojim milosnim Gospinim kipom postala je hodoÄasniÄkom crkvom u koju su dolazili vjernici iz cijele Slavonije. Tijekom II. svjetskog rata 1944. godine teÅ¡ko je oÅ¡tećena i ostala bez krova. Trudom svojih vjernika i dobroÄinitelja obnovljena je. UnatoÄ strogim zabranama i progonima komunistiÄkih vlasti nakon II. svjetskog rata, vjernici su ostali vjerni svojoj Voćinskoj Gospi te su se hodoÄašća od 1963. godine ponovno organizirala a nakon obnove crkve bivala sve brojnija. U noći 13. na 14. prosinca 1991. godine srpske vojne postrojbe razorile su voćinsku crkvu do temelja, te je i ona pretrpjela teÅ¡ku sudbinu tamoÅ¡njih katolika, okrutno poubijanih ili poginulih. Obnovljena je 2008. godine.
U Hrvatskoj su još brojna marijanska svetišta, poput onog Dragotin, Gorica, Krasno, na Pagu Gospe od Starog grada, Pećno, Svetište Majke Božje Kloštarske u Slavosnkom Kobašu, u zadarskim Arbanasima….
DETALJAN PREGLED MARIJANSKIH SVETIŠTA U HRVATSKOJ – Odani smo svojoj Kraljici (FOTO)
Djevici Mariji, naÅ¡oj Kraljici i najvjernijoj odvjetnici, hrvatski narod utjeÄe se od davnina. Njoj u Äast i slavu, naÅ¡oj zagovornici kod Spasitelja posvećeno je 1162 vjerska objekta i 8 katedrala
Pod zaÅ¡titniÄki plaÅ¡t Majke Božje Hrvati se utjeÄu odavnina. Sve ratove, glad, nevolje, napade hrvatski narod preživio je sklonjen pod zaÅ¡titniÄki plaÅ¡t ljubljene nam Majke Božje. Tome svjedoÄe brojne crkve, samostani, molitve i pjesme posvećene Gospi od najranijih nam dana.
Jedinstvena veza Djevice Marije i hrvatskog naroda dokazana je i gestom kojom su Hrvati, jedni od rijetkih kršćana pozdrav “Hvaljen budi Isus Kristâ€, pretvorili u pozdrav “Hvaljen Isus i Marijaâ€. Taj su pozdrav Hrvati uÄinili svojim najraÅ¡irenijim pozdravom sve do danaÅ¡njih dana.
Blažena Djevica Marija pomagala je naÅ¡em narodu oduvijek i u zahvalnost narod je proglasio svojom “Kraljicom†te prozvao “najvjernijom odvjetnicom Hrvatskeâ€.
O razmjerama odanosti Hrvata Majci Božjoj govore i brojke: 1162 vjerska objekta i 8 katedrala posvećeno je Djevici Mariji.
Uznesenju Blažene Djevice Marije (Velika Gospa) posvećene su katedrale u Zagrebu, Splitu, Puli, Dubrovniku, Varaždinu, PoreÄu i Krku, a NavjeÅ¡tenju Blažene Djevice Marije posvećena je katedrala u Gospiću. Uz to, Uznesenju Djevice Marije posvećena je i konkatedrala u Senju i bivÅ¡a katedrala na Rabu, NavjeÅ¡tenju Djevice Marije posvećena je bivÅ¡a katedrala u Pićanu te Svetoj Mariji posvećena je bivÅ¡a katedrala na Osoru.
Marija Bistrica
Najveća svetinja hrvatskog naroda, kip Majke Božje s Djetetom u naruÄju, Äuva se u svetiÅ¡tu Majke Božje BistriÄke. Crnu Madonu svake godine posjećuje viÅ¡e od 800.000 hodoÄasnika.
“SvetiÅ¡te je mjesto hodoÄašća gdje se ljudi dolaze pokloniti Bogu. To je zatim i mjesto oproÅ¡tenja gdje mi tražimo oprost od onih koje smo povrijedili, a jednako tako nudimo oprost onima kojima smo Äinili nažao. Zbog svega toga svetiÅ¡te je mjesto koje treba osobno doživjeti i proživjetiâ€, objaÅ¡njava veleÄasni Zlatko Koren, voditelj svetiÅ¡ta Marija Bistrica.
Papa Ivan Pavao II. proglasio je kardinala Alojzija Stepinca blaženim, 3. listopada 1998. u Mariji Bistrici.
