„Gazda“ i medijski prostor

Dokumentarni film Darija Juričana „ Gazda“, koji je u cijelosti posvećen jednom od najvećih hrvatskih tajkuna Ivici Todoriću već se relativno duže vrijeme s iznimnim uspjehom prikazuje i u hrvatskim kino-dvoranama.

Ljudi naprosto „hrle“ pogledati na koji je način u vrijeme hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata, dok je Hrvatska krvarila, ovaj čovjek zajedno sa svojom obitelji postao – milijarder. No, nije to samo priča o Todoriću, to je priča i o mnogim drugim hrvatskim i inim todorića, koji su znali – sve po zakonu – iskoristiti hrvatsku krv koja je tekla potocima za stjecanje osobne materijalne i financijske dobiti. Naime, dok su dečki u trapericama i bez šljemova na glavi razmišljali kako preživjeti i na minus 20, drugi su u svojim vilama na plus trideset osmišljavali kako zaraditi. Svaki dan u gotovo svim medijima možete naići na propagandne poruke Konzuma i drugih trgovačkih lanaca, što osnivačima pojedinih novina i tv kuća također donosi iznimnu veliku dobit. Stoga, u medijima nema kritika na račun raznih todorića. Ako se neke novine, primjerice, drznu i napišu nešto što se ne će dopasti „gazdi“ odmah slijedi kazna- obustava reklamiranja! Tko si to može dopustiti, tim prije što je većina hrvatskih medija u rukama stranog kapitala. No, ako je riječ o kvalitetnom dokumentarnom filmu, a jeste, o čemu je jedan sat sa svojim gostom, autorom filma, svojedobno „pričalo“ i kontraverzno novinarsko pero Aleksandar Stanković u emisiji „Nedjeljom u dva“, svi smo očekivali da će se ovaj film napokon pojaviti i na Hrvatskoj radioteleviziji (HRT). Ali, ne to HRT ne prikazuje, bez obzira na kvalitetu, baš kao i odlične dokumentarne filmove Jakova Sedlara. Oni mogu biti prikazivani, kao što i jesu s uspjehom u cijelom svijetu, ali ne i u Hrvatskoj, iako nisu snimani iz državnog proračuna, kao mnogobrojna „dokumentarna i igrana „smeća“ koja „moramo“ gledati i o kojima od jednih te istih „kritičara“ „moramo“ čitati hvalospjeve o njima.

Osim toga, često čitamo kako poreznici i za „deset kuna“ zatvaraju pojedine kafiće i ugostiteljske objekte, ali firmama na čijem su čelu todorići to se ne može dogoditi.

No, kako bilo da bilo, dokumentarni film „Gazda“ mora naći mjesta u programu HRT-a, da poglavito mladi vide da se u Hrvatskoj – po zakonu – u relativno kratkom vremenu mogu zaraditi i milijarde, a uz to postati i ostati častan i uvažen građanin.

Apeliramo na HRT da što prije (možda na Todorićev rođendan) prikaže film „Gazda“, kako bi i hrvatski branitelji i stradalnici (od kojih je dobar dio i zaposlen kod „gazde) vide istinu, kako se od „prodavača ljubičica“, i to u vrijeme najžešćega rata, vrlo lako mogu steći milijarde i kapital kakav jedan Amerikanac ne može zaraditi ni da živi tri života!

Mladen Pavković tropolje.info