Gdje ste danas hrvatski heroji?

GLORIA ET MARTYRIUM MILITIS CROATICI

(Slava i mučeništvo hrvatskog vojnika)

Nikada ne zaboraviti. Vukovar je svima poznata, ali nikada do kraja ispričana priča. Unatoč činjenici da su mnogi govorili o njoj. Herojska obrana Vukovara uÅ¡la je u anale ratovanja. Gotovo da se na sve vukovarske legende može primijeniti ona tertulijanova:-“Credo quia absurdum” (vjerujem jer je apsurdno) ili “Certum est, quia impossibile est” (sigurno je, jer je nemoguće). Da, ti ljudi su napravili nemoguće. Oduprli su se ognju i čeliku golom voljom, iskonskom ljubavi i krhkim tijelima od krvi i mesa!!Svaka Vukovarska priča, a ima ih na tisuće, slila se u jednu legendu. Legendu koja je istina u sebe sažela sve te (pojedinačne herojske čine) no, ostaje pitanje:-„Možemo li mi, danas, kada imamo na raspolaganju sve vrijeme svijeta, u reverzibilnom procesu, prepoznati svaku od tih priča. Ponaosob. Stoji grad. Naviru uspomene. Stoje u tom gradu heroju živi ljudi. Heroji. Obilježeni svojim herojstvom u nametnutom ratu. Ratu u kojemu su branili svoje bližnje, svoj dom, grad, domovinu, gole živote. Nose svoje herojstvo kao stigmu, umjesto časti i slave. Stigmu nametnutu od svog naroda, za koji su podnijeli neviÄ‘enu žrtvu. Težak teret u neljudskim uvjetima. Prisiljeni zajedno sa krvnicima graditi neÅ¡to Å¡to nije i ne može biti budućnost za koju su se borili. Prisiljeni su „ugostiti i počastiti one koji si stigmatiziraju, ponižavaju, vrijeÄ‘aju. One koji su ih izdali. U ime čega? U ime „demokratskih prava zločinaca, njihovih pomagača ili apologeta zločinačke ideologije i politike. U ime „demokratskih prava onih koji zločine niječu, relativiziraju ili opravdavaju. U ime prava nenarodne vlasti na himbenost, licemjerje, nove uvrede. Moj Bože!! Stoje Heroji, stoji grad. Nadiru tek Uspomene!! Uspomene na neljudsko ponaÅ¡anje susjeda, sugraÄ‘ana, na bestijalne perverzije (ne9ljudskog uma, nakon sloma herojske obrane Sloma koji se dogodio tek onda kada braniteljima ponestade onoga Å¡to je tvarno (oružja, streljiva, ruku). Volju, ljubav za svoj grad i duh im nisu uspjeli slomiti. Zato ga krenuÅ¡e ubijati. Usporedimo ponaÅ¡anje turskih napadača na Gvozdansko nakon sloma obrane utvrde1578.godine, sa ponaÅ¡anjem “JNA” i četnika 1991.godine. Razlika je „samo“ 413 godina. Neke su rane zarasle. Neke joÅ¡ bole. Neke nikada zarasti neće. No, najviÅ¡e bole one koje se nanovo otvaraju. Nasilno i bez anestezije. Od strane nenarodne vlasti koja se dočepala pozicije. Do jučer smo mislili, Slučajno. U trenutku slabosti i zdvajanja. No, danas je umjesno zapitati se:-„Je li to baÅ¡ tako“? Jesu li 56 zastupnika protuhrvatske koalicije, 8 zastupnika manjina, i neki drugi, izravna negacija herojskog otpora Vukovara i žrtve njegovih branitelja? Heroja!! Imamo li pravo, mi, koji pasivno promatramo kako nam otimaju Domovinu i slobodu, svojim nečinjenjem dopustiti da se taj proces privede kraju. Možemo li, mirne savjesti, pogledati u oči bilo kojem Heroju obrane Vukovara? Možemo li mirne savjesti doći u taj grad, a ne osjetiti grižnju savjesti, ili sram, zbog svog nečinjenja? Ili podupiranja onih koji niječu žrtve i ponovno otvaraju žive rane?

Ilija Vincetić