Gdje su, dovraga, nestale ustaše?

Do samo prije nekoliko mjeseci Hrvatska je vrvila ustaÅ¡ama i ustaÅ¡kim znakovima, krilatim „U“ i svastikama te odjekivala pozdravom „Za dom spremni“. Bilo je, naime ustaÅ¡a, na nogometnim utakmicama, u Hrvatskom državnom saboru, u paraobavjeÅ¡tajnom podzemlju, u dijaspori, pod zemljom, na nebu, u moru i zraku, u udžbenicima povijesti…

… obilno na svakoj stranici tzv. main streama ljevičarskih dnevnika, na televiziji (zato su morali prikazivati partizanske i sovjetske filmove), radiju… komunistički antifaÅ¡isti i ljevičarski portali pozivali su upomoć, Srbi su po tko zna koji put strahovali za srpsku nejač – i odjednom su sve ustaÅ¡e i njihovno znakovlje nestali.

I sad ih nema, nestali su bez traga, glasa i mirisa, o njima se ne zna ništa, propali su u jamu. To s jamama je ipak provjerena komunistička receptura. Je li ih Tomislav Karamarko i i Milanović poveli sa sobom u anonimnost povijesnih bespuća ili ih sve progutao Andrej Plenković odvevši ih u nepoznatom pravcu političke peristaltike? Možda ih je poništio David Coperfield sakrivši ih u zonu političkog sumraka? Nema ih ni u pročetničkom glasilu srpske Istre i hrvatsko-srpskog primorja – „Novom Listu“. Na televizijama se ništa o njima ne čuje, muk. „Antifašisti“, Srbi, nevladine organizacije i organizacije tzv. civilnog društva su jedva odahnuli. Zadovoljni su, ustaše su netragom nestale.

Na isti način i s približnim trikom Hrvatska više nije fašistoidna; nema „revizije prošlosti“, otvaranja komunističkih arhiva, nacionalizma i šovinizma, omiljenog sporta navodnih hrvatskih fašista koji se odazivaju na: ustaško i Za dom spremni! Zajedno s ustašama nestala je fašizacija hrvatskog društva. Preko noći, izborom Andreja Plenkovića za predsjednika HDZ-a, za premijera, za pomazanika sveopćeg hrvatskog pomirenja nastalo je novo doba ljubavi i bratskog suživota.

Nema ustaÅ¡izacije, ali ima srbizacije. Na primjer HDZ ima hrvatski predznak „Hrvatska…“, HNS ima isto tako hrvatski atribut, meÄ‘utim u tim strankama ima i Srba, muslimana i drugih nacionalnih manjina. To su hrvatske stranke jer svoj politički rad ostvaruju u Republici Hrvatskoj; meÄ‘utim Å¡to je s Pupovčevim SDSS-om i SNV-om, koliko u tim organizacijama ima Hrvata, BoÅ¡njaka, MaÄ‘ara, Albanaca ? Nema niti jedan. To je itekako namjerno etnički čista stranka i onaj atribut „srpska“ odnosi se na etnički kriterij članstva: samo za Srbe, pa tu ne može i ne smije ući niti jedan nesrbin. Srpska posla po četničkoj recepturi, jer upravo Srbi inzistiraju na nacionalnoj čistoći svojih političkih stranaka.

Zato neka sve stranke objave svoje članstvo u postocima po nacionalnoj osnovi i neka se toga ne stide. Nije to ni prebrojavanje po nacionalnoj osnovi niti je to više kažnjivo kao u propaloj Jugoslaviji, nego „sirovinski sastav“ članstva pokazuje o čemu je zapravo riječ, koji su ciljevi i tko se od njih drži demokratskih načela, a tko sebi pravi nacionalno jednobojne skupine poput SDSS-a ili SNV-a, a druge blati zbog navodnog nacionalizma i šovinizma, cijelu hrvatsku zbog ustašizacije.

Donekle je jasno da stranka umirovljenika inzistira na umirovljenicima, na odlasku u mirovinu kao uvjetu za svoje članstvo. Da stranka pivopija upire na dnevnom ispijanju pivske norme. Stranka vegetarijanaca isto tako: svatko tko pristupa takvim strankama mora donijeti nesumljiv dokaz da je, na primjer umirovljenik, pivopija, ili nalaz sudskog vještaka da se u tijelu ne nalaze tragovi prehrane životinjskim proteinima! Može i potvrda Mirele Holy, ali samo ako je istu potpisala vlastoručno zelena darkerica i nekadašnja Milanovićeva ministrica. Ali postizanje 100% nacionalne čistoće Srba u članstvu SDSS-a ili SNV-a, to niti nacistima nije uspjevalo, uvijek bi se koji Židov provukao. Samo Srbi sve i svuda, to je SNV, stranka čistokrvnih Srba. Takvo formiranje etničko čistih stranaka u demokratskim državama je nezamislivo i neoprostivo, pravna podloga za kazneno gonjenje zbog šovinizma.

I na koji uopće način se to srpstvo zapravo dokazati da bi se ušlo u Pupovčevu stranku? Osobna i dva zabrađena „svedoka“(?), test iz srpskog jezika i „istorije“(?), pisanje ćirilicom(?), recitiranjem ulomaka iz „Načrtanja“ Ilije Garašanina(?), prisega SPC-u(?), prisega kokardi(?), Karađorđevićima(?), Obrenovićima(?), Vojislavu Šešelju (?), odlazak na grob Slobodana Miloševića uz potvrdu gradonačelnika Požarevca(?), ili je za provjeru osobno zadužem Milorad Pupovac, neka samo njemu poznata metoda?

Pupovcu ništa, ako je za novac i srpstvo, ne pada teško.

L. C.