Prazni skupovi, osim u matematici, postoje i u politici. Jedan od takvih, joÅ¡ s pridjevkom znanstveni, održan je proÅ¡logatjednau Neumu u nazoÄnosti najviÅ¡ih politiÄkih predstavnika Hrvata u BiH, predsjednice RH i ministra vanjskih poslova, te uz rektore Äak Äetiriju sveuÄiliÅ¡ta, na temu: Hrvati BiH nositelji europskih vrijednosti.
Rasprava bijaÅ¡e, kako se Äulo, usmjerena na traženje budućnosti BiH i položaja Hrvata u njoj.
Lamentiralo se iz sve snage i na rubu suza o neravnopravnom položaju tog najmalobrojnijeg naroda koji pomalo nestaje, te o „puzajućim“ promjenama Daytona na njegovu Å¡tetu. PonuÄ‘ena su irjeÅ¡enja, kojima nitko niÅ¡ta ne može prigovoriti, a to su europski put BiH i konstitutivnost sva tri naroda u njoj. ZakljuÄci su takoÄ‘er veoma hrabri.
U njima se svekolika bosanska, hercegovaÄka, hrvatska i europska javnost uvjerava kako su BH Hrvati povijesno, joÅ¡ od renesanse, dali veliki doprinos europskim vrijednostima, kako oni imajuizgraÄ‘enidentitet, te da konstitutivnost, tko bi to rekao, nije u suprotnosti s europskim vrijednostima.
Uglavnom niz sto puta Äuvenih fraza bez iÄega i imalo konkretnoga, jedno veliko dvodnevno niÅ¡ta. Ali najzanimljivije tek dolazi. Dragan ÄŒović, predsjednik vodeće nacionale stranke tog dijela hrvatskog naroda, izjavi kako federalizacija države nijerjeÅ¡enje, kako to nije hrvatska pozicija!?
On se izravno usprotivio rezoluciji Europskog parlamenta u kojoj je, zahvaljujući trudi i zalaganju EU zastupnika iz Hrvatske, istaknut princip federalizma kao temeljni i kao rjeÅ¡enje istinske ravnopravnosti, Å¡to je baÅ¡ Hrvatima od najvećeg interesa. ÄŒović je ovim stavom skoÄio u usta i svemu Å¡to je zadnjih godina govorio i Å¡to mu je bio politiÄki program. Pravi politiÄki harakiri.
Što se to dogodilo? Deklaracije su jedno, a zakulisne igre drugo. Odmah nakon spomenute rezolucije Lars Gunar Wigemark, predstavnik istog tog EU-a, obišao je u Zagrebu Plenkovića i Petrova da bi kazao kako o „trećem entitetu za sada ne treba raspravljati“.
A hrvatske politiÄke strukture povijaju se pred svakim malim povjetarcem, olako dižu obje ruke u zrak pred i najmanjim pritiscima, prijetnjama ili ucjenama. Jedno je puk kojemu se prodaje magla da bi se dobili izbori, a drugo je moć i maÄ iznad glave. Hrvatima općenito, ne samo u susjednoj državi, nitko ne može nanijeti toliko Å¡tete koliko oni sami sebi. Ne znaju Å¡to žele, a ono Å¡to žele ne smiju izustiti.
Sada se Čović i ekipa tješe promjenom izbornog zakona koji bi omogućio da Hrvati barem sami biraju svoje predstavnike, ali ni to neće dobiti.
Josip Jović / Slobodna Dalmacija