Grmoja k’o Sv. Ilija, puca na sve strane

Smije li glasnogovornik Mosta ne znati što je priroda i karakter korupcije, smije li ne znati uzroke i posljedice te društvene pošasti i konačno, smije li ne znati kako trajno iskorijeniti korupciju kao društveno zlo?

Grmoja izgleda mora opravdati svoje prezime. Ne može bez grmljavine. S obzirom da je nekorektno i u biti tipično ljevičarski nagađati tko je kakav u sastavu Mosta, tko je katoliban, tko srboantifašist, tko partizan, a tko ustaša, izjave koje su sijevale ovih dana s Mosta u javnost i prema HDZ-u, ne treba tako vrednovati.

Dva razloga mogu biti za nabrijanu retoriku.

Prvi je refleks nesigurnosti neiskusnih političara, neke vrste narodnih tribuna, koji su svjesni da pokušavaju izgraditi vlast s iskušanim i provjerenim „vukovima“, čije su ih pogreške i slabosti i ponukale baviti se nacionalnom politikom.

To je prag koji nikada nije lako prijeći.

Ali, panično se bojati ljudi s kojima ulaziš u bilo kakav posao, između ostaloga znači i nepovjerenje u sebe samoga i što je najlošije, izravno ukazuje na nedostatak elementarnih sposobnosti za bavljenje poslovima koje preuzima izborni pobjednik.

Grmoja, Bulj i dečki bi o tim stvarima morali povesti računa.

Morali bi također povesti računa i o smislu i sadržaju svojih poruka, neovisno o tumačenju antifašista, ali i samoga HDZ-a te pristalica Domoljubne koalicije.

Na nacionalnoj razini valja voditi računa i o prezentaciji kompetencija.

Smije li glasnogovornik Mosta ne znati što je priroda i karakter korupcije, smije li ne znati uzroke i posljedice te društvene pošasti i konačno, smije li ne znati kako trajno iskorijeniti korupciju kao društveno zlo?

Ne bi smio.

Inače će je, htio ili ne, samo poticati.

Samo po sebi je loše poslati poruku o sebi kao neznalici, ali daleko lošija je poruka da pogrešan izbor mehanizama za spriječavanje zla znači i poruku naciji da ga se neće uspjeti riješiti.

A takvih smo se ministara, državnika i političara svih boja i mirisa nagledali.

Velika većina njih, naročito Ostojić, mislio je da je borba protiv korupcije – hapsiti njihove. Dođe li nakon njega netko tko će opet hapsiti njihove, to ga dođe na razinu vučijeg čopora. Kolje tko je brojniji.

Ako Grmoja i Bulj misle da preuzimanje mjesta ministra unutarnjih poslova znači garanciju za uspješnu borbu protiv korupcije, kojoj su najavili obračun, onda se gadno varaju.

Onda uistinu nemaju pojma o tom zlu.

Ni da imaju stotinu tisuća specijalaca, stotine novih zatvora i prijekih sudova, da zaposle pola Hrvatske i grade na svakom koraku nove zatvore i kaznionice, korupcija će cvjetati, ako im je to jedini način borbe protiv toga.

I upravo će je simbolizirati oni koji su službeni borci protiv nje.

Ne možeš dovesti vuka u tor i držati ga na nišanu.

Umjesto toga, valja mu spriječiti ulazak.

Korupacija je uvijek produkt društvenoga i prije svega državno-političkog sustava, a ono što mi vidimo su samo posljedice.

Jedini efikasan lijek protiv toga zla je uređivanje sustava koji će onemogućiti loše standarde, navike, stečena iskustva i namjere, prije svega nositeljima takvih interesa, a to znači – ljudima.

Ljude ja lako pohapsiti, osuditi, istući, čak i strijeljati, ali kako se obračunati s idejom, sustavom?

Jedino, ne dopustiti ljudima sa zločestim nakanama pristup odlučivanju javnim interesom.

Svodeći borbu porotiv korupcije na snagu pendreka, zapravo korupcija se samo preodjenula, a umjesto jednima, njene zloćudne mogućnosti date su drugima u ruke.

Onima koji imaju pendrek.

Zar tome ne svjedočimo svaki dan, počev od pravosuđa, do upravljanja javnim institucijama, poduzećima, akademskim institucijama i u biti svim sektorima hrvatskoga društva.

Zbog toga Grmoja i Bulj, ili proučite što znači korupcija, kako nastaje, kako se razvija i zadržava u društvenom organizmu, pa onda razgovarajte o – pendreku.

Ili ispadate budale.

Ne možete u vladi odračiti svoj teritorij, jer ćete jednako biti odgovorni za svaku odluku Vlade, imali jedno ili deset ministarstava.

Drugi razlog grmljavine sa stranica Mosta mogao bi biti puno zloćudniji.

Naime, još postoje sumnje u politički integritet Mosta, odnosno u kompaktnost svih njegovih trenutnih saborskih zastupnika.

Te sumnje nisu samo plod zlonamjernih medijskih pritisaka i konstrukcija raznih erteelova, hateveova i sličnih profesionalnih medijskih prostitutki, već i dosta provjerljivih činjenica koje su doprle do javnosti.

Tome dojmu svakako pogoduje i tijek razgovora i toliko obrata u postizbornom procesu.

Dakle, moguće je da Grmoja i Bulj jako oštro reagiraju i prijete HDZ-u, kako bi umirili dio svojih kolega u Mostu, pa i pokušali umiriti dio neprijateljske javnosti.

Neće uspjeti ni u jednom ni u drugom, ako je to razlog.

Zbog čega?

Pa savez koji se zasniva na nategnutoj suradnji i nepoštenom pristupu u startu ne nudi nikakav optimizam, i, što je najlošije, ne jamči nikakve promjene tako potrebne u društvu i državi.

Takav savez je bolje ne učiniti, nego ga trpjeti i čekati njegovo pucanje.

Jer u svakoj situaciji, kakvih će biti puno, što realnih, što konstruiranih najavljenim i očekivanim neprijateljstvom iz medija i razvijene infrastrukure lijevoga društvenoga spektra, doći će do pucanja takvoga saveza.

Bolje je ne imati iluzija, koliko god vatra opasnosti Milanovića i njegovih štetočina gorjela pod nogama.

Ako je grmljavina Grmoje samo pokušaj ublažavanja neprijateljstva lijeve javnosti prema njima i njihovim saveznicima u vlasti, onda je to pogotovo pogrešno.

Zar Grmoja misli da se slučajno RTL našao neki dana na čeki pred granicom i da nisu znali u minutu kada će naići „štićena osoba“?

Pada li mu na primjer na pamet da je to ozbiljna sumnja u diverziju zaštite osobe koja se štiti?

Tko bi to mogao napraviti?

Samo rukovodstvo MUP-a.

Zar im nije dovoljno razumno upozorenje upravo to što se dogodilo i poruka – s kim imaju posla.

Pouka je da, što se god više budu opravdavali i pokušavali kupiti njihovu naklonost, prvo, zatezat će odnose i testirati strpljenje sa svojim stvarnim i prirodno srodnim saveznikom, i s druge strane, lavež i reženje će biti jače, a može dovesti i do ugriza.

Dobro bi bilo da se Grmoja sjeti kako je naići pored svezanoga psa.

Ako bježiš, laje i propinje se k’o lud.

Dakle, Grmoja – ne grmi, već se drži razuma i posla.