Gospa IlaÄka
IlaÄa – marijansko svetiÅ¡te Gospe “na Vodici†u Srijemu, Äije Å¡tovanje je odobrio biskup Strossmayer. Prema priÄi, 1865. godine pojavio se izvor. Jedan mjeÅ¡tanin želio ga je koristiti za napajanje stoke. Te veÄeri, Djevica Marija, s bijelom krunom na glavi i djetetom na lijevoj ruci se ukazala jednom drugom mjeÅ¡taninu i poruÄila da je izvor namijenjen ljudima, da piju vodu i ozdravljaju. Mjesto je prozvano Gospina vodica. Bio je to prvi izvor u svijetu koji je provreo nakon Lurda, a do danas nije presuÅ¡io. Kasnije je na tom mjestu sagraÄ‘ena kapelica i zabilježena su Äudesna ozdravljenja.
Majka Božja od Kamenitih vrata
U prolazu drevnih gradskih vrata u Zagrebu nalazi se kapelica Majke Božje od Kamenitih vrata. Za razliku od velikih marijanskih svetiÅ¡ta u Hrvatskoj, Kamenita vrata su prostor za vrlo intimnu molitvu. Od davnine se tu Å¡tovala Gospina slika Marije Kraljice svijeta. Ta je slika jedna od najstarijih Å¡to ih Zagreb posjeduje. PotjeÄe iz 16. St. i prikazuje Gospu kao Vladaricu sa žezlom u ruci, dok desnom pridržava svoga Sina Isusa. U lijevoj drži mali globus. Slika je priÄvršćena na jelovu dasku. Slika je naroÄito Å¡tovana od godine 1731. Te je godine 31. svibnja teÅ¡ki požar poharao GriÄ i Kaptol, okvir slike je nagorio ali slika je ostala netaknuta. Iste godine brigom pobožne udovice Modlar slika je smjeÅ¡tena u lijep barokni oltar, koji je stavljen u udubljenje prolaza Kamenitih vrata. Na oltaru iznad Gospine slike napisano je: “Pomoćnica u svim nevoljama i protiv požaraâ€. O dvjestogodiÅ¡njici oÄuvanja Gospine slike, 31. svibnja 1931. godine, sveÄano je okrunjena Ona, Vratarica i ÄŒuvarica grada Zagreba, Majka Božja od Kamenitih vrata.
1991. je zagrebaÄki nadbiskup kardinal Franjo Kuharić proglasio M.B. Kamenitu zaÅ¡titnicom grada Zagreba i izrekao poznatu molitvu Mjaci Božjoj od Kamenitih vrata.
Gospa od ZeÄeva
Ukazanje Gospe od ZeÄeva, s tradicijskim hodoÄašćem, slavi se u Ninu gotovo 500 godina. Temeljeno je na crkvenim zapisima iz 16. stoljeća, a povezano je s ukazanjem Blažene Djevice Marije, koja se 1516. g ukazala pastirici Jeleni GrubiÅ¡ić.
Od straha da joj se svijet ne ruga udovica nije odmah ispriÄala sumjeÅ¡tanima o Gospinu ukazanju. No Gospa joj se ukazala ponovo i dala joj poruku za puk. I dalje u sumnji, udovica Jelena doÅ¡la je pred Gospin kip i zatražila potvrdu ili znamenje ukazanja Gospina. I eto iznenada vidi Jelena gdje suze rone iz lijevog i desnog oka Gospina. Pohrlila je objaviti Gospino ukazanje najprije dostojanstveniku stolne crkve Ninske. Narodom se proÅ¡irila priÄa o Gospinim suzama u crkvi, pa su mnogi doÅ¡li vidjeti Äudo. TadaÅ¡nja crkvena vlast, uslijed takvih Äudotvornih dogaÄ‘aja, potvrÄ‘enih od toliko svjedoka, priznaje Gospino ukazanje i ono se otad svake godine slavi 5. svibnja. Od tada pa do danas drži se svetkovina te se Gospin kip svake godine prenosi kopnom pjeÅ¡ice ili morem laÄ‘ama na otoÄić ZeÄevo, gdje se slavi i služi sveta misa.
