Hrvati ukidaju hrvatski jezik jer ne postoji!?

Otvoreno pismo i prosvjed protiv orjunaško nastrojenih hrvatskih jezikoslovaca i intelektualaca.

 

Piše: Dr. sc. Ilija Protuđer, jezikoslovac iz Splita

Prosvjedujem protiv hrvatskih jezikoslovaca i intelektualaca sa Snježanom Kordić na čelu, okupljeni u balkansku, orjunašku i antihrvatsku seriju regionalnih konferencijskih debata Jezici i nacionalizmi, čiji je projekt nastao zajedničkim djelovanjem Udruženja Krokodil iz Beograda, Udruge Kurs iz Splita, podgoričkoga Centra za građansko obrazovanje (CGO) i PEN centra BiH iz Sarajeva.

Nakon što su dvije godine marljivo istraživali u zajedničkim i partnerskim poslovima, kako kažu, održali su tijekom 2016. četiri tribine: u Podgorici, Splitu, Beogradu i Sarajevu.

Ovdje me ne zanima što kažu drugi o hrvatskomu jeziku, nego nazovi hrvatski predstavnici i oni koji žive, rade i primaju plaću od hrvatske države, a pljuju i negiraju hrvatski jezik i sve s tim u svezi.

U Podgorici je kao hrvatski predstavnik nastupio Bojan Glavašević, u Beogradu Snježana Kordić i Vuk Perišić, u Sarajevu samo Snježana Kordić dok je u Splitu nastupilo njih četvero: Mate Kapović, Jagoda Granić, Vladimir Matijanić te Snježana Kordić – u ovom tekstu uzimam poveznicu sa splitskoga skupa.

Prosvjedujem što javno i bez ustručavanja blate, vrijeđaju, ponižavaju, odbacuju  hrvatski jezik, njegovu samostalnost i naziv, zatim hrvatske jezikoslovce te druge od koji su mnogi dali i svoje živote u borbi za postojanje i očuvanje hrvatskoga jezika. Zadnji je svoj život dao dr. Ivan Šreter kojega su srpski osvajači ubili na početku Domovinskoga rata.

Drugarice i drugovi, okupljeni u seriji regionalnih konferencijskih debata – sve četiri lijepe i izvorne hrvatske riječi –  koji kao zastupate hrvatska stajališta jer vas tako predstavljaju i uz vaše ime piše (HR) te ističu da ste hrvatski predstavnici, zašto i vama materinski – hrvatski jezik i njegov naziv, nije svetinja i glavna identitetska odrednica kao svakomu Hrvatu.

Umjesto da je i vama tako, s obzirom na to što smo sve prošli u svojoj teškoj i nemilosrdnoj povijesti, puno toga pretrpjeli i jedva opstali kao i hrvatski jezik, vi sada u miru i demokraciji, za koju smo se krvavo izborili, negirate samostalnost hrvatskoga jezika koji je u EU među 24 ravnopravna jezika, a također je i međunarodno priznat kao samostalan jezik i od 1. rujna 2008. ima svoju kodnu oznaku hrv pri Međunarodnom tijelu za norme ISO 639-2 Registration Authority u Washingtonu.

Spremni ste nabrajati mnoge narode u Europi i svijetu koji postoje i nemaju svoj vlastiti nacionalni jezik, primjerice Austrijanci u Austriji jer govore njemačkim ili Švicarci u Švicarskoj imaju tri jezika i to im nimalo ne smeta jer uživaju sva prava i priznanja i kao narod i kao nacija.

Ponajprije, te i slične usporedbe ni približno nisu iste s naÅ¡im stanjem na terenu i ne mogu se usporeÄ‘ivati s Hrvatima u Hrvatskoj. Za vas Hrvati ne moraju svoj jezik nazivati hrvatski jezik da bi bili nacija ili država. Onda nam nudite naziv ”Å¡tokavski književni jezik” koji je stvorio Kapović i pripisuje ga sebi kao neÅ¡to genijalno, čak maÅ¡e podatkom da mu je Matica hrvatska objavila knjigu u kojoj rabi taj naziv.

Za svu spomenu gospodu Hrvati, Srbi, Bošnjaci i Crnogorci imaju jedan jezik nazivajući ga policentričnim što bi značilo da se taj jedan – isti jezik govori u četirima dijelovima (Hrvatskoj, Srbiji, Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori) te postoje tek male razlike jer se sugovornici dobro sporazumijevaju pa im ne treba prevoditelj.

Prvo, razumljivost nije najvažnija odrednica, a ni presudna u razgraničenju dvaju ili više jezika. Ni lingvistika još nema jasne i točne pokazatelje gdje počinje i prestaje jedan jezik te počinje i završava drugi.

Ni jedan hrvatski jezikoslovac ne poriče sličnosti među četirima jezicima (hrvatski, srpski, bošnjački i crnogorski) i ne želi bilo što reći što nije stvarnost, ali jamačno ni jedan ne će reći da se njegov jezik ne zove hrvatski, nego primjerice štokavski književni jezik ili slične bedastoće izišle iz šinjela genijalca Mate Kapovića ili profesorke Jagode Granić.

Neki od tih, nazovi objektivnih i glasovitih znanstvenika, vrijeđaju mnoge pa Kapović za mene kaže da sam jamarginalni ekstremist, uspoređujući me s Velimirom Bujancem.

