Govor generala zbora HVO-a Stanka Sopte

POÅ TOVANI PRIJATELJI!

Evo nas opet na Stipića Livadi.

Danas ovdje ispred sebe vidim dosta prijatelja koji bijahu na ovomu mjestu i 28. srpnja 1993. godine, ali  tog dana bilo nas je više ovdje. Bijaše to dan istine, dan hrabrosti, dan žrtve koja se kroz ljubav svom narodu za slobodu prinosila. Puno naših prijatelja taj dan krv proliše, život svoj dadoše, a nas što živi ostadosmo obvezaše da o toj hrabrosti svjedočimo.

Jer, obljetnica je, i sramota da se ne bude.

Nekome je, pak, život zastao na ovom mjestu, u sred ove ogromne Planine. Zastao i tu obilježio ovaj nadnevak 28. srpnja 1993. godine.

Osim što smo tu da se sjetimo njihove žrtve i krvi date za Domovinu, obljetnica je vrijeme u kojem se trebamo iskreno i do u dno duše upitati: Jesmo li ih zaboravili?!   Ili ih se sjetimo samo na obljetnice, jer, kako rekoh, bilo bi sramota da to ne učinimo.  Oni svoj život nisu dali za to. Za obljetnicu. Dali su ga za svoje ognjište, za svoju obitelj, za svoje dijete, svoga oca, majku, dali ga za sve svoje. Dali su ga za nas!

Da samo dođete na Stipića Livadu kad nije obljetnica. I sjednete tu do oltara, do žrtvenika. I mirujete s Planinom, mirujete s njihovim imenima, s njihovim životima. Kao da ih je Čvrsnica uzela u zagrljaj i stisnula uz svoje grudi i tiho šapće uspavanku. Dan, noć. Po suncu, po kiši, po ledu i snijegu. Čuva i u naručju drži Stipića Livada svoje junake, svoju djecu umorenu.

U tihe zore i uspavane sutone, u sve ove godine oni su zauvijek zastali u svom vremenu i na ovom mjestu. Kao sveti znak, kao spomen, kao molitva. Nisu ni za čim žalili. Nisu se nikome pravdali, nikoga za milost molili. Nisu obilazili bjelosvjetske urede pravde, nisu tražili zadovoljštinu, nisu svakom pričali svoj život. Ponosno su ostali u društvu svojih trava, razgovarali sa svojim jelama i bukvama. I bili sretni. Sretni da su Čvrsnicu sačuvali i svoje njive i Stipića Livadu i svoju goru.

Evo nas tu da Vam reknemo hvala. Hvala Vam mili naši. Duše naše! Hvala Vam. Tu smo da reknemo svima da ste nepravedno ubijeni, da je ovdje učinjen zločin, zločin pred kojim su politike i države stisnule oči i nisu ga procesuirale do dana današnjega.  I svi mi šutimo. Ali obljetnice nas opominju i ne daju nam mira.

Pokoj vječni daruj im Gospodine!

Polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća na spomen obilježju stradalim Hrvatima na Stipića livadi iznad Doljana obilježena  je 24. obljetnica stradanja hrvatskih branitelja i civila. U  svečanom programu prije svete mise obratio se general zbora HVO-a Stanko Sopta.

Svetu misu za nevine hrvatske žrtve predvodio je mons. dr. Ratko Perić, biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski, z koncelebraciju velikog broja svećenika iz okolnih župa.

Stipića livada je mjesto iznad Doljana u općini Jablanica, pod obroncima Čvrsnice gdje se svake godine upravo na mjestu gdje je počinjen zločin služi svečana sveta misa u sjećanje na poginule branitelje.

Tog kobnog dana 1993. godine na najgori mogući način ubijena su 33 hrvatska vojnika i 6 civila, poznato je da za ovaj strašan zločin još nitko nije odgovarao.

Zločin na Stipića livadi nikad nije dobio zasluženu medijsku pozornost, niti se o ovom nemilom događaju ikada puno pričalo i govorilo. Istina je to koja boli, pogotovo obitelji onih koji su poginuli na toj tužnoj livadi. Ono što mi možemo učiniti za njihovu žrtvu jest buditi sjećanje na njih, pričati priče budućim naraštajima o hrabrim ljudima koji su htjeli slobodu i mir, o ljudima koji do svoga zadnjeg dana nisu gubili nadu i dostojanstvo u bolji život.