Gospa Aljmaška
Gospa od UtoÄiÅ¡ta, Gospa prognanica… To su nazivi Äudotvornog kipa Bogorodice koji se vežu uz aljmaÅ¡ko svetiÅ¡te. Nastalo je 1704. godine, a osnovali su ga isusovci. Odabrali su najprije baranjsko selo Lug. MjeÅ¡tani su s veseljem doÄekali Gospin dolazak i odmah su je prozvali Gospom od UtoÄiÅ¡ta. No zbog sukoba s kalvinistima i u strahu, da će oni razoriti crkvu i oskvrnuti kip, jezuiti ga sklanjaju u AljmaÅ¡ te ondje grade novu crkvu, novo svetiÅ¡te i daju joj ime Gospa od UtoÄiÅ¡ta.
Na blagdan Velike Gospe ovdje hodoÄasti velik broj vjernika i turista – godiÅ¡nje i do 150 000. Crkva Gospe od UtoÄiÅ¡ta, s kipom Majke Božje, izgraÄ‘ena je 1864. godine, no ona je sravnjena do temelja u Domovinskom ratu.
Kobnog 1. Kolovoza 1991. JNA uz Äetnike napala je AljmaÅ¡, Dalj i Erdut. Ljudi su bježeći spaÅ¡avali život, a agresori su u ratnom divljanju ruÅ¡ili sve pred sobom pa i crkve. Posredstvom UNPROFOR-a grupa vjernika probila se do ruÅ¡evine aljmaÅ¡kog svetiÅ¡ta i ondje su krajem listopada 1992. g. pronaÅ¡li posve neoÅ¡tećen Gospin kip. Bilo je to Äudo nad Äudima u onom vremenu. Prebacili su ga u slobodni Osijek te nosili po župama koje nisu bile okupirane. Narod je kip tada nazvao Gospom Prognanicom, koja je doživjela sudbinu svog prognanog naroda. Nakon sedam dugih godina u progonstvu doživjeli su i Gospin povratak u AljmaÅ¡. Na mjestu stare izgraÄ‘ena je nova crkva, kao moderno arhitektonsko zdanje.
Svetište Gospe od Prizidnica
Na južnoj strani otoka ÄŒiova, u Prizidnicama, meÄ‘u strmim stijenama iznad samog mora, prije gotovo pet stoljeća podignuta je crkva Gospe od Prizidnice. Nad vratima crkve uzidane su dvije kamene ploÄe, a ona starija svjedoci o povijesti svetiÅ¡ta.
“Svećenik Juraj Stoidražić doÄ‘e u ovu pustinju i sagradi ovaj hram na Äast BezgreÅ¡nog zaÄeća Djevice Marije, 1546 god.â€
Crkva je ukraÅ¡ena milosnom Gospinom slikom koja u rukama drži Isusa. Slika milosne Gospe potjeÄe iz 14. stoljeća od Äuvene slikarske Å¡kole na otoku Kreti.
Trsatsko marijansko svetište
Prema narodnoj tradiciji i pisanim kronikama, na trsatsko brdo 10. svibnja 1291. na Äudesan je naÄin iz Nazareta stigla rodna kuća Blažene Djevice Marije. Na tome mjestu kuća je boravila tri godine i na jednako Äudesan naÄin preÅ¡la u talijanski gradić Loreto (10. prosinca 1294.) gdje se i dan danas nalazi. Taj dogaÄ‘aj se toliko dojmio ondaÅ¡njeg naroda da su ljudi odmah poÄeli hodoÄastiti na trsatsko brdo.
Crkva Blažene Djevice Marije na Trsatu – Gospe Trsatske je najstarije hrvatsko marijansko svetiÅ¡te i odrediÅ¡te mnogih hodoÄasnika iz zemlje i inozemstva. U njoj se nalazi Äudotvorna Marijina slika. TakoÄ‘er u sklopu franjevaÄkog samostana je i kapela Zavjetnih darova, dok se ispred crkve nalazi kip pape Ivana Pavla II., “Trsatski hodoÄasnik†podignut povodom njegovog 100-og svjetskog hodoÄašća kada je tom prilikom posjetio Rijeku, Trsat i mnoge hrvatske gradove i svetiÅ¡ta.
Najveće marijansko svetište u Dalmaciji – Sinj
U kolovozu 1715. godine Turci pokuÅ¡avaju ponovno zavladati Sinjem te ga drže pod dugotrajnom opsadom. O dogaÄ‘ajima iz tog vremena postoji svjedoÄanstvo u pisanom obliku na talijanskom jeziku, tzv. “Dnevnik opsade Sinjaâ€. Prema njemu, tog kolovoza 1715. godine, hrabri puk Sinja i Cetinske krajine ispisao je najslavnije stranice svoje povijesti.