Ima ona narodna: nije važno što ti kaže, nego tko ti to kaže. A Mate ko Mate, samo obrijao brkove i bradu (nije pustio) te odrezao rep.

Za Kapovića sam marginalac jer ne iskačem iz svake paštete mijenjajući svoje mišljenje svako jutro kao on, primjerice; jedno jutro kaže da ne treba standardni jezik, a onda drugo jutro kaže da treba, treće jutro kaže neka bude standardni dijalekt, kako se to kaže u sociolingvistici itd. Zato ima svoj prijedlog za do sada još nepronađeni naziv za jezik kojim govore Hrvati, a taj bi naziv bio štokavski književni jezik čime bi se izbjegao odvratni i nacionalistički pridjev hrvatski.

Kapović je u svom vrdanju primorao i glasovitu profesorku Jagodu Granić da ga nakon njegovog maestralnog izlaganja upita: ”Nisam iz ovog izlaganja potpuno shvatila, Mate, jeste li vi apsolutno protiv standarda?”

Javljajući se za riječ, Kapović joj odgovara: ”Mislim da pitanje jesam li protiv standarda baÅ¡ nema smisla.”

Tako razgovaraju veliki hrvatski lingvisti s golemim filološkim znanjem i nisu marginalni ekstremisti kao ja. Zapravo, ako je itko u hrvatskomu jezikoslovlju ekstremist, onda je to Mate Kapović!

Profesorka Jagoda Granić, kako je predstavljaju, najavljuju i tako navode u svim tekstovima, ide još dalje, i za mene kaže da nismo uopće kolege jer ja nemam lingvističko obrazovanje kao ona, iako imam, ističe, neko formalno filološko obrazovanje. Bio sam joj, valjda, kolega kada me je molila da povučem molbu s Natječaja Filozofskoga fakulteta u Splitu da ne bi ostala bez posla. Ja sam pristao i povukao molbu, ali mi ne vratiše jedan od dvaju paketa dokumentacija teških 15 kg koji ostade u fakultetskoj pismohrani i u kojem se nalazi mojih 25 knjiga te ostalih 70-ak drugih publicističkih, stručnih i znanstvenih radova. Treba li naglasiti da profesorka Granić nema ni jednu objavljenu knjigu. Uspjela je doktorirati, nakon 30-ak godina rada na fakultetu, i to kod cijenjenog znanstvenika i jezikoslovca Milorada Pupovca. Prije toga po hitnom postupku prihvaćen je Izvještaj stručnog povjerenstva za stjecanje njezina doktorata znanosti izvan doktorskog studija, kako piše u Dopuni dnevnog reda za sjednicu Vijeća poslijediplomskih studija Filozofskog fakulteta u Zagrebu od 7. srpnja 2008.

Pitam, kako je radila toliko godina bez doktorskoga naslova (titule) i tko ju je toliko čuvao da ne završi na ulici?

Ta profesorka Granić, na toj svojoj konferencijskoj debati, laže da sam u svojim jezičnim savjetnicima sve –izme (germanizme, romanizme, rusizme, anglicizme) proglasio srbizmima. Naravno da to nije točno i svatko tko zna čitati, može pogledati u mojih stotinjak jezikoslovnih naslova od čega ima 25 knjiga.

Zato sam proglasio srbizme koje profesorka često i stalno ponavlja jer su joj u duši i blizu srcu, primjericenaprosto za koji mi Hrvati imamo više riječi: jednostavno, upravo, doista, zapravo …, ili srbizam sredina koji rabi, a ne bi trebala u značenju kraja, okolice mjesta, područja i sl. Proglasio sam srbizme: ko, neko, da li, koristei dr. koje profesorka Granić rabi u značenju tko, netko, je li, rabe, porabe, upotrebljavaju i sl. (jedino može:koriste se) i dr.

Profesorka Granić izmišlja i lažira razgovor s jednom navodno tajnicom iz ministarstva koja tvrdi da se kaže s štovanjem, a ne s poštovanjem, a sve sa svrhom kako bi ocrnile sve Hrvate koji vole svoj jezik i žele njime pravilno govoriti. Uostalom, što jedna administrativna tajnica znači u hrvatskomu jezikoslovlju?

Ali zato je profesorka Granić obišla sve srpske škole u Hrvatskoj gdje se uči na srpskomu jeziku i to detaljno obrazlaže u svojim izlaganjima.

Da ne duljim, kada je profesorka Granić tako obrazovana filoloÅ¡kim znanjem, neka nakon 30-godiÅ¡njeg ”uspjeÅ¡nog” rada na fakultetu objavi bar jednu knjigu, može i na srpskom, nemam niÅ¡ta protiv tog jezika.

Na toj njihovoj splitskoj konferencijskoj debati usudio se govoriti, zapravo me klevetati, mali nepismeni novinar i propali student prava Vladimir Matijanić koji nema nikakva znanja o jeziku (pa, od kuda on tu?), jedino ima golemu mržnju prema hrvatskomu jeziku i svima onima koji ga vole i govore. Sve što je govorio, bilo je jadno, nesuvislo i lažno. Tako za mene kaže da sam nastavnik hrvatskog jezika, a prešućuje još tri zvanja – diplome, od kojih su dvije znanstvene; magistra znanosti i doktora znanosti.

Tomislavcity