Uncategorized

Grob Kraljice Katarine u Rimu….

IN MEMORIAM:
Katarina Kosača Kotromanić
Da je živjela u antičko doba, zasigurno njen život bi  opjevao Sofoklo. Život Katarine Kosače Kotromanić , predposljednje bosanske kraljice je dobar predložak za tragediju, s jednom razlikom od antičkih, jer katarzu i pročišćenje kroz patnju Katarina na kraju u slavi obasja Krist Kralj.
A Antigona se mogla samo nadati mutnoj predodžbi Elizijskih poljana.
Kraljica Katarina imala je sve, supruga, djecu, kraljevstvo i miran život u Kraljevoj Sutjesci. Zajedno sa suprugom dala je sagraditi brojne crkve i bila je milostiva i dobra vjernica i vladarica.
Kotač nemilih događaja pokrenula je smrt njenog supruga a tragičnu sudbinu zapečatilo osvajanje Bosne od sultana Mehmeda II Osvajača. Dvoje djece odvedeno joj je u ropstvo.Tri godine je čekala u Dubrovniku bilo kakvu vijest o njima, no svoju djecu više nikada nije vidjela.
U toj tuzi i tragediji se izdiže hrabrost i neslomljiv Katarinin duh, koji su stoljećima u ropstvu baštinile hrvatske žene čuvajući svoju vjeru i identitet u Otomanskom carstvu, gdje su mogli prihvatiti okupatorsku vjeru i dobiti privilegije i oprost poreza.
Ali oporuka Kraljice Katarine, njena tragedija i hrabro čestito srce su uzor do današnjih vremena.  U narodu je zapamćena i obljubljena u tolikoj mjeri , upravo zbog svih teškoća, tragedija i nedaća koje je izdržala posvetivši se Bogu. Preselila je u Rim gdje je i dočekala kraj svog života kao pripadnica Franjevačkog svjetovnog reda .
Umrla je 25. listopada. 1478 godine a pokopana je u franjevačkoj crkvi Ara coeli.
U liturgijskoj knjizi Martyrologium Franciscanum Katrina se bilježi kao blažena, ne govori o njoj puno kako je umrla nego kako je živjela. Dostojanstveno, uvijek se očitujući zakonitom nasljednicom porobljenog kraljevstva.
Talijanska i rimska javnost s poštovanjem je pratila sudbinu te iznimne žene. Kao i u njenom bosanskom kraljevstvu, katoličku  su kraljicu zapazili i Talijani poštujući lik markantne kraljice u crnini u nekoliko javnih istupa kojima je svjedočila, kao npr. prilikom prijenosa kostiju sv. Bernardina Sijenskog u Akvili.
Svoju djecu nikada više nije vidjela, ali je do nje dopro glas da su preživjela i da su islamizirana. Pet dana prije svoje smrti kraljica Katarina sastavila je oporuku kojom je papu Siksta IV i njegove nasljednike imenovala baštinicima Bosanskog kraljevstva i zamolila ih da kraljevstvo , kao i očev mač, ostavi sinu Sigismundu ako se ikad obrati na kršćanstvo. Ako bi oboje djece ostalo u muslimanskoj vjeri Sveta Stolica postaje vlasnica Bosanskog kraljevstva.
Ako ikad budete boravili u Rimu, možete posjetiti njen grob u spomenutoj crkvi. U naravnoj veličini (1,78) stoji nadgrobni spomenik i ispod njega latinski epitaf (prvotno je bio napisan bosančicom). U prijepisu izvornog natpisa na latinicu piše:
KATARINI KRALICI BOSANSKOI
STIPANA, HERCEGA SVETOGA SABE,
SPORODA JELINE I KUĆE CARA STIPANA
ROENI, TOMAŠA KRALA BOSANSKOGA ŽENI
KOL, ŽIVI GODINI 54
I PRIMINU U RIMI NALITA GNA 1478
LITO NA 25 DNI OKTOBRA SPOMINAK
NE PIZMOM POSTAVLEN.

Exit mobile version