Nakon teÅ¡ke opsade, u noći izmeÄ‘u 14. i 15. kolovoza, Turci su odustali te su bijegom u Livno potražili sigurnost. Za sobom su ostavili oko 10.000 poginulih i golem ratni plijen. Od samog su poÄetka puk Sinja i njegovi branitelji tu pobjedu pripisivali Äudotvornom zagovoru Gospe Sinjske, Äija je slika svo vrijeme opsade bila u tvrÄ‘avi, kamo je bila prenesena iz franjevaÄkog samostana podno grada da je Turci ne oskvrnu.
U zahvalu na pomoći providur je Balbi s Äasnicima odmah skupio 80 zlatnika koje su poslali u Veneciju da se skuje zlatna kruna i križ i da se okruni Gospin lik. Pri dnu krune urezao je u dva reda rijeÄi: Zauvijek okrunjena slavi slavlje, godine 1715.
Marijansko svetište Zagreba – Remete
Crkva je osnovana godine 1288. Sagrađena je na mjestu koje prije nije bilo naseljeno, te su se ondje okupljali pustinjaci (eremiti, odatle ime Remete). Svetištem su upravljali pavlini. U 16. stoljeću su svetište poharali Turci koji su preostale pavline odveli i ubili u Vugrovcu.
Crkva je kasnije obnovljena i služila je kao župna crkva za naselja sjeverno od Zagreba. 1880. je crkvu poharao Veliki potres, te je obnovljena pod nadzorom Hermanna Bolléa. Nakon Drugog svjetskog rata svetištem upravljaju karmelićani.
Gospa Remetska nosi naslov Odvjetnica Hrvatske, te su joj se kroz povijest molili i utjecali brojni hrvatski vladari i velikani. U crkvi postoje freske pavlinskog slikara Ivana Rangera koje su nažalost većim dijelom nastradale u potresu 1880.
Marijansko svetište u Splitu – Pojišan
Prvi put se spominje na kamenom natpisu iz 10. stoljeća. Glavno je slavlje na Veliku Gospu 15. kolovoza, kad se ikona Marije Hraniteljice u srebrnom prijestolju ujutro donosi u katedralu da bi se naveÄer sveÄano, na ramenima puÄana i mornara, u pratnji nadbiskupa, kanonika, svećenstva i desetaka tisuća vjernika, ulicama grada vratila u svetiÅ¡te na PojiÅ¡anu. ÄŒudotvorna slika u proÅ¡losti je Äesto donoÅ¡ena u grad i ostajala ondje dok ne bi proÅ¡le opasnosti od ratova, epidemija, suÅ¡a, gladi.
Marijansko svetište sv. Marije Jeruzalemske na Trškom vrhu kod Krapine
Nakon donoÅ¡enja Marijina kipa iz Jeruzalema 1669., crkva je sagraÄ‘ena 1761. godine. UnutraÅ¡njost crkve je 1772. oslikao Anton Lerchinger. Dekorativni oslik s figuralnim prikazima ispunjava sve zidne povrÅ¡ine. SrediÅ¡nji prizor na svodu i lukovima broda prikazuje UzaÅ¡ašće Marijino s puno anÄ‘ela, oko kojega su prozori iz Starog zavjeta. U lunetama su prizori iz života Bogorodice, a u uglovima Äetiri evanÄ‘elista. Na svoÄ‘enom trijumfalnom luku je Å kapularska Marija sa sv. Dominikom i sv. Marijom Velikom. VjeÅ¡to je izvedena i kompozicija naÅ¡ašća Äudotvornog kipića Marije s djetetom Å¡to ga je iz Jeruzalema donio Stjepan Balagović na dar bratu Nikoli. Pojedini prizori popraćeni su natpisima na vrpcama. Cijeli je ciklus oslikan živim bojama.
Marijansko svetište Gospe od Otoka – Solin
Već u 10. stoljeću na tom mjestu bile su dvije crkve: Blažene Djevice Marije i sv. Stjepana, koje je dala sagraditi hrvatska kraljica Jelena Slavna. Splitski kroniÄar Toma ArhiÄ‘akon napisao je kako su se u predvorju crkve sv. Stjepana pokapali hrvatski kraljevi. Don Frane Bulić naÅ¡ao je nadgrobni natpis kraljice Jelene 1898. godine. Poslije odlaska Turaka, sagraÄ‘ena je crkva Gospe od Otoka. Izgorijela je 1875., a sadaÅ¡nja je sagraÄ‘ena 1878. godine.
