Grobovi im nikad oprostiti neće

Sramotna i do kraja nemoralna saga oko izbora ministra hrvatskih branitelja kojoj se još uvijek na nazire kraja, samo je za naivne posljedica pukih nesuglasica i nesnalaženja dvaju „partnera“ u obnašanju vlasti

Kako, drugačije protumačiti ovaj do kraja nelogičan i baš ničim opravdan postupak izbora jednog ministra i to najosjetljivije populacije, one braniteljske, pri kojem kod ni jednog od navedenih političkih subjekata u novoj vladi na čelu s premijerom, ne postoji niti minimum moralne, a najmanje političke svijesti i odgovornosti.

>>HVIDRA Oreškoviću: Zašto niste otvorili javni natječaj za izbor ostalih ministara ali i svojih savjetnika?

Ima li uistinu bilo koga u ovoj državi tko može navesti i jedan racionalno opravdan razlog po kojem se samo kad su u pitanju naši časni branitelji postupak izbora provodi po posve drugim kriterijima u odnosu na sva druga ministarstva. „Natječaj“ o kojim se sve više govori i koji kao takav nikada nije niti objavljen, iz dana u dan sve više poprima obilježja jednog tragikomičnog igrokaza, koji sve više razara tkivo ionako već dobrano podijeljene braniteljske populacije, a kojem je cilj unošene potpunog kaosa u tu populaciju i s nesagledivim posljedicama po cijelu državu.

Konačno, nije li to nastavak jednog već odavno smišljenog i započetog svima nam poznatog procesa pod nazivom „detuđmanizacija“, započetog sramotnim i izdajničkim svjedočenjem Mesića protiv svoje države pred sudom u Den Hagu, a nastavljenog još sramotnijim izopćenjem gotovo svih generala pobjedničke Hrvatske vojske iz svih segmenata javnog i političkog života države koju su stvorili. Nije li to samo nastavak jednog kontinuiranog sotoniziranja i omalovažavanja koji je od samog početka imao za cilj guranje hrvatskih branitelja na margine političkog i svekolikog društvenog života u Hrvatskoj, socijalnog i svekolikog zanemarivanja te ignoriranja specifičnih potreba tjelesno i duševno ranjene populacije. Nije li to proces nastavljen bezočnim pokušajem izjednačavanja žrtve i agresora, montiranim sudskim procesima i proglašavanjem Hrvatske agresorom na susjednu Bosnu i Hercegovinu, necivilizacijskim odnosom spram onih koje nazivaju šatorašima, onih koji im smrde i onih u kolicima na koje se čak i u Božjem hramu nisu libili udariti naoružanom policijskom silom.

Zar je slučajan epilog, a i najveća potvrda naprijed izrečenom upravo tragičan podatak brojke od nekoliko tisuća branitelja, koji su zbog onih koji ih nisu željeli čuti u očaju i rastrojstvu jedini izlaz našli u dizanje ruku na sebe, kao i stotinama prerano umrlih za koje „njihov“ sada već bivši ministar i njegov pomoćnik bezočno izjavljuju, kako za razliku od srpskih boraca samo oni obolijevaju od PTSP-a.

Na kraju, da li je slučajan podatak o podjeli branitelja u nekoliko stotina različitih udruga, ili je sve rađeno po onoj poznatoj Divide et Impera (podijeli pa vladaj), koja poput karcinoma izjeda branitelje i njihove obitelji, a koja metoda upravo sada postupkom izbora njihovog ministra dolazi do punog izražaja.

Koje to snage i silnice pod izlikom demokracije i stručnosti otvaraju „javni natječaj“ za najboljeg ministra svjesno unoseći nemir i još veće podjele. Konačno tko daje pravo takvima koji svojim već svima providnim i perfidnim odlukama ne samo pred branitelje, već i pred sve Hrvatske građane, postavljaju do srži bolesne odluke da sude tko je to veći, pošteniji i sposobniji među hrvatskim vitezovima, koji su za sve nas davali svoje živote i prolijevali svoju krv.

Zar vaš sramotni poziv na „natječaj“ nije otvorena poruka cijelom Hrvatskom narodu, kako je među hrvatskim braniteljima najviše nepoštenih i nesposobnih. Bože kojeg li apsurda, jer upravo kad se ponadasmo da je jednom zauvijek sa scene otišla jedna nenarodna vlada na ćelu s premijerom kojeg su mnogi uspoređivali s jednim rimskim carem, dočekasmo napokon i jednu kakvu-takvu hibrid vladu, koja svojim postupcima prema našim braniteljima nadmašuje sve rimske careve od Mesića do Milanovića.

Dobismo eto napokon toliko izvikanu stručnu vladu sa stručnim i nestranačkim premijerom na čelu, kojoj je uspjelo u rekordno kratkom roku ono što niti jednom caru i vlastima od Mesića, Josipovića Račana, Sanadera pa do „uljuđenog“ Milanovića, do sada ni na pamet nije palo.

Uspjelo je eto ovoj stručnoj vladi „raspisati natječaj za ministra“, bolje kazano poziv za konačni rat do istrebljenja upravo onih koji su već davno i među prvima svog ministra zaslužili i morali dobiti i da pri tome još i ne zaborave poziv na natječaj uputiti i drugovima u SUNOR-u, kako bi i oni naravno u skladu s demokratsko rodoljubnim uzusima, dobili priliku ponuditi i svog kandidata.

>>Karamarko: Brkić je naš jedini kandidat i za njega dižemo ruke

Gospodo vi kojima smo dali svoj glas i povjerenje, nemate pravo da se poigravate našim već itekako potrošenim i danim vam povjerenjem. Nemate pravo gospodo iz tamo neke kvazi koalicije, a najmanje ispred Hrvatskog naroda koji vam za takvo nešto mandat nije dao, vrijeđati i ponižavati one koji su stvarali ovu državu i vama „rodoljubima“iz stručne vlade omogućili da budete tu gdje (samo trenutno) jeste. Varate se ako mislite da smo zaboravili kad smo vam dali svoje povjerenje što smo od vas i očekivali, kao i da ne znamo kako obnašanje vlasti ponekad podrazumijeva i onu o umijeću mogućeg i što ponekad među partnerima podrazumijeva i kompromise, ali gospodo ne na ovako ponižavajući način i interesima suprotnim dobrobiti naše države, kojima smo svjedoci u posljednjih mjesec dva dana.

Dosta je „skidanja gaća“ i netko tko je za to najodgovorniji napokon odlučno mora kazati: Dosta!, jer vrijeme je davno isteklo, a šteta nastala vašim beskrajnim i „stručnim dogovorima“ bojim se da je neprocijenjiva.

Na kraju, završit ću onom poznatom: „Caecorum in patria luscus rex est“!, ili prevedeno: „U domovini slijepaca kralj je jednook“! uz vječno pitanje nas Hrvata, a ponovljeno od časnog Ilije Vincetića/Hrvatsko Nebo u kolumni od 11.ožujka 2016.godine, citiram: „Zašto si uvijek dopuštamo (u tren očarati) da bi se nakon toga godinama razočaravali?

Dr. sc. Mate Brstilotropolje.info