Marijansko svetište Majke Božje Molvarske
S veliÄanstvenom župnom crkvom Uznesenja Marijina, iz 1862. godine, najveće je u Podravini. Kapela Blažene Djevice Marije spominje se od 1501. godine. Iz srednjovjekovne kapele saÄuvao se drveni gotiÄki kip Majke Božje, nastao oko 1470. godine. MjeÅ¡tani su pred strahom od Turaka zakopali kip i pobjegli. Prigodom poljoprivrednih radova ponovno je pronaÄ‘en. ÄŒudotvornost kipa Molve je pretvorilo u marijansko svetiÅ¡te i hodoÄasniÄko odrediÅ¡te. Kip se nalazi u kapeli Majke Božje Molvarske, na groblju.
Gospa od Suza
U Pleternici se nalazi marijansko svetište Gospe od Suza iz 1955. godine. Nastalo je po uzoru na svetište Gospe od Suza na Siciliji. Sirakuški biskup darovao je blagoslovljenu sliku Gospe od Suza 1958. godine. Povodom 50. godišnjice, 2005. godine službeno je proglašeno svetištem.
‘Mali Lurd’ skriven podno Biokova
Nedaleko od grada Makarske, u skladnom prirodnom ambijentu, na obroncima šumovitog brežuljka nalazi se biskupijsko svetište Gospe Lurdske, Vepric. Svetište postoji od 1908. godine i osnovao ga je biskup dr. Juraj Carić koji je tu i pokopan.
Poznat je pod nazivom ‘Mali Lurd’ jer svojim izgledom podsjeća na francuski Lurd u kojem se 1858. godine 18 puta Bernardici Soubirous ukazala Blažena Djevica Marija.
SvetiÅ¡te se nalazi samo stotinjak metara od mora, uvuÄeno je u Biokovu. Prirodna Å¡pilja u kojoj je napravljen kameni oltar i na vrh koje je postavljen kip Gospe te cijeli krajolik s brežuljcima, raslinjem i prirodnim potokom apsolutno podsjećaju na Lurd.
U svetištu je podignuta kapela sa sakristijom, spomenuti kameni oltar na ulazu u špilju, ispovjedaonice, postaje križnog puta, dom za duhovne vježbe, staze za procesije.
Zbog svoje prirodne ljepote, blizine mora, mira i tiÅ¡ine kojom odiÅ¡e, svetiÅ¡te Vepric jako je privlaÄno za hodoÄasnike tijekom cijele godine, a osobito za hodoÄasniÄkih dana 7. i 8. rujna, 15. kolovoza, 25. ožujka i 11. veljaÄe.
SvetiÅ¡te Majke Božje u VoćinuÂ
U Voćinu je smjeÅ¡teno jedno od znaÄajnijih hrvatskih marijanskih svetiÅ¡ta, svetiÅ¡te PohoÄ‘enja Blažene Djevice Marije. Crkva Majke Božje u Voćinu, veoma vrijedan primjer gotike u Sjevernoj Hrvatskoj, sagraÄ‘ena je u 15. stoljeću. Za vrijeme osmanlijske vladavine u Slavoniji tijekom 16. i 17. stoljeća bila je oÅ¡tećena, ali je obnavljaju franjevci koncem 17. stoljeća i sa svojim milosnim Gospinim kipom postala je hodoÄasniÄkom crkvom u koju su dolazili vjernici iz cijele Slavonije. Tijekom II. svjetskog rata 1944. godine teÅ¡ko je oÅ¡tećena i ostala bez krova. Trudom svojih vjernika i dobroÄinitelja obnovljena je. UnatoÄ strogim zabranama i progonima komunistiÄkih vlasti nakon II. svjetskog rata, vjernici su ostali vjerni svojoj Voćinskoj Gospi te su se hodoÄašća od 1963. godine ponovno organizirala a nakon obnove crkve bivala sve brojnija. U noći 13. na 14. prosinca 1991. godine srpske vojne postrojbe razorile su voćinsku crkvu do temelja, te je i ona pretrpjela teÅ¡ku sudbinu tamoÅ¡njih katolika, okrutno poubijanih ili poginulih. Obnovljena je 2008. godine.
U Hrvatskoj su još brojna marijanska svetišta, poput onog Dragotin, Gorica, Krasno, na Pagu Gospe od Starog grada, Pećno, Svetište Majke Božje Kloštarske u Slavosnkom Kobašu, u zadarskim Arbanasima….